Istorijska zgrada u Sovjetskoj ulici sada je posvećena praksi spašavanja života. Ali neki se još uvijek sjećaju vremena kad je ona služila suprotnoj svrsi, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
Prije nego što je zgradu 1954. godine preuzeo Državni medicinski univerzitet Tver, ona je bila regionalno sjedište NKVD-a, tajne policije sovjetskog diktatora Josifa Staljina. Deceniju i po, počevši od 1938. godine, u podrumu zgrade nalazio se zatvor za neprijatelje njegovog režima.
Prema dokumentima koje su otkrili istoričari, kao i svjedočenjima očevidaca, ovdje je 1940. godine Staljinova vlada ubila nekoliko hiljada poljskih oficira kao dio onoga što je postalo poznato kao Katinjski masakr - pogubljenje oko 22.000 Poljaka nakon uzastopnih invazija u septembru 1939. godine na tu zemlju koje su počinile nacistička Njemačka i Sovjetski Savez, prije nego što su potpisali pakt o nenapadanju i potajno se dogovorili o podjeli teritorije zemlje koja se nalazila između.
Svake godine, 30. oktobra delegacija iz Poljske dolazi položiti cvijeće ispred zgrade, ispod dvije metalne ploče koje su 1991. postavljene na fasadi s natpisima u znak sjećanja na one koji su umrli u tom podrumu: 6.000 Poljaka, za koje se procjenjuje da su strijeljani, i pripadnike brojnih drugih nacionalnosti koji su bili žrtve onoga što je poznato kao Staljinov veliki teror.
Ali dva dana prije ovogodišnje ceremonije, vlasti u Tveru naredile su uklanjanje spomen ploča. U pismu rektorici univerziteta Lesji Čičanovskajoj, lokalno tužilaštvo je navelo da u arhivima nedostaju ključni dokumenti koji se odnose na porijeklo ploča. Njihovi se natpisi, kako je rečeno, "ne temelje na dokumentovanim činjenicama".
Uoči grandioznih proslava povodom obilježavanja 75. godišnjice pobjede nad nacistima u Drugom svjetskom ratu sljedećeg maja, ruska vlada optužena je za orkestriranu kampanju za prepravljanje aspekata ratne prošlosti tako da se umanje sovjetska saradnja s Njemačkom i razmjere Staljinovih zločina, dok se ističu gubici među vojnicima Crvene armije koji su se suprotstavili Hitlerovoj invaziji na SSSR 1941. i oslobodili veliki dio istočne Evrope od nacističke okupacije.
Ta vojna kampanja, u Rusiji poznata kao Veliki otadžbinski rat, predstavlja kamen temeljac nacionalnog identiteta i istorije u politici vlade predsjednika Vladimira Putina, koja često podcjenjuje doprinos zapadnih saveznika u pobjedi nad nacistima. Kritičari kažu da to podstiče i nagon da se iskrivi istorija, zataškaju činjenice i uguši drugačiji odnos prema prošlosti.
Predstojeća 2020. donijet će i drugu godišnjicu: 80 godina od Katinjskog masakra. Moskva je odgovornost za zločin preuzela 1990. godine, nakon decenija negiranja, priznajući i svoj pakt iz 1939. s Hitlerovom Njemačkom, koji je utro put dvjema totalitarnim silama da razbiju Poljsku i omogućio taj masakr.
Ali ove godine, dok su se Poljska i ostatak Evrope pripremali da obilježe septembarsku godišnjicu tog sporazuma, poznatog kao Pakt Molotov-Ribentrop, Rusija je pokrenula kampanju kako bi ga opravdala, uključujući i kampanju na društvenim medijima u kojoj su u svoju obranu prikazali video zapise.
Otvarajući izložbu u Moskvi u znak sjećanja na početak Drugog svjetskog rata u avgustu, ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov nastojao je opravdati Pakt Molotov-Ribentropov nazvavši ga neophodnom mjerom zbog, kako je kazao, pomirljivosti zapadnih zemalja prema Hitleru i optužio Zapad da je lažirao ratnu istoriju kako bi umanjio sovjetsku ulogu u osiguravanju pada fašizma.
Bio je to upadljiv odmak od manje ključnog narativa - ponekad neugodnog, ali češće dvosmislenog - koji Moskva gura o Paktu Molotov-Ribentrop još otkad ga je Sovjetski Savez na samrti priznao 1989. godine.
