Rusija je već godinama laserski fokusirana kako bi se samoizolovala od ekonomskog šoka koji bi došao spolja.
Možda ga je upravo pokrenula.
Neočekivanim potezom 6. marta, Rusija je odbila poziv zemalja OPEC-a za dodatno smanjenje proizvodnju nafte kako bi se pomoglo podizanju cijena uslijed pada globalne potražnje za energijom zbog korona virusa, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Odluka je prekinula trogodišnju saradnju u okviru aranžmana zvanog OPEC+ i zaprepastila učesnike sastanka u Beču, a da ne spominjemo neke ruske rukovodioce naftne idustrije - jedan je potez nazvao "neracionalnim" - kao i vlade od Bliskog Istoka do zemalja Zapada.
Lider OPEC-a Saudijska Arabija brzo je reagovala na odbijanje, najavivši da više nije dužna obuzdavati proizvodnju, što je uzrokovalo najveći jednodnevni pad cijene nafte u gotovo tri decenije i oborilo globalne berze i vrijednost rublje. Zašto?
Jedan mogući odgovor: predsjednik Vladimir Putin želio je kazniti Sjedinjene Države snažnim pritiskom na američku industriju nafte iz škriljaca, koja je prodala milione barela nafte, dok su ruske kompanije zadržale proizvodnju prema postojećem sporazumu OPEC+.
"Kremlj je odlučio da će poskupljenje cijena, u vrijeme kada je korona virus opustošila zahtijeve za energentima, biti poklon američkoj industriji škriljaca", objavio je Blumberg njuz (Bloomberg News). Mihail Leontjev, glasnogovornik ruskog državnog naftnog giganta Rosnefta, sugerisao je da je to bio barem jedan od motiva, rekavši agenciji: "Da vidimo kako se osjeća američko istraživanje škriljaca u tim uslovima."
Izvršni direktor Rosnefta, Igor Sečin - stari i bliski Putinov saveznik - odavno se izrugivao postojećim ograničenjima proizvodnje OPEC+, i uveliko se smatra da igra ulogu u odluci o odbijanju daljnjih rezova.
Neki analitičari zatajili su ideju da Kremlj ide protiv američkog škriljca, rekavši da je za početak koordinacija Rusije s OPEC+ nestabilna i da su Moskva i Rijad imali različita stajališta o trenutnoj nestabilnosti na globalnom tržištu nafte.
Bez obzira na razloge, to je rizičan potez za Moskvu u neizvjesno vrijeme.
Kolaps cijena nafte potpomognut potezom Moskve i zabrinutosti o učincima korona virusa na niz industrija kratkoročno će naštetiti ruskoj ekonomiji, a nema garancije da bi mogao dugoročno uništiti američki škriljac, kažu analitičari.
Prednosti Sjedinjenih Država
Sjedinjene Države imale su koristi od visokih cijena usljed smanjenjem proizvodnje OPEC+ u posljednjih nekoliko godina, pretekavši Saudijsku Arabiju i Rusiju koja je sad na trećem mijestu - kao najveći svjetski proizvođač nafte.
Dok je korona virus opustošio kinesku ekonomiju i pogodio druge širom svijeta, smanjujući potražnju za naftom, Saudijska Arabija je lobirala za OPEC+ za rezanje još 1,5 miliona barela na sastanku 6. marta u Beču. Rusija je preporučila održavanje postojećih rezova. OPEC+ - grupa od 24 člana koja se sastoji od zemalja OPEC-a plus zemlje van kartela kao što je Rusija - prvi se put dogovorio o smanjenju proizvodnje nafte 2017. godine.
Najava Saudijske Arabije da će povećati proizvodnju 9. marta je smanjila cijenu američke sirove nafte za 25 posto na ispod 30 dolara za barel. Cijene su nadoknadile dio gubitaka 10. marta, ali su bile ispod 40 dolara za i za američku naftu i globalnu referentnu naftu Brent.
Kod nekih američkih proizvođača nafte iz škriljaca da bi bili na nuli potrebna je cijena od 50 dolara po barelu ili više, zbog čega su u ranjivom položaju, rekao je Kris Vejfer (Chris Weafer), stručnjak za energetiku i osnivač konsultantske firme sa sjedištem u Moskvi Makro advajzori (Macro-Advisory).
Proizvođači nafte u Saudijskoj Arabiji i Rusiji imaju niže troškove proizvodnje, što im omogućava da podnesu sadašnju cijenu.
"Tri su strane okrenute jedna protiv druge - Rusija, Saudijska Amerika i američki škriljac - i zaista je slučaj ko prvi trepne", rekao je Vejfer za RSE.
Nekoliko analitičara kazalo je da je kratkoročno Rusija u najjačem položaju među ta tri igrača.
"Uticaj pada cijena na američke kompanije iz škriljaca biće prilično poguban" kratkoročno i mogao bi rezultirati padom američke proizvodnje u 2020. godini, rekao je Gregori Bru (Gregory Brew), istoričar sa Univerziteta ‘Southern Methodist’ u Teksasu, koji se bavi energetskom politikom i Bliskim istokom.
Dajmondbek enerdži (Diamondback Energy), teksaški proizvođač nafte iz škriljaca, najavio je 9. marta da će odmah smanjiti ulaganja nakon pada cijena.
Ruske naftne kompanije imaju neku izolaciju. Oni su profitabilni po cijeni nafte od 30 dolara, uz pomoć valute koja slobodno pluta, a proračun je zaštićen godinama koje dolaze.
Konzervativna fiskalna politika Kremlja tokom posljednjih nekoliko godina povećala je devizne rezerve na oko 570 milijardi dolara i spustila cijenu barela nafte neophodnu za uravnoteženi budžeta s iznad 100 na ispod 50 dolara.
