U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome kakav je odnos Srpske pravoslavne crkve prema vlasti u Srbiji, a kakav Katoličke crkve prema vlasti u Hrvatskoj.
Sagovornici su bili Ivica Maštruko, sociolog religije i nekadašnji profesor na Filozofskom fakultetu u Zadru i Slobodan Sadžakov, profesor Univerziteta u Novom Sadu koji se bavi pitanjima religije.
Bilo je reči o tome zašto patrijarh Irinej govori hvalospeve Vučiću i odlikuje ga najvišim crkvenim odlikovanjem, a zašto Katolička crkva ne veliča javno čelnike hrvatske države i ne deli im ordenje, kako je Srpska pravoslavna crkva pomogla Srpskoj naprednoj stranci u kampanji protiv građana koji su protestovali protiv vlasti, da li sveštenici u Srbiji i Hrvatskoj daju vernicima uputstva kako da glasaju, kako su se srpski tabloidi obračunavali sa vladikama koji su se protivili Vučićevom planu razmene teritorija sa Kosovom, zašto je Hrvatska radiotelevizija postala servis Katoličke crkve, zašto je Srpska pravoslavna crkva, koja homoseksualnost osuđuje kao greh, ćutke prešla preko Vučićeve odluke da na mesto premijera postavi Anu Brnabić, plaši li se hrvatski premijer Plenković Katoličke crkve, kao i o tome da li bi Srpska pravoslavna crkva 'progutala' eventualno Vučićevo priznanje Kosova.
Omer Karabeg: Ovih dana je Srpska pravoslavna crkva odlikovala Aleksandra Vučića svojim najvišim odlikovanjem - ordenom Svetog Save prvog reda. Tom prilikom patrijarh Irinej je izgovorio pravi hvalospev Vučiću. Poručio je da je Vučić otvorio nove puteve Srbiji u Evropu, da je do njegovog dolaska na vlast Srbija kaskala i da je zahvaljujući Vučiću krenula velikim korakom napred. I to nije jedini hvalospev. Početkom prošle godine na liturgiji u Banjaluci Irinej je rekao: ”Blagodarim Gospodu što nam je podario Vučića”. Otkud toliki panegirici Vučiću iz vrha Srpske pravoslavne crkve?
Slobodan Sadžakov: Ima toga još. Posle Vučićevog sastanka sa vladikama maja ove godine patrijarh Irinej je glorifikovao Vučićevu ulogu u pregovorima oko Kosova rekavši da se on lavovski bori za Srbiju. Svi ti hvalospevi pokazuju nastojanje vrha Srpske pravoslavne crkve da se odnosi sa državom poboljšaju. Oni su itekako bili narušeni u proteklom periodu. Posebno u onom momentu kada su vođeni pregovori sa Prištinom o razmeni teritorija koji su podrazumevali i priznanje Kosova.
Tada je došlo do velikog zaoštravanja odnosa između crkve i države. Zbog toga su neke istaknute vladike zamerale patrijarhu Irineju zbog njegovih hvalospeva Vučiću i zbog dodele ordena Svetog Save. Međutim, patrijarh smatra da se dobri odnosi sa državnim vrhom moraju obnoviti, jer Srpska pravoslavna crkva itekako zavisi od državnog vrha. Podsetio bih da je nedavno vlada dodelila crkvi pomoć od million evra. Crkva iz budžeta redovno dobija poprilične dotacije. Zbog toga je crkveni vrh zainteresovan da bude u harmoničnom odnosu sa državom. Otuda i snishodljivi nastupi patrijarha i glorifikovanje uloge Aleksandra Vučića.
Omer Karabeg: Da li vrh Katoličke crkve veliča čelnike hrvatske države? Da li se kardinal Bozanić dodvorava vlasti poput patrijarha Irineja?
