Mirel za RSE: Sada treba razgovarati o tome šta Makron hoće

Rezervisanost Francuske prema proširenju Evropske unije (EU) je decenijama duga, i zasniva se na ideji da EU bude više integrisana, „pre dublja nego šira“, kaže Pjer Mirel, nekadašnji direktor Generalnog direktorata Evropske komisije za proširenje.

„Možete početi pristupne pregovore, što traje godinama, a u međuvremenu nastaviti ili pokrenuti reforme, koje zaista jesu potrebne, u bankarskom sistemu, migracijama, režimu za azil, to je sigurno, to svi podržavaju, ali možete imati ta dva procesa uporedo“, podvlači Mirel, koji se kao član Evropske komisije proširenjem EU bavio 23 godine, od 1990. do 2013. godine. Trenutno je angažovan kao predvač na na francuskoj akademiji Sciences Po.

U intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) posebno govori o odluci Evropske saveta od polovine oktobra da ne odobri početak pregovora sa Albanijom i Severnom Makedonijom. Ta odluka rezultat je i nastojana Francuske da proces proširenja uobliči po konceptu koji zagovara njen predsednik Emanuel Makron.

Ipak, ovaj obrt zagovornici proširenja tretiraju kao zaokret koji će uticati na kerdibilitet EU u odnosima sa državama Zapadnog Balkana. Mirel se slaže da je potez, za koji ima razumevanja, podrio briselsku perspektivu i podstreh koji je godinama nuđen državama zapadnobalkanske zone.

„Objavio sam članak u novinama Le Monde, nekoliko dana kasnije, u kojem navodim da duboko žalim zbog odluke koja je utjecala na kredibilitet Francuske, ali i EU kao cjeline. To je apsolutno izvjesno. I sada Vijeće mora razmisliti, razgovarati o tome što hoće Francuzi“, kaže Mirel.

RSE: Ali, šta tačno žele? Jer, govore o metodologiji, što se nametnulo kao tema nekoliko sedmica prije samita, ali niko zapravo ne zna šta je zvanični stav Pariza o tome šta ta metodologija predstavlja?

Pročitajte i ovo:

Makronova rampa Zapadnom Balkanu?

Mirel: Ni ja. Francuzi, i Francuska generalno, četrdeset godina imaju veliki problem s proširenjem. Nije to samo sada. Traže da EU bude više integrisana, da bude dublja prije nego šira. To nije novost. Ista je pozicija o proširenju. Predsjednik Macron je to ponovo spomenuo. Drugim riječima, trebamo provesti određene reforme unutar EU prije proširenja. Ali, za razliku od stava mnogih ljudi, uključujući mene, jeste da možete početi pristupne pregovore, što traje godinama, a u međuvremenu nastaviti ili pokrenuti reforme, koje zaista jesu potrebne, u bankarskom sistemu, migracijama, režimu za azil, to je sigurno, to svi podržavaju, ali možete imati ta dva procesa uporedo. To je jedna stvar.

Druga stvar, slijedom opaski predsjednika Macrona koje sam čuo, on smatra da okvir za pristupne pregovore, proces opisan u dokumentu, treba biti promijenjen. Zašto? On smatra da je previše automatizovan u smislu otvaranja i zatvaranja nekih poglavlja, naročito otvaranja, da nije transparentan, da je previše birokratski i nekada ne naročito logičan. Donekle se slažem da nije toliko transparentan. Ili da je ponekad pod pritiskom zemlje predsjednika, koja želi da otvori dodatna dva ili tri poglavlja. To je uredu.

Ali sam se nadao, prateći ove izjave, da bi Francuska mogla reći: „Uredu, imamo problem s postojećim okvirom, ali ćemo tražiti od (Evropske) komisije da smisli kako da ga reformiše, kako da ga učini transparentnijim, ali prihvatamo pregovore o proširenju.“ To je bilo moje stajalište. Nije se tako dogodilo, tako da pretpostavljam da Francuzi sada moraju izaći s jasnijim idejama, na papiru, za Evropsku komisiju, Vijeće i druge članice da o tome razgovaraju.

