Pitanje jevrejskih naselja na Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalimu već dugo vremena je glavni razlog sporenja između Izraela i Palestinaca, ali i međunarodne zajednice koja i sama zauzima oprečne stavove po ovom pitanju.
Administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa nedavno je iznijela stajalište da jevrejska ili Izraelska naselja na Palestinskim teritorijama nisu u suprotnosti sa međunarodnim pravom. Američki državni sekretar Mike Pompeo je rekao da takva odluka administracije o Izraelskim naseljima, koje je inače Amerika karakterisala terminom 'nelegitimna' ne 'nelegalna', otvara politički prostor za izglednije rješenje konflikta.
Izraelski premijer Benjamin Natanjahu je rekao da ova odluka SAD-a "ispravlja istorijsku nepravdu" i pozvao druge zemlje da urade isto.
Evropska unija i dalje smatra da su naselja nelegalna. Visoka predstavnica EU za spoljnu politiku i bezbjednost Federika Mogerini rekla je da je stav EU prema jevrejskim naseljima "na okupiranoj palestinskoj teritoriji jasan i ostaje neizmijenjen: svako širenje jevrejskih naselja je nelegalno po međunarodnom pravu i podriva održivost rješenja (po modelu) dvije države i narušava izglede za trajni mir".
Jevrejska ili Izraelska naselja nalaze se na području Zapadne obale, Istočnog Jerusalima i Golanske visoravni. Nastala su nakon Šestodnevnog rata 1967. godine kao civilne nastambe na zemlji koju je Izrael osvojio od Jordana, Egipta i Sirije. Danas u 140 naselja živi oko 600.000 ljudi.
Vedran Obućina, politolog i stručnjak za Bliski istok za Facebook rubriku Zašto? Radija Slobodna Evropa (RSE) komentariše suprotne stavove o pitanju koje se smatra jednim od najkontraverznijih pitanja izraelsko-palestinskog sukoba.
RSE: Zašto se SAD i EU razilaze po pitanju legalnosti Izraelskih naselja na Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalimu?
Obućina: Ovaj američki stav je zapravo kontinuitet američke politike pod Donaldom Trumom prema Izraelu, i na neki način je isto logičan idući korak prema cjelokupnom podržavanju politike koju ima Benjamin Natanjahu.
Ne bih se složio da to (izgradnja naselja) nije protivno međunarodnom pravu zato jer i mnoge međunarodne organizacije, dakle, prije svega UN ali i sama Europska unija, su proglasili da su ilegalna sva naselja koja se grade na Zapadnoj obali s obzirom da je vrlo jasno da se ovdje pokušava blokirati bilo koji pokušaj palestinske samouprave prema nekom obliku pregovora sa Izraelom i pokušava se jednostavno razbiti ta ideja stvaranja dviju država.
Tu je ambivalentna američka strana - oni, sa jedne strane, govore kako ta ideja nije napuštena ali sa druge, rade upravo korake koji pokazuju da nimalo ne žele takvo rješenje.
Između ostalog tu je i priznavanje Jeruzalema kao glavnog grada. Tu je cjelokupna podrška koja se daje bilo kojim politikama Benjamina Natanjahua konkretno. Dakle njega a ne nekih drugih političara u Izraelu. Pogotovo ne sada u ovo vrijeme kada očekujemo vrlo, vrlo zanimljive izbore i uostalom može se dogoditi da upravo taj Benjamin Natanjahu završi u zatvoru.
Znači to je jedan sraz dviju ideja u kojima Amerikanci drže u potpunosti jednu čvrstu, tvrdolinijašku izraelsku stranu, dok Europljani ipak pokušavaju da se putem organiziranja dviju država napokon razriješi izraelsko-palestinski sukob.
RSE: Spomenuli ste mogućnost da izraelski premijer Natanjahu završi u zatvoru pošto je protiv njega podignuta optužnica za korupciju. Koliko politička kriza koja u Izraelu traje već godinu dana utiče na pitanje Izraelskih naselja na terotorijama palestinske samouprave? I zašto je pitanje izgradnje ovih naselja jedna od glavnih političkih tema u Izraelu i u vrijeme ove političke krize?
Obućina: Pa prije svega da bi se dobili glasovi na izborima. Ovi izbori su problematični zato jer niti jedna strana nije uspjela dobiti presudni broj glasova i nije mogla formirati dovoljno čvrstu vladu.
Sada možemo očekivati sve jače i jače nacionalne, obrambene apele kojima se pokušava mobilizirati izraelski narod, pogotovo oni koji podržavaju takvu agresivniju politiku, i na taj način koji će im omogućiti da sastave vladu. A, nakon što sastave vladu pokušat će se izboriti sa svojim obećanjima koja najvjerojatnije neće moći ispuniti u onom cijelom opsegu kakav su naumili ili barem tako govorili pred biračima.