Kritičari Kremlja i aktivisti odlučni u očuvanju sjećanja na sovjetske zločine kažu da je uklanjanje ploča sa zgrada s brutanim naslijeđem, poput najnovijeg poteza vlasti u Tveru, možda samo mali dio povećanja napora za prepravljanje tamnih stranica prošlosti Rusije - kampanja koja je uključivala hapšenja, propagandu, pa čak i navodnu ekshumaciju tijela žrtava represije.
"Sve je to dio veće, mračne tendencije", rekao je Aleksandr Golc, nezavisni vojni analitičar koji je među prvima reagovao na situaciju u Tveru. "Oni žele privatizovati istoriju i iskoristiti je za vlastite interese; zaboraviti na represije, na Pakt Molotov-Ribentrop i uzeti istoriju Velikog otadžbinskog rata kao zbirku mitova, umjesto pokušaja učenja istinite priče."
Grupa istraživača iz Memorijala, nevladine organizacije posvećene proučavanju zločina iz sovjetske ere, započela je 1988. intervjuisanje preživjelih zarobljenika iz logora kojim je upravljao NKVD u blizini sela Ostaškov, 180 kilometara zapadno od Tvera, koji se u to vrijeme zvao Kalinin. Tamo je držano do 7.000 Poljaka, koji su kao zarobljenici sovjetskih snaga prevoženi na istok.
Između 3. i 19. aprila, smatraju istoričari, više od 6.000 zarobljenika je pogubljeno u podrumu zgrade NKVD-a u Sovjetskoj ulici, koja i danas nosi to ime - 28 godina nakon propasti Sovjetskog Saveza. Tijela su potom prevezena 40 kilometara do polja kod sela Mednoje, gdje su bila tajno pokopana.
Dok su vijesti o masakru u Katinju objavljene decenijama prije, tek su se u proljeće 1988. pojavile glasine o tijelima koja leže u blizini mjesta Mednoje. Prema Sergeju Gluškovu, koji je suosnivač ogranka Memorijala u Tveru, bivši oficiri KGB-a, agencije koja je naslijedila NKVD, otkrili su prisustvo tajnog groblja. Jednog dana Gluškov i još petorica članova Memorijala otputovali su do mjesta da vide što mogu pronaći.
"Samo smo se popeli preko metalne ograde i počeli kopati", rekao je Gluškov, koji sada ima 72 godine. "To definitivno nije bilo legalno, ali nismo mogli čekati". Rekao je da mu je dežurni oficir KGB-a dao koordinate za mjesto.
Iz Ostaškova je, prema dokumentima koje su potpisali visoko rangirani operativci NKVD-a, u maju 1940. u grupama bilo premješteno više od 6.000 Poljaka u sjedište tajne policije u Kalininu. Tokom nekoliko mjeseci 100 Poljaka svakodnevno je odvođeno iz logora u grad.
Dokumenti ne uključuju naredbu za ubistvo zarobljenika, ali dokaz da su se u podrumu dogodile egzekucije potiče iz svjedočenja bivšeg šefa regionalnog ogranka NKVD-a Dmitrija Tokareva iz 1991. godine. Tog marta vojni tužioci dvaput su ispitivali Tokareva u sklopu kriminalističke istrage masakra u Katinju. Tokarev je objasnio kako je svake večeri oko 250 zarobljenika strijeljano u tajnosti, i da su kasnije odvoženi u Mednoju na ukop. Ekshumacije su se odvijale 1991., 1994. i 1995. godine; fotografije s kopanja pokazuju kako je zemlja postala tamnoplava od boje koja je izbila iz uniformi poljskih oficira.
Iskopane su 23 jame u kojima su bili posmrtni ostaci oko 2.300 ljudi i razni lični predmeti koji utvrđuju identitete mnogih žrtava. Danas u Mednoji visoki drveni križevi označavaju mjesta na kojima su iskopane jame; budući da je proučen samo poljski dio mjesta ukopa, imena na hiljade drugih žrtava sovjetske represije čija su tijela tamo ukopana tek treba ustanoviti.
Ipak, mnogi u Rusiji i dalje poriču da su se ubistva ikada dogodila. Sovjetska vlada je uporno odbijala priznati svoju odgovornost za Katinjski masakr - sve dok to nije učinila - a kućna radinost onih koji negiraju zločin još uvijek buja. Propagandni filmovi šire poruke o tome da se u Mednoji nalaze tijela vojnika Crvene armije, a ne Poljaka, a novi ratni film proizveden u Tveru prikazuje Tokareva kao odvažnog komandira NKVD-a koji uklanja špijune među svojim oficirima uoči nacističke invazije na grad:
"Ne postoje direktni ili čak posredni podaci koji bi dokazali da su se ti događaji dešavali u zgradi u Sovjetskoj ulici, u gradu Kalinin, a posebno u Mednoji," rekao je Ilija Klejmenov, šef tverskog ogranka partije Komunisti Rusije, koja je pokrenula kampanju za uklanjanje ploča sa zgrade Državnog medicinskog univerziteta Tver.
