Ako lokalne vlasti žele da izbjegnu situaciju, da migranti u Bihaću ponovo spavaju napolju, rješenje je jednostavno: Dopustite nama da smjestimo migrante u Biru. Bira je migrantski centar koji je uspostavljen odlukom Vijeća ministara BiH. To je problem koji se može lako riješiti i zato nam ne treba nikakav novi Vučjak, kaže u intervjuu za TV Liberty Radija Slobodna Evropa (RSE) Peter Van der Auweraert, šef misije Međunarodne organizacije za migracije (IOM) u BiH.
RSE: Kako komentariše najave vlasti u Unsko sanskom kantonu, prije svega gradonačelnika Šuhreta Fazlića, da će ukoliko se ne riješi problem migranata na ulicama Bihaća otvoriti “pet novih Vučjaka“?
Van der Auweraert: U Unsko sanskom kantonu trenutno imamo dva problema koja se tiču migranata. Jedan je vrlo lako riješiti, drugi je malo komplikovaniji. Prvo, kamp Lipa je pun. Kada je riječ o Bihaću, migrante više ne možemo smjestiti u Lipu. To može dovesti do zaključka, da treba da otvorimo nove kampove. No, ipak to nije slučaj. Trenutno u kampu Bira imamo 500 ljudi. Imamo ekstra kapacitet od hiljadu kreveta.
Dakle, ako lokalne vlasti žele da izbjegnu situaciju, da ljudi, migranti u Bihaću ponovo spavaju napolju, rješenje je jednostavno: dopustite nama da smjestimo migrante u Biru. Bira je, koliko se sjećam, migrantski centar koji je uspostavljen odlukom Vijeća ministara BiH u proljeće prošle godine.
Dakle, to je legalno mjesto gdje bi migranti trebali biti smješteni. To je problem koji se može lako riješiti i zato nam ne treba nikakav novi Vučjak.
Velika Kladuša je drugi problem, malo više komplikovan za riješiti, u smislu da zaista moramo da identifikujemo novu lokaciju, jer je trenutni centar Miral maksimalno popunjen i nemamo alternativu za migrante u Velikoj Kladuši. Dakle, ako želimo skloniti ljude sa ulica Velike Kladuše, što mislim da bi trebao biti prioritet vlasti, kako zbog sigurnosti, tako i zbog javnog zdravlja i naravno zbog humanitarne situacije sa migrantima, postoji samo jedno rješenje, a to je pronaći odgovarajuću lokaciju u Velikoj Kladuši, gdje bi zvanični centar mogao biti uspostavljen. Dakle, prije nego što počnemo raspravljati o novim „vučjacima“, mislim da bi trebali pogledati koji su kapaciteti tamo i koristiti ih maksimalno. Bira je primjer za to.
Razmotriti restrikcije o slobodi kretanja migranata
RSE: Da li popuštanje zaštitnih mjera uvedenih zbog pandemije korona virusa važi i za prihvatne centre u kojima su smješteni migranti?
Van der Auweraert: Mislim da je to veoma važno pitanje. Uprkos činjenici, da je većina restrikcija ukinuta za ljude u Bosni i Hercegovini, čak i ljudi koji ulaze u zemlju ne moraju više da idu u samoizolaciju, suočavamo se sa situacijom u kojoj migrantima nije dozvoljeno da se slobodno kreću po državi ili da napuste prihvatni centar u zemlji. Mislim da je vrijeme, da se sada kada su sve mjere ublažene, također razmotre restrikcije o slobodi kretanja migranata.
Moram da podsjetim, da su svi migranti koji se nalaze u centrima provjereni, imamo zonu za izolaciju, imamo karantin. Dakle, jasno je da migrantima koji bi imali simptome COVID-a, ne bi bilo omogućeno da se kreću. Tako je i za ljude iz Bosne i Hercegovine. Ali, za one koji su zdravi više nema razloga da im se ograničava kretanje. Mislim da je vrijeme da Vijeće ministara razmotri tu odluku i da omogući migrantima da se slobodno kreću.
RSE: Kako komentarišete najave državnog ministra sigurnosti Fahrudina Radončića o deportaciji migranata iz BiH?
Van der Auweraert: Mislim da je akcenat na povratku migranata u zemlje porijekla, uvijek dio migracione strategije svake države. Uvijek ima ljudi koji su na vašoj teritoriji, koji ne bi tu trebali biti zato što nemaju validnu vizu, koji nisu aplicirali za azil. Povratak, na silu ili dobrovoljan, uvijek je dio onoga što se radi u smislu upravljanja migracijama. Postoje dva uslova za to. Prvi je da osigurate pristup azilu. Ne možete na silu vraćati ljude koji žele da apliciraju za azil - međunarodnu zaštitu izbjeglica u BiH. Dakle, ako želite da vratite ljude, morate im omogućiti pristup procesu za azil. To nije izum IOM- a ili nekog drugog, to je međunarodna Konvencija o izbjeglicama, čiji je BiH dio, a takođe je i u bosanskohercegovačkim zakonima.
Drugi uslov je da osigurate da ljudi nisu ponovo u situaciji da su u opasnosti. Može se desiti da ljudi ne ispunjavaju uslove da budu izbjeglice, ali i dalje je opasno da se vrate, to se u Međunarodnom humanitarnom pravu zove princip non-refoulement. Kada su ta dva uslova ispunjena ljudi se mogu vratiti protivno njihovoj volji.