Prema trenutnoj stopi rublja od gotovo 75 prema američkom dolaru, proračun može biti uravnotežen na 40 dolara po barelu, rekla je Elina Ribakova, zamjenica glavnog ekonomiste Instituta za međunarodne finansije u Vašingtonu.
Proračunska cijena nafte Saudijske Arabije bliža je 85 dolara, a njezine devizne rezerve opadaju usljed masivnog programa državne potrošnje.
Rizična opklada
Rijad se ne suočava samo s budžetskim pritiskom, već i potencijalnim pritiskom investitora da smanje proizvodnju kako bi tržište bilo stabilno, izjavila je Sara Ladislav, viša potpredsjednica Centra za strateške i međunarodne studije sa sjedištem u Vašingtonu, 9. marta.
Rijad je nedavno prodao dionice državne naftne kompanije Saudi Aramco, prikupivši 25,6 milijardi dolara u najvećoj javnoj ponudi na svijetu. Akcije su sada ispod cijene koju su im investitori platili.
Međutim, američka industrija nafte iz škriljaca pokazala je otpornost u prošlosti i vjerovatno je da će to ponoviti, kažu analitičari. Niže cijene nafte vode konsolidaciji što bi dugoročno trebalo učiniti kompanije konkurentnijima, rekao je Bru - suprotno onome za šta se Moskva zalaže.
Saudijska Arabija prije nekoliko godina nije uspjela postići cilj gašenja američke industrije škriljaca: proizvođači su poboljšali svoju efikasnost kao odgovor na pritisak cijena, umanjivši troškove vlastite proizvodnje.
Za razliku od velikih kopnenih ili priobalnih naftnih polja koja mogu potrajati godinama, polja iz škriljaca mogu početi proizvoditi već za nekoliko tjedana, rekao je Rauf Mamadov, energetski analitičar iz Instituta za Bliski istok u Vašingtonu. I najveće američke naftne kompanije, koje su manje ranjive, ulažu više u škriljac.
"To dugoročno neće uticati na industriju škriljaca", rekao je Mamadov za RSE.
U međuvremenu, uticaj pada cijena nafte osjeća se širom svijeta, uključujući Moskvu.
"Veoma neočekivano, iracionalno"
Ruska privreda koja već sporo raste, mogla bi se ove godine potencijalno smanjiti ako cijene nafte ostanu niske do kraja godine, rekla je Ribakova. Ranije je prognozirala rast od preko dva posto u 2020. godini.
Rusija gubi 100 do 150 miliona dolara dnevno kada je cijena nafte 40 dolara umesto 60 dolara, izjavio je milijarder Leonid Fedun, potpredsjednik za strateški razvoj u Lukoilu, drugom po veličini ruskom proizvođaču nafte, koji nije u državnom vlasništvu.
Fedun je propast ruskog sporazuma sa OPEC+ nazvao "vrlo neočekivanim, iracionalnim."
To, međutim, nije stajalište Rosnefta. Sečin je bio pokretač odluke Kremlja da ne pristane na dodatne rezove, rekao je Vejfer.
U junu je Sečin optužio Sjedinjene Države da koriste sankcije protiv zemalja koje proizvode energiju kako bi napravile prostor za američku domaću proizvodnju.
Sjedinjene Države razljutile su Kremlj nametanjem sankcija ruskom plinskom naftovodu za Baltičko more Sjeverni tok 2, odgađajući njegovu izgradnju na neodređeno vrijeme i udarajući kazne prošlog mjeseca, sankcionirale su trgovinsku ruku Rosnefta zbog poslovanja u Venecueli.
Sjedinjene Države su 2019. isporučivale naftu ruskom zapadnom susjedu Ukrajini - dok Kijev nastoji smanjiti oslanjanje na Moskvu usljed nastavka rata sa ruskim separatistima na istoku zemlje - dok se Bjelorusija raspitivala o kupovini američke nafte kao alternative ruskoj sirovoj sili.
Rosneft će povećati proizvodnju za 300.000 barela dnevno nakon izlaska iz sporazuma s OPEC+, izvijestio je Blumberg pozivajući se na neidentifikovane zvaničnike kompanije.
Mamadov je doveo u pitanje ideju da Rusija cilja američku industriju škriljaca.
Obilje globalne opskrbe, iako ga velikim dijelom pokreću Sjedinjene Države, posljedica je i veće proizvodnje iz Kanade, Brazila i drugih zemalja koje nisu članice OPEC-a, a od kojih neke imaju veliku cijenu proizvodnje - i one bi mogle biti pogođene, rekao je.
"To je više rezultat neuspjeha pregovora, a ne smišljene strategije ili taktike", kako bi se zaustavila američka proizvodnja, rekao je Mamadov. "Previše je globalnih nepoznanica trenutno i to je razlog zašto se Saudijska Arabija i Rusija nisu mogle dogovoriti o smanjenjima."
Ako se širenje korona virusa globalno povuče, što će dovesti do porasta ekonomske aktivnosti i potražnje za naftom, tenzije između Rusije i Saudijske Arabije će se ublažiti s obzirom na to da se pitanje većih rezova smanjuje, rekao je Mamadov.
Drugi faktor koji potencijalno ograničava dubinu cjenovnog rata je odlučnost Kremlja da zadrži politički uticaj koji je Rusija ostvarila na Bliskom istoku posljednjih godina, rekao je Vejfer.
Taj veći uticaj bio je vidljiv u oktobru 2017. godine, kada je kralj Saudijske Arabije putovao u Moskvu, u prvu posjetu lidera te države Rusiji.
"Kremlj će se pokušati vratiti za pregovarački sto jer su politički odnosi sa Saudijskom Arabijom ‘veoma važni’", rekao je Vejfer.