Ivica Maštruko: Ne. U Hrvatskoj nije bilo crkvenih odlikovanja državnom vrhu, a ni javnog podilaženja. Katolička crkva podržava demokršćansku stranku na vlasti, to jeste HDZ, ali nema takvih panegirika. Katolička crkva javno ne hvali umjereniju struju HDZ-a, koja je na vlasti, da se ne bi zamjerila nacionalističkoj desnici koja u zadnje vrijeme sve više jača. Inače, odnos Katoličke crkve prema vlasti trebamo promatrati na tri razine. Jedna razina je odnos vrha Katoličke crkve - to jeste dvadesetak i nešto biskupa i nadbiskupa - prema državnom rukovodstvu. Druga razina su župnici kojih ima preko tisuću i petsto. Njihovi stavovi su značajni jer njihove propovjedi predstavljaju političku orijentaciju za dobar dio vjernika, a treća razina su sami vjernici i njihov odnos prema vlasti.
Irinej protiv protesta
Omer Karabeg: Patrijarh Irinej je početkom ove godine u jeku građanskih protesta oštro osudio te proteste i rekao da oni samo daju snagu neprijateljima Srbije. On se, znači, direktno uključio u kampanju vladajuće stranke protiv protesta. Koliko je to pomoglo Vučiću i Srpskoj naprednoj stranci?
Slobodan Sadžakov: S obzirom da Srpska pravoslavna crkva ima veliki uticaj u Srbiji, mislim da je to itekako pomoglo vladajućoj stranci. Crkva je navikla da ima veliki upliv na društvena događanja i da se izjašnjava povodom političkih pitanja. S tim što je izjašnjavanje u slučaju protesta bilo eksplicitno, pa je patrijarhova osuda bila itekako značajna za vlast. Vidimo da se obnavlja ona čuvena simfonija Srpske pravoslavne crkve i države. Navikli su da jedni drugima pomažu kao što je to slučaj u Rusiji. Državi je jako stalo da ima podršku crkve, a crkvi da je država finansijski pomaže. Radi se o vraćanju usluga. Tako bih ja to nazvao.
Omer Karabeg: Gospodine Maštruko, rekli ste da Katolička crkva uvek podržava HDZ. A da li je napada opoziciju, pre svega socijaldemokrate?
Ivica Maštruko: Katolička crkva koristi svaku prigodu da napadne stranke socijaldemokratske, liberalne i građanske orijentacije, posebno u svojim medijima kao sto je Glas Koncila. Ona se kritički odnosi prema svim inicijativama socijaldemokrata i liberala, čak i kada je reč o benignim pitanjima.
Omer Karabeg: Da li sveštenici u Srbiji i Hrvatskoj govore vernicima za koga da glasaju?
Slobodan Sadžakov: Nije bilo mnogo takvih primera, ali crkveni vrh kroz kritiku građanskih, opozicionih mitinga i kroz glorifikaciju Vučića daje vernicima vrlo jasan signal za koga je crkva. Logika crkve je veoma jasna. Od opozicije ništa ne mogu dobiti, a od države itekako zavise.
Ivica Maštruko: Katolička crkva ima utjecaja na to kako će glasati vjernici. Tu opet treba imati u vidu one pomenute tri razine. Prva razina - biskupi nisu u odnosu prema vlastima u svemu jedinstveni. Ali, kad kritiziraju vlast onda je kritiziraju sa desnih, nacionalističkih pozicija inzistirajući na većoj nacionalnoj orijentaciji. Takvih primjera imamo među biskupima. Druga grupa je nešto tolerantnija i nastoji ostvariti korektne odnose s vlasti. Toj grupi ide u prilog politika pape Franje koji želi kadrovsku obnovu u crkvi u smjeru suzbijanja nacionalističkih tendencija među biskupima. Što se pak tiče svećenika, oni slijede orijentaciju svojih biskupa i na misama agitiraju za određene stranke. Odnosno za HDZ, da budem jasan. Jer nitko od svećenika neće reći vjernicima da glasaju za socijaldemokrate ili nekakve liberalne opcije. To je sasvim sigurno.
