Pitajte lokalno stanovništvo u Šatiliju - selu na planinskom sjeveru Gruzije - šta se dogodilo unutar obližnjih kamenih koliba napunjenih ljudskim kostima i vjerovatno će vam reći verziju iste uklete priče.
Dok je kuga u prošlom vijeku počela da se širi - čini se da niko ne zna tačno kada - prolazeći Kavkazom, trgovac je nehotice prenio strašnu bolest u selo zvano Anatori, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Kad se kuga - na gruzijskom jeziku poznata kao "Zhami"- počela širiti, nesebični seljani koji su osjetili njen smrtonosni stisak napustili su svoje bolesničke postelje i premjestili se na usamljenu liticu gdje se dvije rijeke sastaju.
Tamo su se neki bacili u smrt skočivši u brze vode, dok su drugi dopuzali do kamenih koliba koje su unaprijed izgrađene za takvu situaciju. Seljani su polijegali na unutrašnje kamene police i tu čekali smrt uz utjehu da nakon njihovog žrtvovanja, selo Anatori može nastaviti da živi – što je svojevrsni ekstremni herojski čin samokarantina.
Priča je objavljivana u medijima na gruzijskim i na engleskom jeziku, uključujući i Nešenel džiografik (National Geographic), koji tvrdi prilično neverovatno da su se umirući seljani "zazidali sami unutra, kamen po kamen".
Prošle godine je objavljeno da je film zasnovan na priči o Anatoriju u ranoj fazi produkcije.
No, rođena Gruzijka Šorena Kurtsikidže, autorica knjige o običajima regije oko Šatilija i koja sada upravlja odjelom za studije Bliskog Istoka na kalifornijskom Berkliju (Berkeley), kaže za RSE da nije bilo dokaza o istinitosti priče i da tradicija obližnjih regija Rusije može čuvati ključ odgovora zašto se u kolibama nalaze gomile skeleta.
Kurtsikidže kaže da su nekropole u kojima su tijela postavljena unutar kamenih građevina umjesto da budu sahranjena "bile raširene u susjednim [ruskim] regionima Čečenije i Ingušetije", a grobovi Anatorije mogu biti primjer - možda jedini takav u Gruziji - istog rituala.
Razlog izgradnje nekropola, umjesto da se zakopaju mrtvi, nije poznat sa sigurnošću, ali jedna je teorija da je polaganje mrtvih da se odmore iznad zemlje način iskazivanja poštovanja prema zemlji.
Iako Kurtsikidže smatra da je priča o kugi možda neistinita, ona priznaje da se "može samo nagađati (...) Voljela bih da imamo više naučnih činjenica ili dokaza".