Međuetničko nasilje je ponovo izbilo na jugoistoku Kazahstana. Ovaj put su uključeni etnički Kazahstanci i pripadnici kazahstanske zajednice Dungan, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Postoje različiti izvještaji o tome šta je izazvalo nasilje između dviju grupa 7. februara u blizini grada Kordaj u pokrajini Žambil.
No, kako se to često događa u ovim situacijama, nasilje je potaknuto glasinama koje su se širile mobilnim telefonima i društvenim mrežama, a 10 ljudi je poginulo, deseci ozlijeđeni i hiljade Dunganaca koji su bježali preko granice u susjedni Kirgistan.
Dungani su pretežno muslimanska skupina koja je u centralnu Aziju ušla iz Kine, gdje ih zovu Hui.
Dungani se uglavnom smatraju etničkim Han Kinezima, ali prema nekim izvorima njihovo porijeklo može se pratiti više od 1000 godina. Prema nekim izvorima, Dungani imaju arapsko-islamsku vezu koja datira još od sedmog vijeka u etnogenezi Dungana / Huija. To bi ih učinilo jednim od najstarijih muslimanskih naroda u unutrašnjoj Aziji.
Dungani također imaju jedinstveni jezik koji nije ni kineski ni turski.
Veliki broj Dunganaca počeo je pristizati u centralnu Aziju tokom druge polovice 19. vijeka, kada su kineske trupe odbacile pobune nekineskih naroda u onome što se danas naziva Sinđang (Xinjiang).
Više od 100.000 Dunganaca sada živi u centralnoj Aziji, koncentrisani uglavnom u Kirgistanu i Kazahstanu.
Dunganci su se prilagodili životu pod vladavinom ruskih careva, kao i sovjetskoj dominaciji. Također su se prilagodili postsovjetskom životu u nezavisnim državama Kirgistan i Kazahstan, iako su zadržali svoju kulturu. Dungani rijetko stupaju u brak s nekim izvan njihove zajednice.
Gradovi i sela u Kazahstanu poput Masančija - koji su bili izloženi glavnom nasilju 7. februara - i dalje su pretežno naseljeni Dunganima. To je učinilo Dungane u Masančiju lakom metom za bijesnu gomilu Kazahstana koji su bili uključeni u posljednjem valu nasilja na tom području.
Sukobi u kazahstanskim selima
Međuetničke tenzije
Jugoistočni Kazahstan također je zabilježio sukobe etničkih Kazahstanaca i drugih manjina posljednjih godina.
U martu i aprilu 2007., došlo je do borbe između etničkih Kazahstanaca i Čečena u Malovodnoje, selu u pokrajini Almati, oko 100 kilometara istočno od okruga Kordaj. Taj incident započeo je u dvorani za bilijar, ali se brzo proširio i obuhvatio stotine ljudi iz obje zajednice.
Uključeni Čečeni bili su potomci ljudi koji su prisilno preseljeni u to područje po nalogu sovjetskog vođe Josifa Staljina tokom Drugog svjetskog rata.
U februaru 2015. izbili su i sukobi između pripadnika nacionalne kazahstanske većine i etničkih Tadžika koji su u većini u selu Bostandik u provinciji Turkestan.
Kazahstanska pokrajina Turkestan smještena je odmah zapadno od pokrajine Žambil. Tokom 1950-ih sovjetske su vlasti tamo preselile etničke Tadžike radi povećanja radne snage u regiji.
To nasilje navodno je započelo nakon svađe mladog etničkog Tadžika i njegovog navodnog prijatelja, mladog etničkog Kazahstanca, što je eskaliralo ubodom u kojem je nastradao Kazahstanac.
Nakon sahrane žrtve, velika grupa Kazahstanaca krenula je u divljanje po Bostandiku i zapalila zgrade i automobile.
Nadjačane vlasti
Čini se da je ovo posljednje nasilje u okrugu Kordaj nastalo iz incidenta "svađe na cesti" 5. februara u kojem je jednog starijeg etničkog Kazahstanca navodno pretukao vozač koji je etnički Dunganac.
Postoje oprečni izvještaji o tome šta se tačno dogodilo u incidentu na cesti i kako je bijes u različitim zajednicama podstaknut komentarima na društvnim medijima.
Ali 48 sati kasnije, grupa etničkih Kazahstanaca ušla je u grad Masanči, pokrenuvši ulične borbe u kojima su korištene lovačke puške, željezni štapovi, palice i kamenje.
Video sa snimkom nasilja u Masančiju, objavljen na društvenim mrežama, privukao je više ljudi iz susjednih područja u Masančiju i dunganskih sela u regiji.
Policija je bila nadjačana. Nasilje je stavljeno pod kontrolu tek kad su stigle posebne sigurnosne snage Ministarstva unutrašnjih poslova.
Vlada u Nur-Sultanu optužila je lokalne zvaničnike da su omogućili da situacija izmakne kontroli. No, nasilje 2007. i 2015. godine pokazuje da etničke tenzije postoje širom jugoistočnog Kazahstana.
Bez obzira na to da li su se ljudi odlučili naseliti na jugoistoku Kazahstana ili su bili prisiljeni naseliti se tamo, područje je očito jedinstveno i zahtijeva posebnu pažnju zvaničnika u Nur-Sultanu.
Ipak, čini se da je jasno da kazahstanske vlasti nisu posvetile dovoljno pažnje regiji, što kritičarima ostavlja da predvide kako će se nedavno nasilje u okrugu Kordaj ponoviti negdje na jugoistoku Kazahstana.