U decembru 2014. Sergej Hodko, lokalni zvaničnik kojeg je Moskva postavila u Krimu, dobio je odlikovanje ruskog ministarstva odbrane "za vraćanje" ukrajinskog poluostrva Rusima, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Hodko, koji je u međuvremenu preminuo, nije bio samo poslanik u gradskom vijeću krimskog grada Kerča. Bio je i direktor kompanije zvane TIS Krim, koja upravlja trajektima iz ruske luke preko Kerčanskog tjesnaca – koji je dovezla rusko osoblje i opremu na Krim kada je zauzet i aneksiran u martu 2014. godine.
"U tim masovnim prevozima obavili smo, kako to nazivamo, prvi, drugi i treći talas. Momci [ruski vojnici] su dovedeni u organizovanim grupama, u civilnoj odjeći, ali su imali uniforme i bičeve sa sobom", rekao je kasnije Hodko hvaleći se u intervjuu za Kerch.net, koji je putnike opisao kao kozake s juga Rusije.
"Postepeno", dodao je,"...zadatak je obavljen. U toku dva do tri dana veliki broj rezervista je prebačen."
Ruski predsjednik Vladimir Putin kasnije je priznao da je Krim bio osiguran zahvaljujući prikrivenom raspoređivanju ruskih vojnika - što šira javnost naziva invazijom "malih zelenih muškaraca" – diljem poluostrva. Oduzimanje zemlje je nakon toga pokrenulo talas američkih i evropskih sankcija, uključujući zabrane poslovanja na Krimu.
Ali skoro pet godina nakon što je Hodko primio odlikovanje od ruskog ministra odbrane Sergeja Šojgua, trajektna kompanija TIS Krim koju je vodio nastavlja s radom na Krimu, uprkos vlasničkom lancu koji vodi do kompanije na Kipru - članici EU-a koja je trebala sprovesti zakonsku odluku bloka o sankcijama.
I to nije jedina kompanija sa sjedištem u EU koja posluje i investira na Krimu nakon sankcija EU usvojenih poslije ruskog zauzimanja poluostrva.
Deseci evropskih kompanija - prije svega ofšor kompanija - nastavili su isto, navodi se u novoj zajedničkoj istrazi Karent tajma (Current Time), servisa na ruskom jeziku koji vodi RSE u saradnji s Glasom Amerike (VOA) i antikorupcijskom projektu 'Opštinski skener'.
Istraga je otkrila da one uključuju firme iz EU-a u vlasništvu tajkuna i bivših zvaničnika i u Rusiji i u Ukrajini, od kojih su mnogi ulagali i poslovali u sektorima zabranjenim sankcijama EU-a, kao što su turizam i prijevoz.
Dionice u jednoj kiparskoj firmi koja kontroliše hotel na Krimu drži britanska podružnica američke banke Njujork Melon (New York Mellon Inc.), najveće svjetske depozitne banke, čija imovina je u decembru 2018. godine iznosila 33,1 biliona američkih dolara.
Ruski zvaničnici javno su tvrdili da i krimske kompanije iz EU-a i SAD-a posluju na Krimu uprkos sankcijama, ali da to rade ispod radara.
"To su predstavnici evropskih zemalja, Italije, Njemačke i Istočne Evrope. Postoje i predstavnici Sjedinjenih Američkih Država. Niko od njih ne bi želio da im se objave imena" zbog režima sankcija, rekao je u novembru 2018. Andrej Kulik, tadašnji visoki zvaničnik ekonomskog razvoja u vlasti koju je Rusija formirala na Krimu.
U junu 2019. ruska vlada je dopustila da se informacije o poslovanjima na Krimu sakriju u službenom javnom registru u slučaju ako bi ih pogodile strane sankcije ili njihove ogranke i druge povezane subjekte na poluotoku.
Petras Austrevicius, litvanski zastupnik u Evropskom parlamentu, ranije je kritikovao Kipar - dugo privlačnu ofšor destinaciju za ruski novac - posebno zbog onoga što je opisao kao mlak pristup u provođenju sankcija.
