Kada je veći dio Afganistana bio pod vlašću talibana krajem devedesetih, fundamentalistički režim donio je novi ustav, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Dokument nikada nije službeno ratificiran i bilo je nejasno koliko je toga uopšte provedeno prije invazije pod vodstvom Sjedinjenih Država 2001. godine kojom je s vlasti skinuta ekstremistička islamsku grupa.
Ali ustav nudi uvid u to kakvu vladu militantna organizacija predviđa dok se priprema za pregovore o budućem aranžmanu o podjeli moći sa aktuelnom afganistanskom vladom na čelu s predsjednikom Ašrafom Ganijem.
Politička nagodba različitih afganistanskih strana je ključna komponenta mirovnog sporazuma koji su 29. februara potpisale Sjedinjene Države i talibani i koji ima za cilj okončanje 18-godišnjeg rata.
Prema sporazumu, strane snage će napustiti Afganistan u zamjenu za protivterorističke garancije talibana, koji su se složili da započnu direktne pregovore s afganistanskim zvaničnicima za trajni prekid vatre i formulu za podjelu vlasti kako bi vladali zemljom.
Od 2001. godine, talibanska pobuna obećala je protjerivanje stranih snaga i svrgavanje vlade u Kabulu koju podržava Zapad. No, iako se čini da postiže mir, bilo je nejasno kakvu poratnu vladu predviđa u Afganistanu.
Radikalna islamska predavanja
Talibani su se pojavili 1994. nakon okončanja sovjetske okupacije Afganistana.
Pretežno etnička skupina Paštuni prvi put se pojavila na ultrakonzervativnim islamskim predavanjima u Pakistanu, odakle su milioni Afganistanaca pobjegli kao izbjeglice.
Predavanja su radikalizirala hiljade Afganistanaca koji su se pridružili mudžahedinima, islamističkim pobunjenicima koje su SAD podržale, a koji su se borili protiv okupacionih sovjetskih snaga.
Talibani su se pojavili u južnom gradu Kandaharu, drugom najvećem afganistanskom gradu, 1994. godine, dvije godine nakon što su mudžahedini zauzeli vlast u zemlji. Borbe među mudžahedinskim frakcijama podstakle su razorni građanski rat u kojem je poginulo više od 100.000 ljudi samo u Kabulu.
Talibani su obećali da će vratiti sigurnost i primijeniti svoje ultrakonzervativno učenje islama. Zauzeli su Kabul 1996. godine, a dvije godine kasnije kontrolisali su oko 90 odsto zemlje.
Godine 1998. talibanski vođa Mula Mohamed Omar okupio je oko 500 islamskih učenjaka iz cijele zemlje kako bi izradio novi ustav za tu zemlju.
Nakon trodnevnih rasprava, učenjaci su sačinili dokument na 14 stranica - prvi i jedini pokušaj talibana da kodifikuju svoje stavove o vlasti i upravljanju.
'Intenzivno vjerski korijeni'
Prema dokumentu, vlast je bila centralizovana u rukama "Amir ul-Mumina", odnosno vođe vjernika. Ovaj vrhovni vođa bio je šef države i imao je krajnju vlast. To je bio Mula Omar, duhovni vođa i osnivač talibana.
Ustav nije opisivao kako će se takav vođa birati ili koliko dugo može služiti. Ali, navodi da vrhovni vođa mora biti muškarac i sunitski musliman.
Islamsko vijeće, koje bira vrhovni vođa, služilo bi kao zakonodavna vlast i provodilo bi zakone i politiku. Vlada na čelu sa šefom Vijeća ministara - kvazi premijerski položaj - izvještavala bi Islamsko vijeće.
Prema ustavu, sunitski islam trebao je biti službena državna religija, iako su oko 15 odsto stanovništva šiitski muslimani.
U dokumentu se navodi da nijedan zakon ne može biti u suprotnosti s islamskim šerijatskim zakonom.
Ustav je garantovao slobodu izražavanja, žensko obrazovanje i pravo na pravično suđenje, ali sve u granicama strogog tumačenja šerijatskog zakona talibana.
Nejasno je kako je dokument oblikovao drakonske zakone i brutalne politike talibana za vrijeme Islamskog Emirata, službenog naziva talibanskog režima koji je upravljao Afganistanom od 1996. do 2001. godine.
Talibani su zabranili TV i muziku, prisiljavali muškarce da se mole i puštaju brade, prisiljavali žene da se pokrivaju od glave do pete i onemogućavali ženama i djevojčicama da rade ili idu u školu. Talibani su lopovima amputirali ruke, javno bičevali ljude zbog konzumiranja alkohola i kamenovali na smrt one koji su ulazili u preljubničke odnose. Pogubljenja su bila česta.
Endrju Votkins (Andrew Watkins), viši analitičar za Afganistan u Međunarodnoj kriznoj grupi, rekao je da nacrt ustava odražava "intenzivno religiozne korijene talibana" i otkriva važnost koja je data "centralizovanom autoritetu" za grupu koja je "osnovana na misiji vraćanja zemlje u red".
Dokument je zasut kontradikcijama i nikada nije ratifikovan. Objavljen je 2005., godinu dana nakon što je Afganistan usvojio novi ustav. No, dokument je nestao iz talibanskog diskursa posljednjih godina.
"To je možda zbog interne rasprave o određenim članovima ili je samo odraz sklonosti grupe da ostane fleksibilna u svojim politikama, dijelom možda da bi se spriječile unutrašnje podjele oko različitih politika", rekao je Votkins.
