Fond za financiranje razgradnje Nuklearne elektrane Krško je i službeno dobio na upotrebu vojni kompleks Čerkezovac na Trgovskoj gori nedaleko granice sa Bosnom i Hercegovinom za skladištenje radioaktivnog otpada.
Ako istraživanja i studije utjecaja na okoliš budu pozitivni, za 3 do 3 i po godine izgradit će se tamo skladište nisko i srednje radioaktivnog otpada. Nezadovoljstvo ovom mogućnošću traje već nekoliko godina i u lokalnoj zajednici, ali i preko Une, u susjednoj Bosni i Hercegovini, a ponovljeno je i kod ove najnovije odluke.
Direktor ovog fonda Hrvoje Prpić za Radio Slobodna Evropa (RSE) pojašnjava što se planira graditi, koje će mjere biti poduzete i postoji li nadzor nad cijelim projektom.
RSE: Zašto baš Čerkezovac?
Prpić: Lokacija Čerkezovac, kao i nekoliko drugih lokacija, analizirane su temeljem 10-15 kriterija kojima se svako takvo područje mora obraditi, sa svojim uključnim i isključnim kriterijima. Sve te lokacije morale su u potpunosti zadovoljavati sve kriterije što se tiče geologije, hidrologije, geodezije, tektonike, seizmologije i ostalih kriterija, da mogu biti lokacija za potencijalno skladište, odnosno jednog dana možda i odlagalište, ali za koje je potrebno napraviti niz drugih istražnih radnji kako bismo potvrdili da je to prihvatljiva lokacija.
Rokovi i sredstva
RSE: Što sve treba napraviti? Postoji li hodogram, postoje li rokovi, je li osiguran novac?
Prpić: Najgrublje, to su istražni geološki radovi kojima se treba istražiti geološka struktura područja, u sklopu toga treba razmotriti i hidrogeologiju, moguću prisutnost podzemnih voda i td., treba ustanoviti nulto radiološko stanje, dakle treba obaviti monitoring radiološkog stanja kako bi se vidjelo koja je sada razina radioaktivnosti i prije nego bi tamo eventualno jednog dana bilo skladište radioaktivnog otpada, zatim, treba obaviti sigurnosne analize koje će sagledati ove istražne radnje i dati upute projektantima na koji način to skladište mora biti projektirano.
Sve to zajedno će biti podloga za studiju utjecaja na okoliš koja mora sažeti sve te rezultate i procijeniti kakva ugroza bi eventualno mogla postojati, u kakvim rizičnim situacijama i jesu li tim projektom u konačnici spriječeni bilo kakvi mogući incidenti na okoliš i na ljude koji žive u blizini i širem radijusu.
RSE: A rokovi?
Prpić: Što se tiče hodograma, on načelno postoji. On je definiran i mi znademo da će to trajati najmanje tri godine, možda i tri i po godine.
Što će se skladištiti?
RSE: Pitanje oko kojeg ima jako mnogo konfuzije i u Hrvatskoj i u susjedstvu - što će se skladištiti u Čerkezovcu?
Prpić: Postoji velika razlika između nisko i srednje radioaktivnog otpada i tzv. nuklearnog otpada. Ovo je planirano kao skladište isključivo za nisko i srednje radioaktivni otpad. On je nizak po razini svoje aktivnosti i karakteristika mu je da se može zbrinjavati i u skladištu, za razliku od nuklearnog otpada, što se odnosi na šipke sa uranijem koje se koriste za proizvodnju električne energije – što spada u visoko radioaktivni otpad, dakle nuklearni otpad koji se sigurno neće zbrinjavati na području Trgovske gore ili Čerkezovca.
Naime, takav otpad zahtijeva duboka geološka odlagališta – 3 do 5 kilometara, i to je nešto što će se rješavati i zbrinjavati negdje oko 2100. godine, a do tada će to stajati na lokaciji Nuklearne elektrane Krško u sklopu suhih skladišta koje se sada priprema graditi.
RSE: Što će iz Nuklearne elektrane Krško završiti na Čerkezovcu?
Prpić: Sama nuklearka na svojoj lokaciji ima veliko skladište u kojem skladišti svoj nisko i srednje radioaktivni otpad, za razliku od onog nuklearnog koji se skladišti u bazenima, anakon toga u suhim skladištima koja će biti izgrađena. Taj nisko i srednje radioaktivni otpad nastaje kao posljedica sekundarnih reakcijakoje nastaju sa zračenjem, i zbog toga on nema tu nuklearnu karakteristiku. Najviše je to kontaminirana odjeća koja se jednokratno koristi – kape, rukavice, maske, zatim određeni muljevi ili talozi, zatim određeni filteri koji se koriste. Jednog dana kada će se rušiti zgradu, bit će i građevinskog materijala, betona u kojem se nalazi nešto radioaktivno.