Neki to izravno kažu, a neki neizravno, prikriveno. Kažu: “Glasajte za one koji se zalažu za demokršćanske tradicije”, pa navedu sve karakteristike HDZ-a, ne spominjući HDZ. A što se tiče vjernika, oni su podijeljeni. Predizborne ankete za ovogodišnje predsjedničke izbore pokazuju da su vjernici podijeljeni, rekao bih, pola - pola. Polovina će se pridržavati uputa svećenika, odnosno stava Katoličke crkve, a to je glasanje za kandidata HDZ-a, a druga polovina, koja je nezadovoljna vladom HDZ-a, glasaće za kandidate opozicije.
Medijski linč vladika
Omer Karabeg: Srpska pravoslavna crkva je protiv gej i lezbejske populacije. Takva seksualna orijenacija je za nju greh. U tome ona sledi Rusku pravoslavnu crkvu koja, kao i tamošnja vlast, anatemiše ljude te orijentacije. Međutim, Srpska pravoslavna crkva, njen vrh, gotovo bez ikakvog gunđanja je prihvatila Vučićevu odluku da na mesto premijera postavi Anu Brnabić koja se otvoreno deklariše kao lezbejka. Kako to tumačite?
Slobodan Sadžakov: Naravno da Srpskoj pravoslavnoj crkvi, kao i i mnogim drugim crkvama, smeta gej populacija i proširivanje prava te populacije. Mada je bilo nekih opaski i zajedljivih tonova od strane pojedinih vladika, ćutanje Srpske pravoslavne crkve mora se tumačiti iz perspektive njenog interesa da bude u dobrim odnosima sa državom. Srpska pravoslavna crkva dobro zna gde su joj granice i do koje mere može da kritikuje državu.
Videli smo kako se državni vrh i vladajuća stranka uopšte nisu libili da krenu na ugledne crkvene velikodostojnike, provuku ih kroz tabloide i izlože medijskom linču, kada su se oni usudili da kritički progovore o Vučićevim pregovorima o Kosovu. Setimo se samo kakvom je progonu bio izložen Sava Janjić, iguman manastira Dečani. Nisu se libili da krenu i na druge visokopozicionirane sveštenike Srpske pravoslavne crkve - tako da oni itekako imaju u vidu da mogu da budu izloženi medijskom linču kada državni vrh to odluči. A s druge strane, država im može uskratiti mnogobrojne pogodnosti koje crkva obilato koristi.
Omer Karabeg: Kako bi Katolička crkva reagovala kada bi, recimo, premijer Plenković na ministarsko mesto postavio osobu koja se deklariše kao gej ili lezbejka? Da li bi se usudio da to uradi?
Ivica Maštruko: Teško je pretpostaviti da se to može dogoditi u Hrvatskoj, premda u javnosti postoji, rekao bih, liberalniji odnos prema ljudima drugačije seksualne orijentacije. S druge strane, veliki broj slučajeva pedofilije unutar Katoličke crkve u mnogim zemljama, pa i u Hrvatskoj, utjecao je da ovdašnja crkva ne inzistira previše na osudi homoseksulazima. Inače, teško da bi se u državnom vrhu mogla pronaći osoba koja bi takvu svoju orijentaciju javno iskazivala, jer bi je već u samom HDZ-u eliminirali kao mogućeg kandidata za visoku funkciju.
Slobodan Sadžakov: U Srbiji se često ističe - to je već postala floskula - da crkva uz vojsku uživa najveće poverenje u narodu. Međutim, Srpska pravoslavna crkva bila je opterećena mnogobrojnim aferama i skandalima koje je država često zataškavala. Podsetio bih na slučaj vladike Pahomija koji zbog zastarelosti nije dobio sudski epilog, zatim na skandal sa vladikom Kačavendom - što je narušilo ugled crkve u očima vernika. Tako da se ne bi moglo reći da je taj ugled ogroman i da je Srpska pravoslavna crkva apsolutni uzor.