U odgovoru na pitanja o brojnim kiparskim firmama koje posluju na Krimu, vlasti na Kipru su rekle da su u potpunosti u skladu sa važećim zakonodavstvom koje se odnosi na sankcije, odbivši da pruže informacije o tim kompanijama.
Kiparski trajekti za male zelene muškarce
TIS Krim, trajektna kompanija koja je ruske "ljudske rezerve" dovela na Krim uoči aneksije, samo je jedna firma u carstvu Aleksandra Anenkova, mutnog bivšeg zamjenika ruskog ministra saobraćaja.
Anenkov je vlasnik AnRusTransa, vodeće ruske transportne grupe koja se bavi poslovima u pomorskom saobraćaju gotovo 20 godina. Radi sa državnim agencijama i velikim privatnim kompanijama, ali ni grupa ni njegov vlasnik nisu naročito poznati javnosti.
Kako je otkrila zajednička istraga, kiparske firme koje kontroliše Anenkov do danas djeluju na poluostrvu u sektorima koji su posebno zabranjeni sankcijama EU. Ni kiparske ni ukrajinske vlasti nisu odgovorile na novinarska pitanja.
Sankcije EU-a, primijenjene prije pet godina, ovog mjeseca posebno zabranjuju "sve strane investicije" na Krimu, kao i tamošnje usluge "povezane s turističkim aktivnostima, uključujući i one u pomorskom sektoru, te u sektorima saobraćaja, telekomunikacija, energetike i eksploatacije nafte, gasa i minerala".
TIS Krim preselio je svoju inkorporaciju iz Ukrajine - gdje je bila u vlasništvu kompanije iz Kijeva i koju ukrajinske sankcije nisu dotakle - u Rusiju godinu dana nakon aneksije. Ali početkom marta 2016., kiparska kompanija pod nazivom Avimalink enterprajzes (Avimalink Enterprises Ltd.) postepeno je otkupila gotovo sve dionice trajektne kompanije.
Avimalink je, pak, bio u vlasništvu druge kiparske firme, Anrustrans limited (AnRussTrans Limited), koju Anenkov kontroliše preko nominalnog vlasnika po imenu Kristijana Sava (Christiana Savva), navodi se u dokumentu vezanom za Anenkovu banku sa Krima koja je objavljena na web stranici ruske Centralne banke.
Tek u decembru 2018. godine - gotovo četiri godine nakon sankcija EU-a koje su zabranile investicijske aktivnosti u krimskom turističkom, transportnom i pomorskom sektoru - Anenkov je prenio puno vlasništvo nad TIS Krimom na svoje ime.
Nakon što je Karent tajm kontaktirao Anenkovu rusku inkorporativnu firmu, Anrustrans, radi komentara, sve informacije o TIS Krim nestale su sa službene web stranice. Kompanija nije odgovorila na ponovljene molbe za komentare.
Dok je TIS Krim sada u potpunom ruskom vlasništvu, podaci kompanija pokazuju da Anenkov lično posjeduje jedan odsto Anrustransa, a ostalih 99 odsto preko Anrustrans limiteda, kiparske firme kojom on upravlja preko nominalnog vlasnika.
Druga ruska podružnica, u konačnici u vlasništvu Anrustrans limiteda, prevozila je ljude i opremu iz Rusije na Krim u periodu od 2015. do 2016. godine na osnovu ugovora o nabavci s ruskim Ministarstvom odbrane. Javni zapisi ne pokazuju preciznu prirodu tereta.
Anenkov također kontroliše kiparsku firmu - Ugtrans Terminal Co Limited - koja je dio biznismenove transportne imperije. U ljeto 2018. godine ispostavilo se da se truptrajekt u vlasništvu firme prelomio za vrijeme istovara vagona nakon prelaska Kerčanskog tjesnaca.
Lučki radnici uspjeli su spriječiti moguće izlijevanje nafte, objavile su industrijske publikacije. Anrustrans je odbio da komentariše incident.