U pismu gradonačelniku Tvera Alekseju Ogonkovu 14. juna, Klejmenov - čija je stranka odvojena i mnogo manja od glavne ruske Komunističke partije - podatke o pločama nazvao je "iskrivljenim" i tvrdio da "antipatriotski djeluju na mlade generacije". Bez navođenja podrške za svoju tvrdnju, on je za ideju da su poljski oficiri strijeljani u zgradi NKVD-a Kalininu rekao da je "jednostavno falsifikovana".
Četiri mjeseca kasnije, tužilaštvo je poslalo pismo rektorici univerziteta Čičanovskajoj, naloživši joj da ukloni ploče.
Kancelarija Čičanovskaje nije odgovorila na upit za komentar.
Jedan bivši student, pod uslovom da mu se ne navodi ime, rekao je za RSE da je rukovodstvo škole u previranju jer nastoji da riješi posljedice velike istrage o kriminalu i optužbi za korupciju protiv Čičanovskaje. Uhapšena je u novembru zbog sumnje da je preusmjerila novac iz proračuna univerziteta u plate za dva poznanika koja je lažno predstavila kao zaposlenike, objavio je ruski Istražni komitet.
U zgradu Državnog medicinskog univerziteta Tver prolaznicima je zabranjen ulazak, a oko nje je prije nekoliko godina postavljena ograda. Podrum, u kojem se nalazio zatvor NKVD i gdje su stotine ljudi pogubljene za vrijeme Staljinove vladavine, više nije otvoren za posjetioce - kao što je bio 1990-ih. Gluškov, koji je bio u podrumu prije nekoliko godina, rekao je da mu je od tada ponovo promijenjena namjena i da sada služi kao vivarijum - mjesto u kojem se uzgajaju životnje da ih studenti proučavaju ili posmatraju.
Za Memorijal, koji je posljednjih 30 godina pomno istraživao staljinističke represije, sukob oko Mednoje dolazi u neizvjesno vrijeme. Od septembra, organizacija je bombardovana novčanim kaznama u vezi s njenim statusom "stranog agenta", oznake koju je ruska vlada primijenila na grupe koje primaju inostrana sredstva. S ukupnom svotom koja sada prelazi tri miliona rubalja (oko 45.000 eura), Memorijal je prisiljen pokrenuti internetsku kroudfanding (crowdfunding) kampanju, prvi put u svojoj 30-godišnjoj istoriji.
Aleksander Gurjanov, koji koordiniše poljski istraživački tim Memorijala, smatra kako je naredba za uklanjanje ploča u Tveru dio višegodišnjeg napora za revidiranje istorije masakra u Katinju. Ove godine je zajedno sa kolegama iz organizacije objavio trodimenzionalnu knjigu u kojoj su navedena imena i biografije 6.287 poljskih zatvorenika iz logora Ostaškov. Na više stotina stranica ustrajnih istraživanja, u njemu se navode dokumenti koji svjedoče o njihovom zatočenju, pogubljenju u Kalininu i njihovom eventualnom ukopu u Mednoji.
U avgustu je Državni Centralni muzej savremene ruske istorije u Moskvi, koji nadgleda Memorijalni kompleks Mednoje, objavio planove za započinjanje iskopavanja na mjestu radi pokušaja identifikacije sovjetskih građana - uključujući ranjene vojnike Crvene armije za koje se vjeruje da su bili na liječenju u vojnoj bolnici na tom području - koji bi također mogli biti tamo ukopani.
Gurjanov sumnja u krajnje motive.
"Mislim da se to događa pod pritiskom [negatora Katinjskog masakra], koji nastoje dokazati da, prvo, tamo nema pogubljenih poljskih ratnih zarobljenika, i drugo, da nema pogubljenih sovjetskih građana. Oni žele dokazati da su svi ti grobovi grobovi vojnika Crvene armije", rekao je.
On nije protiv iskopavanja dijelova Mednoje, budući da je velik dio područja još uvijek nedovoljno istražen. Ali je rekao da se plaši posljedica pristupanja zadatku unaprijed zadanom teorijom.
"Prvo moramo pronaći dokumente kako ne bismo slijepo kopali i barem označili moguća pokopna mjesta prije bilo kakvih iskopavanja", rekao je, dodavši za muzej: "Ne vjerujem im".