HRT - servis Katoličke crkve
Omer Karabeg: Kakav je uticaj Srpske pravoslavne i Katoličke crkve na medije, posebno na televiziju?
Slobodan Sadžakov: Do pre nekoliko godina član Saveta Regulatornog tela za elektronske medije bio je visokopozicionirani sveštenik Srpske pravoslavne crkve - vladika Porfirije. Tada je uticaj crkve bio primetan. Naravno, crkva se oglašava povodom niza pitanja i veoma je zastupljena u medijima. Ali, kao što sam rekao, kada su stavovi Srpske pravoslavne crkve remetili Vučićeve planove za Kosovo, tabloidi i provladini mediji su itekako jurišali na Srpsku pravoslavnu crkvu što je, pretpostavljam, za nju bilo veliko iznenađenje.
Ovih dana vladika Grigorije je u tekstu u Danasu potvrdio glasine - da je na sastanku sa vladikama maja ove godine u Patrijaršiji Vučić bio vrlo neprijatan prema raško-prizrenskom vladici Teodosiju koji je zadužen za Kosovo. Pošto su razgovori o razgraničenju propali, nastala je neka vrsta zatišja u odnosima između crkve i države, ali ako se pregovori nastave i neke vladike svojim izjavama opet zasmetaju Vučiću, ponovo ćemo videti veliku medijsku hajku protiv tih vladika organizovanu od strane države.
Ivica Maštruko: Hrvatska radiotelevizija se pretvorila u servis Katoličke crkve. Recimo, urednik religijskog programa HRT-a imenuje se uz suglasnost Kapitola, bez te suglasnosti on ne može biti izabran. To bi bilo isto kao kada bi se za urednika poljoprivredne emisije tražila suglasnost ministra poljoprivrede ili za urednika školskog programa suglasnost ministra obrazovanja. Radi se o potpunoj kapitolizaciji programa Hrvatske radiotelevizije. To se očituje ne samo u zastupljenosti Katoličkle crkve u informativnom progamu, gdje se objavljuju vijesti i o najbeznačajnjim crkvenim aktivnostima, nego i kroz veliki broj religijskih emisija i izbor filmova. Ljudi se šale, pa kažu da jedino u vremenskoj prognozi nema Katoličke crkve, ali nije isključeno da će jednog dana onaj ko najavljuje prognozu reći: “Sutra će biti lijepo vrijeme, ako Bog da”.
Vučić, crkva i Kosovo
Omer Karabeg: Srpska pravoslavna crkva je najjači protivnik priznanja nezavisnosti Kosova. Za nju je Kosovo sveta srpska zemlja. Međutim, ako bi Vučić jednog dana priznao Kosovo, što nije isključeno, mislite li da bi ona progutala tu odluku?
Slobodan Sadžakov: Teško je to reći, možemo samo da nagađamo. Na Saboru koji je održan u maju Srpska pravoslavna crkva je jasno pokazala da ostaje na pozicijama stare politike prema Kosovu, a to su pozicije srpskog nacionalizma i neuvažavanja realnosti koja postoji na Kosovu. Najotvoreniji zastupnik tih stavova je mitropolit Amfilohije, dok s druge strane patrijarh Irinej i moćni vladika Irinej Bulović balansiraju i ublažavaju sukobe koje neprestano inicira Amfilohije.
Smatram, međutim, da je sukob neizbežan ako Vučić ponovo pokuša da realizuje svoje namere. U tom slučaju doći će do velikog trvenja sa nesagledivim posledicama i u okviru same Srpske pravoslavne crkve. Dva scenarija su moguća - ili da Amfilohije i vladike koje dele njegove stavove ublaže svoju kritiku i priklone se grupi oko patrijarha i vladike Irineja Bulovića, ili da patrijarh stane na poziciju tvrde struje, što bi dovelo do velikog sukoba između Srpske pravoslavne crkve i države.