RSE: Da, kažete da Francuska o ovome priča godinama, ali nikada se nije dogodilo da je Francuska razlog potkopavanja uloge EU. Drugo, govorimo o metodologiji, što znači da Francuska traži da se promijene pravila igre dok igra još traje. Jer već imamo dvije države duboko u procesu pregovora. Koliko je fer ili nefer prema drugima da igraju prema drugačijim pravilima igre?

Mirel: Ako je jedna od ideja da proces bude transparentniji mislim da je fer. Zašto? Jer javno mnijenje nije tajna. Javno mnijenje, ne samo u Francuskoj, nego i u mnogim državama članicama za sada, nije za dalja pristupanja EU. To je činjenica. Ako proces postane transparentniji kroz neke reforme u okviru pregovora o pristupanju, to bi trebalo biti pozitivno, čak i za one države, Srbiju i Crnu Goru, koje su već u procesu. Sve zavisi od toga šta će biti izmijenjeno.

Poglavlja koja Crna Gora nije zatvorila

RSE: Ova promjena igre, da li bi se trebala primijeniti samo na buduće države, ili na one koje su već u procesu, jer imamo situaciju gdje je Crnoj Gori ostalo još jedno poglavlje, Srbija je na pola puta u otvaranju poglavlja. Koja metodologija treba biti primijenjena i gdje? A govorimo o istoj regiji, o grupi država koje imaju istu evropsku perspektivu.

Pročitajte i ovo:

Nejasna pravila EU donose nestabilnost Crnoj Gori

Mirel: Da li je realno nastaviti kao i do sada? Pogledajte Crnu Goru. Jedno poglavlje još da se otvori. Koliko ih je zatvoreno? Skoro nijedno, jer ona koja su zatvorena su ona gdje je zakonodavstvo EU vrlo ograničeno. Nauka i tehnologija, tu skoro ništa nema. Zašto se poglavlja ne zatvaraju? Jer reforme u praksi nisu zaista provedene ili na snazi. Da li nešto nije uredu s liderstvom Crne Gore? Da li je zbog procesa u kom je previše poglavlja otvoreno nekim nelogičnim redom, umjesto da su možda pregrupisana? Poglavlja o jedinstvenom tržištu, pa neka druga zajedno, tražeći načine koji bi mogli poboljšati investicije?

Ne znam, ali ne bih to smatrao nefer, kada vidite koliko je sporo provođenje reformi u zemljama. Ali, opet, sve zavisi šta će biti stavljeno na sto i o čemu će se razgovarati. Moja poenta, jer već sam iznio neke ideje o pristupnom okviru, je dvosmjerni prijedlog. Države Zapadnog Balkana očajno trebaju investicije, a nema ih mnogo. Sredstva iz IPA, Instrumenata pretpristupne pomoći su povećana i to je dobro. Ali, ko osigurava, iza zavjese, zapravo ne čak ni iza zavjese, već zvanično i otvoreno, značajan broj zajmova, zajmova, ne grantova? Kina. Što povećava dug mnogih zemalja, koje u budućnosti možda rizikuju neku vrstu političke zavisnosti, tako da mislim da EU mora iznaći više sredstava za finansiranje.

Ono što je za mene nefer, je kada vidim da Srbija dobiva mnogo manje od EU nego Bugarska. Jedna je članica, druga nije, uredu. Ali, Srbija zaslužuje jednako sredstva za povezanost, edukaciju, zdravstveni sistem. Da ne govorimo o Bosni i Hercegovini, Kosovu i drugim zemljama. Mislim, da bi proces bio kredibilniji, predložio bih da se otvore strukturni fondovi, koji su inače rezervisani za države članice. Nije važno.

Prema mom mišljenju, važno je da EU poveća izdvajanja za grantove za tri ili četiri puta. Ali, da budu povezani s reformama. Više reformi, više sredstava. Što više rješenja pronađete za bilateralna pitanja sa susjedima, pitanja granice, više biste trebali biti nagrađeni. Mislim da bi to bio poticaj za više reformi i nadam se da bi građani osjetili da se EU više brine o njihovom svakodnevnom životu poboljšavajući obrazovanje, zdravstvo. To je prvi dio mog prijedloga.

