Širenje korona virusa dodatno je otežalo situaciju u ionako siromašnom Afganistanu čiji su se stanovnici, nakon postignutog sporazuma SAD s talibanima i najavljenih mirovnih razgovora s afganistanskom vladom, nakratko ponadali mogućem okončanju 19-godišnjeg rata i boljoj budućnosti, pišu svjetski mediji.
Kraj poricanja
Kada se korona virus počeo širiti, mnogi Afganistanci odbijali su da povjeruju, čak i nakon što je smrtonosna kriza postala očigledna u susjednom Iranu koji i dalje omogućava hiljadama ljudi da svakodnevno prelaze u Afganistan uprkos zahtjevima da se zatvori granica, napisao je Njujork tajms (The New York Times).
Poricanje polako nestaje otkako su u zemlji potvrđena 22 pozitivna slučaja. Testiranje je i dalje izuzetno ograničeno, ukazuje list ističući da je do sada provedeno samo oko 250 testova - tako da se afganistanski zvaničnici i zakonodavci plaše da je broj zaraženih mnogo veći. Najviše zabrinjava činjenica da je Iran zanemario poziv afganistanske vlade da zatvori granične prelaze - čak 15.000 ljudi i dalje svakodnevno prelazi u Afganistan.
U sva 22 potvrđena slučaja korona virusa u Afganistanu, riječ je o putnicima koji su se vratili iz Irana, tvrdi afganistansko ministarstvo zdravlja. Prvi pozitivni slučaj zabilježen je u provinciji Herat, koja dijeli veliku granicu sa Iranom i glavna je ulazna tačka u Afganistan. Sada je šest drugih provincija takođe prijavilo slučajeve virusa, što, ukazuje list, izaziva bojazan da su se infekcije proširile po cijeloj zemlji bez obuzdavanja.
U Heratu su ljekari u regionalnoj bolnici koji su se bavili sumnjivim slučajevima rekli da su već prebukirani i da nemaju osnovnih sredstava za rad, kao što su na primjer maske. "Kad kažemo da smo suočeni sa nedostatkom opreme i da je naše osoblje malo, zvaničnici kažu da možete raditi ili možete dati ostavku", rekao je doktor koji je govorio pod uslovom anonimnost jer se plaši odmazde vlade.
Novi korona virus se širi u Afganistanu u vrijeme bijesnog rata i političke krize i mogao bi uništiti napore za započinjanje direktnih razgovora između afganistanske vlade i talibana, ukazuje Njujork tajms ističući da osiromašena i prepuna unutrašnjih sukoba, zemlja ostaje izuzetno ranjiva.
Veća zabrinutost zbog terorizma i kriminala
Budući da je Afganistan lebdio između mira i rata, i da je vlada paralizovana napetom borbom za političku moć, trebalo je neko vrijeme da korona virus postane stvarnost Afganistancima od kojih su neki do skora vjerovali je virus lažna glasina ili da će to uticati samo na "bezbožne zemlje", napisao je Vašington post (The Washhington Post).
Međutim potvrđena 22 slučaja u proteklih nekoliko dana navela su podijeljenu vladu i njen loš zdravstveni sistem da se suoče s krizom - koja zaustavlja život na Zapadu – naročito jer je više od 50.000 afganistanskih izbjeglica i radnika pristiglo iz Irana proteklih sedmica, uglavnom radi bijega od virusa, uz malo granične kontrole i bez liječničkih pregleda. Pakistan, druga susjedna zemlja i ključni izvor uvoza, zatvorio je ove sedmice svoju granicu s Afganistanom, nakon čega su cijene hrane naglo porasle. U cijeloj zemlji od 25 miliona stanovnika postoji samo jedna laboratorija koja može testirati na korona virus i svi uzorci moraju biti poslani tamo, napominje vašingtonski list.