Tu je pozicija Natanjahua vrlo tanka u smislu da ukoliko on, u bilo kojem obliku, neće biti sposoban sudjelovati u vladi - dakle, možda ne kao premijer ali kao ministar ili netko takav, postoji mogućnost da će ga tada napustiti njegovi bliski politički saveznici i da će izgubiti imunitet koji ima kao zastupnik u Knesetu (izraelski parlament) što bi izravno vodilo njegovom pritvoru.
RSE: Šta je glavna kontroverza u vezi Izraelskih naselja?
Obućina: To je pitanje samog razgraničenja.
Dakle, palestinska samouprava jest, kao što i smo ime govori, samouprava na jednom određenom području koje je međunarodnim protokolima garantirano i oformljeno.
Ono što izraelska vlada radi jest da na tom teritoriju gradi naselja za židovske naseljenike koji time u potpunosti narušavaju taj međunarodni sporazum, sa jedne strane. A sa druge strane, pokazuju da ne priznaju legitimnost i teritorijalnu samoupravu palestinske vlade.
Ta politika naselja, zapravo želi korak po korak, proširiti izraelski teritorij – govori se čak do granice sa Jordanom, znači prema dolini rijeke Jordan. Sa time bi oni, jednostavno u nekim novim pregovorima imali veću snagu ili veću količinu teritorija koje bi mogli tražiti za sebe jednostavno upozoravajući da je to teritorij gdje žive Izraelci.
RSE: Zašto je i nakon 25 godina sklapanja primirja (drugi morovni sporazum između Paliestinske oslobodilačke organizacije (PLO) i Izraela potpisan je 1995.) između Izraela i Palestinaca, kako se čini, sve teže postići mir i šta narušava ovaj mirovni proces?
Obućina: Jednostavno iz interesa lokalnih političara. Niti izraelska niti palestinska strana nisu sklone nikakvim oblicima pregovora. Jednostavno su se našli na potpuno suprotnim stranama i viđenju situacije i u tom pogledu nemaju mogućnosti razgovora o bilo kakvom pitanju.
Uz to, i jedna i druga strana su podijeljene u svojim razmišljanjima. Kod Palestinaca imamo taj veliki jaz između Fataha i Hamasa, tu je i Islamski džihad. Znači tu su neke političke struje koje se same ne mogu dogovoriti oko palestinske budućnosti.
A, na izraelskoj strani takođe postoji jedan veliki jaz između Natanjahuovog Likuda i njegovih radikalno desnih stranaka sa drugim nacionalnim ili liberalnim lijevim organizacijama i samim time je nemoguće uopće sjesti za stol.
Sa druge strane, izraelsko-palestinski sukob služi i za odmjerivanje snaga na regionalnom pa i na globalnom nivou.
Nažalost tu palestinski narod najviše strada kao i Izraelci, na kraju krajeva, ali, sve se to mora sagledavati u jednoj geopolitičkoj borbi u kojoj nije toliko važno što će se konkretno dogoditi u Izraelu i Palestini nego je važno da se taj sukom održava i dalje. Da on bude razlog saveza ili protivništva na Bliskome istoku i na temelju toga da se jednostavno bildaju neke snage, da se pokazuje sila koja će biti imidž za razna druga geopolitička polja na svijetu.
RSE: U tom geopilitičkom smislu kako gledate na moguću promjenu ravnoteže snaga na Bliskom istoku koje je nastupilo povlačenjem Amerikanaca iz Sirije? Kakva je sada uloga Rusije na Bliskom istoku i koliki uticaj na Izrael imaju Rusi?
Obućina: Rusija svakako postaje jedna vrlo važan diplomatski igrač na Bliskom istoku, ali i više od toga - i vojni i tako dalje. Uspjeh koji je Rusija ostvarila u Siriji je vidljiv u mnogim arapskim zemljama prije svega, ali i u samome Izraelu.
Ne treba zaboraviti da Natanjahu i Putin održavaju veze već godinama i da se međusobno posjećuju. Svaki utjecaj Rusije na tom području ima svoju težinu. A koji je konkretan ruski stav prema rješenju ovoga pitanja još uvijek nije poznato. Još uvijek ne vidimo ovdje neki konkretan stav ili neku akciju koju bi Rusija pokušala pokrenuti.
Možda je to zato jer Rusi još uvijek računaju na američku ulogu u cijeloj toj priči i čekaju da vide koji će biti idući Trumpov korak.