'Monopol nad vlašću'
Kao pobunjenička grupa, talibani su sačuvali neke svoje ključne principe otkako su svrgnuti s vlasti 2001. godine.
Vlast je i dalje centralizovana u rukama svemoćnog vođe, koji nadzire vladu talibana u sjeni u Afganistanu. Talibani i dalje sprovode svoje strogo tumačenje islama u područjima koja su pod njihovom kontrolom. I još uvijek smatra šerijat kao najviši zakon.
Ali analitičari kažu da u posljednje dvije decenije talibani drugačije gledaju na vlast.
Talibani su prevazišli krizu sukcesije nakon smrti Mula Omara, odbacili su nadmetanje za globalnim pozivom ekstremističke grupe Islamska država (IS) i ostali relativno koherentna borbena snaga uprkos 18-godišnjem ratu protiv strane i snaga afganistanske vlade.
"Grupa sada djeluje u neobičnoj kombinaciji sve više centralizovane kontrole nad vlastitim članstvom, istovremeno dopuštajući joj da se decentralizuje na druge načine", rekao je Votkins.
Talibani su nedavno tvrdili da nisu ista grupa koja je vladala Afganistanom devedesetih godina prošlog vijeka.
U javnoj izjavi talibani su naveli da ne žele ponovo uspostaviti svoj Islamski Emirat i pokušali su projicirati pomirljiviju sliku.
Ali dvosmislenost talibana o ženskim pravima, slobodi govora i izborima - ključnim demokratskim načelima koja su u Afganistanu uvedena od 2001. godine - izazvala je strah kod mnogih Afganistanaca da će ekstremistička grupa pokušati da obnovi svoj strogi režim.
Talibani su u januaru 2019. saopštilida ne traže "monopol nad vlašću" u budućoj administraciji u Afganistanu već traže načine za suživot s afganistanskim institucijama, što se smatra najpomirljivijom izjavom militanata do sada.
Mjesec dana ranije, portparol talibana Zabiula Mudžahid rekao je da "ako dođe do mir ai talibani se vrate, naš povratak neće biti na isti način kao u 1996. godini."
Talibani su u februaru 2019. rekli da se zalažu za osiguranje prava ženama omogućavajući im da rade i idu u školu - sve dok ne krše islamske ili afganistanske vrijednosti.
No, u istoj izjavi talibani su također sugerisali da žele ograničiti krhke slobode koje su žene stekle, što je izazvalo talas zabrinutosti zagovornika prava.
Analitičari kažu da velika nejasnoća talibana u ključnim pitanjima odražava podjele unutar grupe.
Vjeruje se da je političko vodstvo talibana sa sjedištem u Pakistanu otvorenije za preuzimanje vlasti prema mirovnom sporazumu.
U međuvremenu, tvrdokorni vojni komandanti na bojnom polju u Afganistanu nerado se odriču svojih zahtjeva za potpunom obnovom Islamskog Emirata.
"Postoji koktel stavova talibana o moći i upravljanju," rekao je Džavid Ahmad, viši saradnik Atlantskog vijeća sa sjedištem u Vašingtonu.
"Više od ičega, talibanski lideri trebaju unutar-talibanski dijalog da bi izmirili svoje sukobljene stavove o budućoj afganistanskoj državi", dodao je Ahmad.
Također, postoje velike razlike između afganistanske političke elite.
Paštuni, najveća etnička grupa u Afganistanu, uglavnom podržavaju centralizovanu državu koja im garantuje kontrolu nad vladom. Ali nepaštuni, koji čine većinu stanovništva, vjeruju da je previše državne vlasti prepušteno rukama pojedinca, i podržavaju decentralizaciju jer bi se time osigurala inkluzivnija i pravednija raspodjela moći.
'Nevjerovatno teško'
Direktni pregovori talibana i afganistanskog pregovaračkog tima o trajnom prekidu vatre i aranžmanu o podjeli moći trebali su početi 10. marta.
Ali početak pregovora kasnio je zbog sporova oko puštanja talibanskih zarobljenika i formiranja pregovaračkog tima Kabula.
Čak i kada započnu pregovori unutar Afganistana, mnogi očekuju da će oni biti složeni i dugotrajni, što bi moglo potrajati godinama uzimajući u obzir jaz između strana o politici i podjeli vlasti.
"Biće nevjerovatno teško natjerati dvije strane da postignu kompromis po pitanju upravljanja", rekao je Ahmad također dodajući da ipak ima razloga za nadu.
VIDEO: Žene Afganistana strahuju da bi mirovni sporazum s talibanima mogao ugroziti stečene slobode.
I talibanska politička vizija i afganistanski politički sistem oblikovani su na principima centralizovane moći i vrhovne uloge islama.
Afganistanski ustav iz 2004. godine propisuje da "nijedan zakon ne može biti u suprotnosti s vjerovanjima i odredbama svete islamske religije", a ponekad se čini suprotnim od toga, s više liberalnih i demokratskih elemenata.
Moć je u rukama snažno centralizovane vlade. Predsjednik ima pravo da imenuje i razriješi guvernere, gradonačelnike, šefove policije, okružne guvernere i senatore i da čvrsto nadgleda finansije zemlje i kako se sredstva troše i dijele.
"Postoji mnogo više zajedničkih osnova u pravnim i upravljačkim sistemima ove dvije strane nego što to mnoge njihove pristalice žele priznati", rekao je Votkins.