Afganistanski predsjednik Ašraf Gani u posljednje vrijeme preokupiran je drugim problemima. Prošlog mjeseca proglašen je pobjednikom na septembarskim izborima, ali njegov suparnik Abdulah Abdulah je insistirao da je pravi pobjednik i založio se za formiranje "paralelne" vlade. U međuvremenu, talibanski lideri obustavili su planirane razgovore s Afganistancima o budućnosti zemlje dok Gani ne pristane na oslobađanje 5.000 pobunjenika koji su zatvoreni, dodaje Vašington post.
U utorak je, međutim, Gani uživo uputio televizijski apel narodu na smirenost i strpljenje najavivši veliku raspodjelu državnih rezervi pšenice. Afganistanske vlasti naredile su da se škole zatvore na mjesec dana i otkazale sportske događaje i proslave za Novruz, perzijski proljetni festival ovog vikenda, kada Afganistanci dolaze u svetišta i izletišta.
U Kabulu i drugim gradovima zdravstveni i građanski aktivisti pozivaju ljude da poduzmu mjere predostrožnosti. Sve do ove sedmice, ukazuje Vašington post, čini se da su mnogi Afganistanci obratili malo pažnje na korona virus. Ali nedostatak informacija je dodatni problem, pa se sumnja da su osobe koje su zaražene a zanemarile su zdravstvene upute i napustile domove za liječenje. Neki stanovnici rekli su da su daleko više zabrinuti za terorizam i kriminal nego za širenje bolesti.
Zaobilaženje ključnih pitanja
Nakon što su 29. februara Sjedinjene Države i talibani potpisali preliminarni mirovni sporazum s ciljem da dovedu afganistansku vladu i talibane do sporazuma kako bi se okončao gotovo 19-godišnji rat u Afganistanu i koji uključuje postepeno povlačenje američkih trupa iz zemlje tokom narednih 14 mjeseci, mnogo toga veoma brzo može poći po zlu, ocjenjuje Forin afers (The Foreign Affairs).
Sjedinjene Države i talibani složili su se da razmjeni zarobljenika trebaju prethoditi pregovori afganistanske vlade i talibana, ali afganistanski predsjednik Gani u početku je odustao od te opcije. Razgovori nisu započeli 10. marta, kako je navedeno u američko-talibanskom sporazumu, ali je tog dana Gani pristao pustiti 1.500 boraca talibana, u grupama od po 100 dnevno, počevši od 14. marta. To su Talibani odbili tvrdeći da se razgovori ne mogu nastaviti sve dok svih 5.000 zatvorenika ne bude pušteno. Afganistanska vlada je potom odlučila da odgodi puštanje zatvorenika jer im je potrebno dodatno vrijeme za pregled popisa zarobljenika i osiguravanje garancija da se oni neće vratiti u borbe.
Ako afganistanska vlada i talibani sjednu zajedno i počnu ozbiljno pregovarati, nikako nisu sigurni da će premostiti svoje razlike prije nego što se američke trupe povuku, naročito jer je Sjedinjenim Državama i talibanima trebalo je deset godina da postignu ovaj preliminarni sporazum, a to su uspjeli učiniti samo zaobilazeći mnoga ključna pitanja, ocjenjuje Forin afers.
Uslovi u Afganistanu ne djeluju naročito pogodno za brzo okončanje sukoba. Neće biti mirovnih snaga UN-a ili drugih nepristrasnih trećih strana koje bi garantovale sigurnost dvije strane dok se razoružaju i demobiliziraju. Vladina strana loše je podijeljena, a u zemlji postoji niz nepovezanih oružanih skupina koje mogu djelovati kao faktor remećenja. A Sjedinjene Države nisu u snažnoj poziciji da to spriječe, jer su odnosi sa najuticajnijim silama u regiji - Kinom, Iranom, Pakistanom i Rusijom - na najnižoj tački od 2001. godine.
Za postizanje sporazuma vjerovatno će trebati više od 14 mjeseci, još više za implementaciju, zaključuje Forin afers ističući da će za okončanje beskonačnog rata biti potreban dugotrajni mirovni proces i određeni nivo američkog angažmana.