Ali važno je reći da će Hrvatska sav svoj radioaktivni otpad koji je trenutno na lokaciji nuklearne elektrane obraditi u jednom od specijaliziranih centara u Europi, na način da će se on stabilizirati i pretvoriti u kruto stanje. Dakle neće biti tekućih stanja koja bi teoretski možda mogla curiti.
Dakle - mora biti u krutom stanju, stabilizirano, kategorizirano i spremljeno u velike 15-tonske betonske spremnike koji su testirani takozvanim 'drop-testom' da ni padom sa 5 metara visine ne mogu puknuti, dakle da otpad koji se nalazi unutar betonskog spremnika nikada ne može izići na površinu spremnika i ugroziti okoliš. Skladište je jedna građevina iznad zemlje koja ima temeljnu ploču debljine 60-70 centimetara i u koju slažete betonske spremnike, kao što su oni sada složeni u nuklearnoj elektrani Krško i u Institutu Ruđer Bošković u centru Zagreba i svugdje. Nema mogućnosti prodora u tlo. Odlagalište je nešto što se ukapa pod zemlju. To je jedna viša kategorija, zahtijeva i više istražnih radova i više sigurnosti. Ali mi radimo obično skladište.
Širenje dezinformacija
RSE: Kako riješiti odnose sa lokalnom zajednicom? Kako riješiti odnose sa BiH?
Prpić: Najveći prijepor u odnosu sa lokalnom zajednicom i u prekograničnoj suradnji je u širenju dezinformacija koje nikako ne odgovaraju istini. Na potpuno krivi način interpretira se i vrsta otpada i način njegovog zbrinjavanja i na taj način se zapravo zastrašuje javnost pričama da će to biti napravljeno na loš način i da će se time ugroziti sigurnost.Ne prihvaća se govor struke koji ukazuje da će se raditi na temelju najbolje svjetske prakse. Mi smo također na neki način pod monitoringom Međunarodne agencije za atomsku energiju u Beču, koja je svjetska organizacija koja nadgleda sva radiološka i nuklearna postrojenja u svijetu.
Mi smo naš elaborat o načinu zbrinjavanja radioaktivnog otpada dali i na recenziju stručnjacima u toj agenciji u Beču, i oni su dali svoje mišljenje i određene preporuke. Sve naše aktivnosti će biti na neki način monitorirane od strane eksperata na svjetskoj razini.Također želimo da bilo eksperti, bilo ljudi iz lokalne zajednice budu uključeni u te postupke, da pratenaše aktivnosti, jer bi se jedino na taj način mogli uvjeriti u istinitost onoga što mi govorimo, i u to da su dezinformacije ono što šire pojedini lokalni politički moćnici i pojedini prekogranični političari koji potpuno krivo interpretiraju stvari.
RSE: Mnogo je ljudi u lokalnoj zajednici uznemireno. Kako smiriti strasti?
Prpić: Naš program zbrinjavanja nisko i srednje radioaktivnog otpada uključuje procjenu troškova. God. 2019. završena je treća revizija zbrinjavanja radioaktivnog otpada iz Nuklearne elektrane Krško, gdje smo procijeniti potrebna sredstva. U sklopu tih troškovauključena je i naknada lokalnoj zajednici koja iznosi nešto više od milijun eura, dakle blizu osam milijuna kuna godišnje. To je naknada lokalnoj zajednici od strane države, koja želi pomoći lokalnoj zajednici u gospodarskom razvoju prema njihovim potrebama, što će se detektirati velikim socioekonomskim studijama koje ćemo naručiti, a nikako ne predstavlja naknadu za nastalu štetu koja će biti, kako se često krivo interpretira.
Štete u ovakvom projektu neće i ne smije biti. Mi im samo želimo pomoći u razvoju. Manipulira se i time da navodno nema dovoljno novca. Sredstva potrebna za izgradnju skladišta i za naknadu lokalnoj zajednici iznose 120-130 milijuna eura, a Fond trenutno na svom računu i od sredstava koje uplaćuje Hrvatska elektroprivreda ima nešto više od 300 milijuna eura, dakle mnogo više sredstava. Naravno, sav taj novac upotrijebit će se i za druge faze u zbrinjavanju nuklearke koje će trajati idućih 40-50 godina.