U međuvremenu, Anenkova supruga i kćerka su vlasnice kiparske firme pod nazivom Sandrej trejding limited (Sandray Trading Limited), koja kontroliše kompaniju koja se naziva i Sandrej sa sjedištem u Sevastopolju, crnomorskoj luci na Krimu, koju je Rusija odredila kao federalni entitet.
Ruska inkorporacija Sandrej navodi da je uključena u niz poslovnih sfera, uključujući pomorski prijevoz putnika i tereta, izgradnju lučkih objekata, iznajmljivanje brodova i skladištenje nafte i plinskih proizvoda.
Sandrej je u avgustu 2017. kupio firmu sa sjedištem u Krimu, pod nazivom Invest-Region Krim, koja prodaje gorivo i sirovu naftu. A do maja 2017. godine u vlasništvu je krimske kompanije Sevastopolj transport sistems (STS), koju Anenkov holding opisuje kao kompaniju koja pruža pomorski prevoz putnika i vozila.
STS je kasnije kupila Anenkova Sevastopoljska banka Morskoj, koja je pod američkim sankcijama od 2015. U vrijeme preuzimanja, kiparske kompanije koje je kontrolisao Anenkov još uvijek su bili krajnji vlasnici banke kroz lanac krimskih kompanija. Međutim, vlasništvo nad krimskim kompanijama direktno je prebacio na sebe u novembru 2018. godine.
Nakon što je Karent tajm kontaktirao Anrustrans radi komentara, sve informacije o STS-u nestale su sa web stranice kompanije.
Roze vino pod bilo kojim drugim imenom
Vlasnici poznatih brendova za vino i alkohol također su nastavili poslovanje na Krimu koristeći kompanije iz EU-a nakon što je 28-člani blok 2014. godine uveo sankcije kao posljedicu ruskog preuzimanja poluostrva.
Nakon aneksije, jedan od ukrajinskih najvećih proizvođača alkohola, Alef-Vinal, podijelio je svoje poslovanje na ukrajinski i ruski segment. Kompanija šalje svoja vina na rusko tržište iz četiri objekta, koji se nalaze na Krimu, dok ukrajinska divizija kaže da se njen proizvodi prodaju izvan Rusije.
Osoba koja stoji iza ovih kompanija je Vadim Ermolaev, ukrajinski biznismen iz grada Dnjepar. U 2018. godini, Fokus, ukrajinski sedmični magazin na ruskom jeziku, procijenio je njegovu imovinu na oko 100 miliona dolara i proglasio ga 64. najbogatijim Ukrajincem.
Press služba ukrajinske divizije kompanije - Alef-Vinal Private JSC - saopštila je da nije imala nikakvu imovinu u ukrajinskim područjima koje kontroliše Rusija i da tamo nije obavljala nikakve poslove.
Ali istraga Karent tajma i projekta 'Opštinski skener' govori drugačije.
Ukrajinska kompanija - u vlasništvu firmi osnovanih na Kipru i Britanskim Djevičanskim ostrvima – je suvlasnik dobavljača grožđa sa Krima pod nazivom PJSC Burliuk (Burlyuk), koji tri kiparske firme smatra svojim drugim glavnim dioničarima.
PJSC Burliuk, zauzvrat, kontroliše krimskog proizvođača alkoholnih pića pod nazivom Alef-Vinal-Krim, koji je inkorporisan u Rusiju u novembru 2014., nekoliko mjeseci nakon što je EU uvela sankcije kojima je zabranila niz poslovnih i investicijskih aktivnosti na Krimu.
Kiparske vlasti odgovorne za provedbu i provođenje sankcija EU-a odbile su pružiti informacije o kiparskim kompanijama uključenim u vlasničku strukturu Alef-Vinal.
