Piše: Kemal Kurspahić
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Ako je koliko juče izgledalo da su Sjedinjene Države digle ruke od Bosne i Hercegovine a Evropa – kao i tragičnih devedesetih – nema ni ideje ni autoritet da pokrene tu zemlju iz višegodišnjeg zaostajanja, sve više se pokazuje kako Amerika i danas, kao i prije 30 godina, najozbiljnije shvata ideal "slobodne i jake Evrope" koji ne može da se ostvari ako ona ne prigrli i cijeli Zapadni Balkan.
Vašington nije baš tražio vodeću ulogu u tom procesu ali je – da ironija bude potpuna – na taj "povratak na Balkan" prisiljen od onih koji se najviše protive euroatlantskoj perspektivi regiona. U bosanskohercegovačkom slučaju najzaslužniji za najnovije pojačano angažovanje Sjedinjenih Država su, naime, Milorad Dodik i najviši ruski predstavnici čije je uporno odbijanje približavanja BiH NATO-u aktiviralo alarm u američkoj prijestonici.
Iz američke perspektive, kontradiktorna kampanja lidera vladajuće srpske partije u Bosni i Hercegovini – u kojoj se zalaže za "poštovanje izvornog Dejtona" a istovremeno ucjenjuje i prijeti antidejtonskim aktivnostima kao što su "samoopredjeljenje" i "otcjepljenje" njegovog entiteta – tijesno je sinhronizovana s kampanjom u kojoj Rusija u svakoj prilici insistira kako "euroatlantska perspektiva nije jedina opcija za Bosnu i Hercegovinu".
Ta linija se automatski ponavlja u redovnom ruskom odbijanju polugodišnjih izvještaja visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini Savjetu bezbjednosti Ujedinjenih nacija i "izdvajanju mišljenja" od ostalih članica Savjeta za implementaciju mira u Sarajevu.
Sada se ta mantra ruskih ambasadora u Njujorku i Sarajevu ponavlja u izjavama najviših ruskih predstavnika. Ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov nedavno je osudio "pritisak na zemlje Zapadnog Balkana da pristupe NATO-u" iako one imaju prava i na druge opcije a ruski premijer Dmitrij Medvedev je u posjeti Beogradu upozorio na "opasnosti uvlačenja Bosne i Hercegovine u NATO".
Na stranu što teorija o "uvlačenju" ili "guranju" BiH u NATO nema nikakvog osnova, jer su se za euroatlantsku budućnost izjasnili svi najpozvaniji državni organi – i to je ozakonjeno u usvojenoj državnoj strategiji i Zakonu o odbrani – a jedino što je jednostrano i suprotno poštovanju suvereniteta bosanske države jeste upravo odbacivanje te ideje od strane entitetskog vođe pod okriljem Rusije i Srbije. Dodik svoje protivljenje približavanju NATO-u pravda odlukom entitetske skupštine o "vojnoj neutralnosti" Republike Srpske iako spoljna politika i narodna odbrana ne spadaju u entitetske već isključivo u državne nadležnosti.
Čak i Amerika u ovim godinama predsjednikovanja Donalda Trampa (Trump) sa svim njegovim naklonostima svjetskim vođama čvrste ruke, uključujući i Putina, i sa svim drugim međunarodnim izazovima i lutanjima – od odbacivanja godinama postizanih sporazuma o nuklearnom naoružanju, klimatskim promjenama, slobodnoj trgovini i odsustva bliskoistočne politike – nije, naravno, mogla ostati ravnodušna pred najnovijim primjerima ruskog uplitanja u odlučivanje o budućnosti zapadnobalkanskih zemalja.
Američki odgovor? Imenovanje ne jednog, već dva, specijalna izaslanika za region: državni sekretar Majk (Mike) Pompeo imenovao je diplomatu s dugogodišnjim iskustvom na Balkanu Metjua (Matthew) Palmera za svog specijalnog predstavnika a predsjednik Tramp američkog ambasadora u Njemačkoj Ričarda Grenela (Richard Grenell) za ličnog izaslanika za dijalog Srbije i Kosova.
Neki su i to pokušali da predstave kao primjer haotične prirode savremene američke spoljne politike ali je sam Palmer u ovonedjeljnom svjedočenju pred potkomitetom senatskog komiteta za međunarodne poslove rekao kako je riječ o uzajamno dopunjujućim funkcijama: on će se kao izaslanik za cijeli Zapadni Balkan baviti i Kosovom i Srbijom i na taj način pomagati ambasadoru Grenelu u njegovoj misiji kraćeg trajanja i užeg fokusa.
Palmer je u tom saslušanju rekao i kako je njegova misija da, zajedno s evropskim partnerima, pokaže zemljama Zapadnog Balkana da za njih postoji jasan put euroatlantskih integracija. On ima i vlastito objašnjenje razloga za intenziviranje "štetnog uticaja Rusije" u regionu. Rekao je pred senatskim potkomitetom kako Rusija nastoji da potkopa posthladnoratovski poredak u Evropi i da skrene Zapadni Balkan sa euroatlantskog puta.
U tom projektu – po Palmeru – Rusija ometa i normalizaciju odnosa Srbije i Kosova jer bi tom normalizacijom izgubila status "zaštitnika srpskih nacionalnih interesa" koji se manifestuje u nepriznavanju nezavisnosti Kosova, ruskom vetu na rezoluciju o osudi genocida u Srebrenici i otvorenom ometanju euroatlantskih perspektiva Bosne i Hercegovine.
Imenovanje i misija Metjua Palmera ujedno su i odgovor na kampanju u kojoj je od izbora Donalda Trampa za predsjednika Dodik uporno omalovažavao američke diplomate kao "ostatke propale politike" i uvjeravao i druge i samoga sebe kako će s novom administracijom doći i novi diplomati s više razumijevanja za "srpsku stvar".
Neki od pripadnika nove administracije – na koje se pri tome naročito računalo – odavno su ispali iz tima a neki završili i u zatvorima a kontinuitet američke politike na Zapadnom Balkanu povjeren je diplomati s dugogodišnjim iskustvom u regionu.
Facebook Forum