Iskustvo IOM-a je da je najbolji način da se olakša povratak ljudi u zemlje porijekla, dobrovoljni povratak. IOM ima program, ovdje u BiH, kao i ostatku Zapadnog Balkana, kroz koji migrantima koji žele da se vrate, olakšava povratak. U saradnji sa ambasadama zemalja porijekla, osiguravamo im dokumenta, avionske karte. To je važan elemenat i mi to konstantno nudimo migrantima ovdje. Trenutno imamo 250 migranata koji nagovještavaju da žele da se vrate kući, ali trenutno ne mogu jer su aerodromi zatvoreni. Ali kada se otvore, ljudi će početi da se vraćaju dobrovoljno.
Ko je odgovoran?
RSE: Ko je odgovoran za ovakvu situaciju kada je riječ o migrantskoj krizi?
Van der Auweraert: Postoje dva odgovora na to pitanje. Kada pogledate iz bosanskohercegovačke perspektive, ima mnogo područja u BiH gdje nije jasno ko je odgovoran i ko ima nadležnost. Kada je riječ o upravljanju migracijama, ustavno uređenje je vrlo jasno, to je nadležnost države. To znači da kada država, u ovom slučaju Vijeće ministara, odluči da otvori centar u Unsko sankom kantonu, nije na lokalnim vlastima da to blokiraju, na primjer da ne dozvole migrantima da uđu. Kada je riječ o unutrašnjosti zemlje vrlo je jasno, ministar sigurnosti, Služba za poslove sa strancima, Ministarstvo vanjskih poslova.
Ko je odgovoran za dolazak migranata u BiH je drugo pitanje. Vidimo kretanje migranata u Evropi već dugo vremena. To nije nov fenomen. Ovo su globalne tendencije i problemi vezani za zemlje porijekla poput ekonomskih problema, konflikta i ljudi pokušavaju da nađu bolje mjesto za život. To nije odgovornost nikoga u BiH, to je globalan fenomen neregularnih migracija, izbjeglica koje pokušavaju da dobiju međunarodnu zaštitu, ekonomskih migranata koji pokušavaju da dođu do boljih poslova. To je fenomen koji je van domašaja BiH. U tom smislu BiH iskušava nešto što se u svijetu dešava najmanje posljednjih deset, petnaest godina.
Kapaciteti prihvatnih centara
RSE: Privremeni prihvatni centri Blažuj u Srajevu i novootvoreni Lipa u Unsko sanskom kantonu su puni. Šta sa migrantima koji dolaze i koji će dolaziti u budućnosti?
Van der Auweraert: Blažuj i Lipa su puni. Ako se ukine zabrana kretanja migrantima i izbjeglicama vidjećete da će ljudi početi da odlaze iz Blažuja i imaćemo ponovo kapacitet u Kantonu Sarajevo da primimo nove ljude koji dolaze. Imamo dva problema. Imamo Tuzlu, jer vidjeli ste ljudi spavaju napolju, izvinjavam se ako zvuči frustrirano, ali rješenje problema u Tuzli je vrlo jasno. Naći lokaciju gdje migranti mogu biti smješteni, mi možemo pomoći, IOM može pomoći sa partnerima da se ti ljudi sklone sa ulice. Ukoliko se to ne uradi imaćemo sve više i više ljudi koji spavaju napolju u Tuzli.
Dvije tri stotine ljudi, to nije problem iz operativne perspektive, ali treba nam odluka lokalnih vlasti gdje ovi ljudi mogu biti smješteni. To je nešto na šta moramo da upozorimo inače ćemo imati sve više ljudi koji spavaju napolju. Ponovio sam to mnogo puta, to nije samo problem migranata, već i lokalnog stanovništva. Ne bih želio da uvedem svoje dijete u autobus ako moram da prođem pored 300 ljudi koji spavaju vani. Da budemo jasni, to je nepotrebno. Ako želite da zaštitite lokalno stanovništvo, pobrinite se da su migranti u prihvatnim centrima.
Za Unsko sanski kanton rješenje je vrlo brzo, već sutra migranti mogu biti smješteni u Biru, na način kako je bilo prije. Trenutno imamo rješenje za hiljadu novih dolazaka, što je mnogo ljudi, koje možemo smjestiti već od sutra. Velika Kladuša, kao što sam rekao ranije, vjerujem da treba dodatan novi smještaj.
Hoću nešto da kažem o ovome, postoji ponekad neopravdano mišljenje da ako postoji smještaj da će više migranata doći. Migranti dolaze imali smještaj ili ne. Imamo iskustva iz Sarajeva, Tuzle, Unsko sanskog kantona, čak i kada ljudi znaju da moraju da spavaju vani oni i dalje dolaze u BiH, jer znaju da je manje ili više otvorena ruta da idu iz jednog dijela EU iz Grčke u drugi dio u Hrvatsku. Ljudi ne dolaze ovdje jer misle: „Lipa je divno mjesto, pustite me da dođem u Bosnu i ostanem preko noći tamo“. To nije razlog zbog kojeg ljudi dolaze ovdje. Nije da ako otvorite više centara da ćemo imati više migranata. Migranti će dolaziti zbog dinamike u Turskoj, Grčkoj, Srbiji i mogućnosti da nastave da se kreću. Oni ne dolaze ovdje zbog prihvatnih centara.
Da zaključim, Srbija je dobar primjer za to. Prošle godine je imala kapacitet od sedam hiljada kreveta u zvaničnim centrima za migrante. Sada ima tri i po hiljade, jer ljudi ne idu više tamo. Nije da ljudi u Grčkoj misle: „Čuo smo da ima tri i po hiljade kreveta u Srbiji, pustite me da idem“. Ne, to nije način na koji to ide. Političari ne bi trebali biti zabrinuti oko toga, ali trebali bi brinuti jer imaju ljude koji spavaju napolju, jer to otvara sigurnosni, zdravstveni i humanitarni problem i na kraju stvara mnogo ljutnje među lokalnim stanovništvom, što razumijem.
Facebook Forum