Omer Karabeg: Dakle, vi mislite da patrijarh Irinej, koji sada slavi Vučića i njegovu navodnu borbu za Kosovo, ne bi tako lako progutao Vučićevo priznanje Kosova?
Slobodan Sadžakov: Slavljenje Vučića prilikom dodele ordena Svetog Save je prigodna svečarska izjava, ali patrijarha itekako obavezuju stavovi Sabora koji su nedvosmisleni. U ovom trenutku ne postoje nikakve indicije da Srpska pravoslavna crkva može da napravi bilo kakav ustupak u pogledu Kosova.
Omer Karabeg: Plaši li se premijer Plenković Katoličke crkve? Da li bi njegova pozicija bila ugrožena ako bi Katolička crkva podržala desno krilo HDZ-a koje je protiv Plenkovića?
Ivica Maštruko: Plaši je možda presnažna riječ, ali u svakom slučaju vodi računa o tome što govori crkva. Katolička crkve nije u potpunosti zadovoljna Plenkovićem. Osobito mu zamjera ratifikaciju Istambulske konvencije i njegovu, kako oni kažu, sklonost da podilazi Briselu zanemarujući nacionalne interese. Ali ne vjerujem da će crkva ići đonom na Plenkovića. Barem ne javno. S druge strane Plenković koji, uvjeren sam, nije nekakav posebni vjernik, uredno prisustvuje svim mogućim religijskim svečanostima i misama i izigrava vjernika velike kategorije.
Zanimljiva je uloga crkve u predizbornoj kampanji za predsjedničke izbore. Kolinda Grabar Kitarović, koja je kandidatkinja Plenkovića, svojim podilaženjem crkvi stekla je značajan broj bodova da je crkva podrži. Ona je stalno na misama, izbacila je iz svog ureda Titovu bistu, koju je Tuđman zadržao na Pantovčaku, i prisustvuje izrazito nacionalističkim crkvenim skupovima kao što je nedavno otkrivanje biste na Korčuli svećeniku koji je Nijemcima izdao mjesto gdje su se skrivali partizani, pa su ih Nijemci uhvatili i strijeljali. Ona podilazi desnom krilu Katoličke crkve, što još više od nje čini drugi HDZ-ov kandidat Miroslav Škoro. Međutim, Katolička crkva javno ne podržava niti jednog od ta dva kandidata.
Ko je kome nadređen?
Omer Karabeg: U zaključku, kakav je odnos Pravoslavne crkve prema vlasti u Srbiji, a kakav Katoličke prema vlasti u Hrvatskoj? Ko je kome podređen?
Slobodan Sadžakov: Srpska pravoslavna crkva je uvek bila uz vlast, sem u onom periodu kada ju je Milošević marginalizovao. Od vremena Koštunice crkva se navikla na povlašteni položaj i država mora da vodi računa šta crkva misli i za šta se opredeljuje. Tako da je vrlo teško reći ko je tu kome nadređen. Pre bih rekao da je reč o simbiozi koja funkcioniše zbog čitavog niza interesa na obe stane.
Ivica Maštruko: Katolička crkva i vlast u Hrvatskoj međusobno se podnose, nekada se podržavaju, a nekada jedni drugima podmeću nogu. To je trenutna situacija. Međutim, ukoliko bi na vlast u Hrvatskoj došla građanska, liberalna, socijaldemokratska opcija, došlo bi do tihog rata između Katoličke crkve i vlasti. Tako je bilo i u prošlosti kada su socijaldemokrati bili na vlasti. Tada je Katolička crkva u Hrvatskoj slijedila osnovnu liniju Vatikana. A to je neprihvaćanje bilo kakvih socijaldemokratskih, liberalnih i građanskih ideja i stavova.
Facebook Forum