Vrata EU nisu zatvorena

RSE: Šta očekujete od tih ideja imajući na umu da je za mnoge 18. oktobar bio dan kada je EU zatvorila svoja vrata proširenju. Ali, još ima mjesta za nadu, 20. maja, za šest mjeseci, kada će biti održan samit u Zagrebu uoči kojeg će se ovo pitanje ponovo naći pred liderima. Šta se može promijeniti u međuvremenu? Zašto bi gospodin Macron promijenio svoj stav?

Mirel: Ne mislim da se može reći da je EU zatvorila vrata proširenju. EU je zatvorila vrata za pregovore o proširenju s Albanijom i Sjevernom Makedonijom za sada. To je drugo.

Pročitajte i ovo:

Zapadni Balkan u periodu 'priključenje bez priključenja'

RSE: Nije samo sada, također i u junu i oktobru prošle godine.

Mirel: Znam. Ali ne zatvara se za proširenje, već otvaranje pristupnih pregovora. Ono što ja očekujem, ne znam da li sam u pravu, je da će biti papiri, dokumenti na stolu, s idejama koje smo sada spomenuli, na primjer, kako da se revidira, reformiše proces, o kojima će se onda razgovarati u različitim grupama u Vijeću, uoči Zagreba. Pošto je samit u Zagrebu u maju, smatram da bi posljednja šansa da Vijeće Evrope postigne dogovor bio mart, tako da EU može učestvovati u Zagrebu, 20 godina nakon što je evropska perspektiva obećana Balkanu, s jasnim planom i pozitivnom odlukom za otvaranje pregovora za obje zemlje. To ja očekujem i tome se nadam.

RSE: Da li je izvodivo? Kalendarski?

Mirel: Mislim da jeste. Sredina je novembra, dakle za mjesec i po. Apsolutno.

Međuzavisnost Rusije i EU

RSE: Pariz je povukao nekoliko poteza, u posljednje vrijeme, koji su ocijenjeni da idu u korist Rusiji. Povratak Rusije u Parlamentarnu skupštinu Vijeća Evrope, nedonošenje odluke o Albaniji i Sjevernoj Makedoniji, govoreći da je NATO u stanju „moždane smrti“... Da li Emmanuel Macron igra u korist gospodina Putina?

Mirel: Pročitao sam šta je rekao na konferenciji ambasadora u Parizu krajem augusta. Objasnio je, ali nije on jedini, mnogo je zanimljivih radova ovih dana koje dolaze iz Washingtona od strane ljudi koji su bili duboko uključeni u politiku devedesetih, koji danas pišu da su možda, u devedesetim, napravljene greške. Ono što oni misle, nisam se bavio tim problemima tada, i ono što danas govore, jeste da se devedesetih Varšavski pakt raspao, NATO nije. Od Gorbačova do Jeljcina, a čak je i Putin u svom prvom mandatu predložio novo sigurnosno rješenje u Evropi.

Postoje ljudi u Washingtonu, ovih dana, koji kažu, možda smo propustili priliku da to razmotrimo, jer smo nastavili raditi na pretpostavkama iz hladnog rata. Postoji mnogo stvari koje su se pojavile, ovih dana, u svjetlu tridesete godišnjice (od pada Berlinskog zida). Mislim da je to vjerovatno ono na što Macron misli, iako nisam njegov glasnogovornik, ali iz onoga što sam pročitao, govori da ne možemo nastaviti ovako.

• Trideset godina od pada Berlinskog, podižu se novi zidovi

Živimo na istom kontinentu, imamo mnogo zajedničkih interesa, ne možemo ignorisati jedni druge. Dodao bih, to je moj stav i pisao sam o tome, ako nastavimo to raditi, sve više guramo Rusiju u zagrljaj Kine. I gubimo Kavkaz, gdje inicijativa „Pojas i put“ postaje sve važnija u smislu povezanosti, trgovine i zajmova. Vjerovatno je to imao na umu.

RSE: Možemo se složiti da, govoreći o regiji, EU i Rusija imaju interese, ali ne može se reći da su oni zajednički ili isti.