Sličan rascjep na ukrajinske i rusko orijentirane podružnice pokrenuo je poznati ukrajinski vinar Inkerman. Vina marke Inkerman flaširaju se u fabrici u glavnom gradu Krima, Sevastopolju, za izvoz u Rusiju. U međuvremenu se vina za ukrajinsko i ostala tržišta flaširaju u glavnom ukrajinskom gradu Nova Kahovka.
Gotovo pet godina nakon što je EU uvela sankcije Krimu, međutim, obje kompanije bile su pod kontrolom iste švedske kompanije na čelu sa ukrajinskim milionerom Valerijem Šamotijem. Forbs (Forbes) je 2013. godine njegovu imovinu procijenio na gotovo 77 miliona dolara, što ga je svrstalo na 99. mjesto u rejtingu najbogatijih ljudi u Ukrajini.
Šamotijeva švedska firma, Inkerman internešenal AB (International AB), u formalnom je vlasništvu tri kompanije sa sjedištem na Kipru, u Finskoj i u Hong Kongu.
Švedsko ministarstvo spoljnih poslova uputilo je pitanja o potencijalnim kršenjima sankcija tužiocima i ministarstvu finansija. Tamošnji zvaničnici odbili su odgovarati na pitanja o Inkerman internešenalu i vratili pitanja Ministarstvu spoljnih poslova.
Larisa Šimčuk, trenutna direktorica Inkermanove firme koja je osnovana u Rusiji - Inkerman vintadž vajns fektori (Vintage Wines Factory Ltd.), odbila je da komentariše. Kompaniju je švedska kompanija Inkerman internešenal AB formalno prodala u oktobru 2019. godine kompaniji sa sjedištem u Sankt Peterburgu pod nazivom Optima JSC.
Za kupce koji pretražuju web stranicu njemačkog maloprodajnog giganta METRO, najvećeg lanca supermarketa u Ukrajini, prvo vino prikazano pod brendom Inkerman je ono pod nazivom Bastardo Old Krim. Pobliža inspekcija etikete pokazuje da je vino proizvedeno u Sevastopolju, uprkos zabrani Ukrajine na uvoz iz Krima koji kontrolira Rusija.
Za kupce koji pretražuju web stranicu njemačkog maloprodajnog giganta METRO, najvećeg lanca supermarketa u Ukrajini, prvo vino prikazano pod brendom Inkerman je ono pod nazivom Bastardo Old Krim. Pobliža provjera etikete pokazuje da je vino proizvedeno u Sevastopolju, uprkos zabrani Ukrajine na uvoz iz Krima koji kontroliše Rusija.
Uposlenik u odjelu METRO-a za upravljanje kupcima rekao je za Karent tajm da etiketa može pokazati "pravnu adresu", ali da je vino flaširano u Novoj Kahovki.
Kad se Karent tajm raspitivao o prijeklu vina u lancu supermarketa rečeno je da se to vino flašira u Novoj Kahovki, te da je etiketa vjerovatno imala grešku.
Identična boca Old Bastardo Krim može se naći na web stranici Ve nestajl (W! Nestyle), ruskog lanca vinoteka. Etiketa na boci potpuno je ista kao i ona na web stranici ukrajinskog METRO-a.
Predstavnik službe za kupce u Ve-nestajlu uvjeravao je novinare da se vino proizvodi na Krimu.
"To je vjerovatno marketinški trik. Generalno, iz Ukrajine imamo vrlo malo .... Sve je s Krima", kazao je predstavnik.
Dobrodošli u hotel Sevastopolj
U ljetovalištu Jalta na jugu Krima, hotel Sevastopolj gostima nudi otvoreni bazen, teretanu i sobe s pogledom na Crno more. Videozapis objavljen na Jutjubu (YouTube) prošle godine pokazao je rusku trobojnicu zakačenu na balkon jedne takve sobe.
No, iako je vlasnik hotela ruska kompanija, njegov glavni korisnik je ukrajinska poslovna žena koja ga kontroliše putem lanca kompanija u EU, koji posebno zabranjuje otvaranje novih preduzeća i ulaganja u turističku industriju dijela Krima koji kontroliše Rusija.
Kompanija koja je vlasnik hotela, Pansionat Sevastopol Ltd, osnovana je u Rusiji u avgustu 2016., nakon uvođenja sankcija EU-a. Tu firmu, međutim, u konačnici kontroliše kiparska firma koja se zove TMM Holdings Limited, u vlasništvu Larise Čivurine.
Čivurina posjeduje veliki udio ukrajinske kompanije za izgradnju i razvoj pod nazivom TMM, gdje obavlja funkciju glavnog financijskog direktora. Njen suprug komičar Andrij Čivurin, koji je jednom prilikom za onlajn novine Segodnija izjavio da se nikada nije vraćao na Krim nakon što ga je zauzela Rusija.
"Da budem iskren, osjećao bih se nelagodno čak i razmišljajući o putovanju tamo. Nisam siguran hoću li i dalje smireno gledati brojne trikolore", kazao je Čivurin, glavni urednik Lige smijeha, humoristične predstave koju producira producentska kuća aktuelnog ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog.
Čivurina je potvrdila za Karent tajm da je vlasnica kiparskih kompanija koje upravljaju hotelom, a drugi izvršni direktor TMM-a – Jurij Isajev - također je potvrdio svoj mali udio u kiparskoj firmi koja njime upravlja.
Ali oni su negirali vođenje poslovanja na Krimu, rekavši da moraju da otvore rusku firmu Pansionat Sevastopolj kako bi zadržali imovinu nakon što je njihova ukrajinska firma izgubila kontrolu nad imovinom zbog ruske aneksije.
"Ukrajinska kompanija ne krši ni EU ni ukrajinske sankcije u vezi s vođenjem poslovanja u Rusiji. Mi tamo ne [radimo]", rekao je Isajev.
Nakon što je Karent tajm iznio dokaze da je kiparski TMM (TMM Real Estate Public Limited) u 2016. uključio i uložio gotovo 1,2 miliona dolara u rusku firmu Pansionat Sevastopolj, ni Čivurina ni Isajev nisu odgovorili.
A 13-postotni udio kiparske firme u vlasničkom lancu hotela ima britanska firma BNY (Nominees) Limited, podružnica banke Njujork Melon (BNY Mellon).
Za Karent tajm iz BNY Melon su kazali da upravljaju imovinom u ime svojih klijenata, odbivši da komentarišu pitanja vezana za TMM i moguće kršenje sankcija EU-a.
"BNY (Nominees) Limited posjeduje imovinu koju su kupili klijenti u svoje ime. Sprovodimo stroge provjere kako bismo osigurali poštivanje međunarodnih i lokalnih propisa gdje god držimo imovinu u ime klijenata i, ako je potrebno, rješavamo poteškoće u saradnji s nadležnim vlastima", Izjavila je portparolka BNY Melona Sorel Bejnon (Sorrel Beynon).
Američki Odjel za upravljanje riznicom Ministarstva finansija (OFAC), koji nadgleda i nameće američke sankcije nisu odgovorile na zahtjev za komentarom o potencijalnim kršenjima sankcija, kao ni britanska Kancelarija za implementaciju finansijskih sankcija.
Erik Ferari (Erich Ferrari), advokat iz Vašingtona, specijalizovan za sankcijsko pravo, rekao je da vezom s vlasničkim lancem hotela na Krimu preko svoje britanske podružnice banka Njujork Melon nije nužno prekršila sankcije Vašingtona u vezi s Krimom.
"To možda nije prekršaj. To je vrlo činjenično specifično, pa ne mogu sa sigurnošću reći 'Da, ovo je prekršaj' ili 'Ne, nije'. OFAC bi to utvrdio bez obzira da li oni vjeruju da imaju nadležnost za izricanje kazne, ali ne nužno i sud" , rekao je Ferari.
Na web stranici TMM-a više se ne spominje hotel zvan Sevastopolj. Ali stranica spominje projekat nazvan TMM-Jalta.
Fotografije za projekt prikazuju istu zgradu kao i hotel Sevastopolj.