Mirel: Antiterorizam je sigurno zajednički. Energija također. Mnogo ljudi će reći da smo jako ovisni o Rusiji u oblasti energije, jedna trećina gasa, da. Ali, Rusija je značajno ovisna o nama koji kupujemo taj gas. Tako da se, za mene, više radi o međuovisnosti nego ovisnosti. Imamo interese u oblasti energije, antiterorizma, u oblasti sigurnosti.

RSE: Šta je sa interesom za Zapadni Balkan?

Mirel: Zapadni Balkan? Ne mislim tako. Mislim da precjenjujemo ulogu Rusije u Zapadnom Balkanu i potcjenjujemo ulogu Kine i Saudijske Arabije i nekih golfskih zemalja.

RSE: Uloga Kine je više finansijska, stvara finansijsku ovisnost, ali uloga Rusije je iznad finansijske.

Mirel: Ne samo finansijska ovisnost. Vidjeli ste izgradnju (Pelješkog) mosta preko Bosne i Hercegovine. Finansiran 85 posto od stane evropskih poreskih obveznika, iz strukturalnih fondova. To je ludost. To bi trebalo promijeniti. To je možda jedan od elemenata koji bi mogli biti promijenjeni. Kako je moguće uvjeriti evropske poreske obveznike da treba biti otvoreniji za pristupanje Zapadnog Balkana, ako ono što izdvajaju u budžet dijelom ide za izgradnju mostova ili puteva, a što rade kineski radnici? Nisu čak ni Bosanci ili Hrvati, nego kineski radnici. Postoji mnogo stvari koje bi trebale biti revidirane.

Razlike u odnosu na Rumuniju i Bugarsku

RSE: Kakvo je bilo javno mnijenje u EU uoči pristupanja Rumunije i Bugarske? Koja je razlika između te dvije države i šest drugih država?

Mirel: U tome je poenta. Već u to vrijeme, javnost je u nekoliko zemalja imala poteškoća da procesuira da odjednom ima deset novih članica. Nije bilo dovoljno kampanje, nisu razumjeli, većina ljudi je to iznenada otkrila. Deset novih članica. I najupadljiviji element, bio je da se to poklopilo sa finansijskom krizom 2008. i posljedicama. I mnogi su građani mislili da su povećanje nezaposlenosti i ekonomske poteškoće direktne posljedice sa proširenjem. Što nije istina, svaki ekonomista će vam to objasniti da je EU imala pozitivan trgovinski deficit sa centralnom Evropom i većina kompanija je profitirala od investicija i restrukturiranja.

Ali, za radnu snagu, to je bilo povezano. I zato, kada su dodane Rumunija i Bugarska, sa svim problemima koji su bili očigledni, javno mnijenje u korist pristupanja je dalje opalo. To je jedan od elemenata koji trebaju biti stavljeni u kontekst pristupanja Zapadnog Balkana. Zapadni Balkan je također žrtva. Sa jedne strane, zbog poteškoća Rumunije i Bugarske da se reformišu i zbog politika koje su razvile Mađarska i Poljska, koje ne poštuju u potpunosti vrijednosti Članka 2. sporazuma na osnovu kojeg su primljene u EU. To treba uzeti u obzir.

Mnogi ljudi bi rekli zašto bismo imali nove članice, ako će se, nekoliko godina kasnije, ponašati kao gospodin Orban u Mađarskoj? Zato neki govore da bismo trebali ojačati načine na koje se reforme, ne samo usvajaju na papiru, nego i provode. I ovdje dolazimo do mog drugog prijedloga. Pristupanje u dvije faze. Počevši sa učešćem u jedinstvenom tržištu, što bi ojačalo ekonomiju u zemljama, kao što i jeste u proširenju devedesetih, učešćem u ministarskom vijeću, na neki način evropejizacija, navikavanje na metode rada u EU i kako bi se javnost već navikla da te zemlje više učestvuju u donošenju odluka u EU. To je prva faza.

A onda druga faza, nekoliko godina kasnije, jednom kada zaista počnu izvršavati ono što je dogovoreno, poštivanje Člana 2., tih poznatih poglavlja, i rješavanje bilateralnih problema. Onda druga faza, punopravno članstvo. To je moja ideja da se prevaziđe odbojnost javnog mnijenja u različitim državama za nova proširenja.