Rujo, 23-godišnja žrtva porodičnog zlostavljanja u Tadžikistanu, kaže da ju je nezaposleni suprug često tukao u njihovoj kući u Dušanbeu prije nego što se konačno odvojila od njega i podnijela zahtjev za razvod, piše redakcija Radija Slobodna Evropa na engleskom jeziku.
"Udario me je čak i kad sam bila trudna", kaže Rujo, koja je tražila da se njeno puno ime ne objavljuje, jer ne želi da porodica prepozna da javno govori o zlostavljanju.
"Bio je nezaposlen i trošio bi sav svoj novac na alkohol, a svoj bijes je prebacivao na mene", rekla je Rujo za RSE.
Uprkos redovnom premlaćivanju, Rujini roditelji ohrabrivali su je da ostane sa suprugom koji je nasilnik i da se potrudi da joj brak profunkcioniše - što je uobičajen pristup porodičnim prblemima u Tadžikistanu.
Kaže da nasilje nije prijavila ni policiji plašeći se da će tako sramotiti svoju porodicu.
"Moj brak je bio vrlo bolno i usamljeničko iskustvo gdje sam najviše vremena provodila plačući", rekla je Rujo.
Konačno, nakon rođenja njihovog drugog djeteta 2018. godine, Rujo je pobjegla s djecom u jednosobni stan koji je iznajmila u Dušanbeu i podnijela zahtjev za razvod.
Njen razvod nisu riješili sudovi jer, kako kaže, ne vidi perspektivu primanja alimentacije od nezaposlenog muža.
To je, rekla je Rujo, čini ovisnom o maloj državnoj subvenciji za uzdržavanje djeteta i pomoći od rodbine.
Nasilje u porodici nad ženama uobičajeno je u Tadžikistanu. Prema podacima UN Women, agencije Ujedinjenih nacija koja radi na osnaživanju žena i rodnoj ravnopravnosti, najmanje jedna od pet žena u centralnoazijskoj zemlji je žrtva porodičnog nasilja.
Stvarni opseg problema je nepoznat jer većina žrtava, poput Rujo, vlastima ne prijavljuje zlostavljanje. U konzervativnom i patrijarhalnom društvu Tadžikistana, nasilje u porodici često se doživljava kao privatna, porodična stvar.
Tadžikistan je 2013. godine usvojio Zakon o prevenciji porodičnog nasilja. Ali to ne kriminalizira nasilje u porodici.
Žrtve koje traže pomoć putem pravosudnog sistema moraju podnijeti zahtjeve protiv svojih zlostavljača prema različitim članovima Krivičnog zakona.
Iako je postignut određeni napredak u rješavanju tog problema, žrtve još uvijek nemaju adekvatnu zaštitu države. Većina nema pristup prihvatilištima niti drugim uslugama koje su im neophodne.
VIDEO: Tadžikistanci raspravljaju o rasprostranjenosti porodičnog nasilja
U nedavnom izvještaju Hjuman rajts voč (Human Rights Watch) je dokumentovao neke od prepreka s kojima se žrtve porodičnog nasilja susreću u pokušajima da dobiju pomoć ili potraže pravdu putem pravnog sistema.
Izvještaj ‘Nasilje sa svakim korakom: slabi odgovor države na nasilje u porodici u Tadžikistanu’ pruža primjere fizičkog i psihičkog zlostavljanja koje su žrtve podijelile s međunarodnom pravnom grupom.
Oni uključuju bračno silovanje, premlaćivanje oštrim i teškim predmetima, davljenje, ubode i lišavanje hrane i odjeće supružnika.
U jednom stravičnom slučaju, žena je rekla HRW-u da ju je muž mučio tako što joj je zagrijanu ciglu iz peći stavljao na lice.
Dokumentovanje nasilja u porodici
"U ovom izvještaju smo dokumentovali na desetine slučajeva vrlo teškog nasilja - od batina, neki i šakama, a drugi s oštrim predmetima", kaže istraživač HRW-a za Centralnu Aziju, Stiv Sverdlou (Steve Swerdlow). "Također sam upoznao ženu koju je muž, nakon višesatnog premlaćivanja, objesio na strop."
"Upoznao sam žrtve silovanja. Upoznao sam žrtve koje su mučene na druge načine -- psihički", rekao je Sverdlou za RSE. "Sreli smo se s jednom ženom u skloništu koja je 14 godina preživljavala različite vrste zlostavljanja. U jednom slučaju, njen suprug, kada bi bio nešto nezadovoljan, odveo ju je napolje u garažu, natočio prljavu vodu i obrijao joj glavu."
Hjuman rajts voč tvrdi da su žrtve svjedočile da su bile mete nasilja koje je "prouzrokovalo povrede, uključujući unutrašnje krvarenje i oštećenje vitalnih organa, potres mozga, frakture lubanje, slomljene čeljusti i jake modrice, kao i simptome traume i emocionalnog poremećaja".
Zakon jamči prava žrtava na zaštitu i socijalne usluge, ali u stvarnosti, tvrdi HRW, on se rijetko primjenjuje.
Citirajući zagovornike i preživjele, u izvještaju HRW-a navodi se da policija često "odbija provesti istragu, izdavati naloge za zaštitu ili hapsiti one koji vrše nasilje u porodici, čak i u slučajevima teškog nasilja, koja uključuju pokušaje ubistva, teške fizičke povrede i ponovljena silovanja."
U zemlji s oko devet miliona stanovnika, Tadžikistan ima samo četiri prihvatilišta za žene žrtve porodičnog zlostavljanja.
Vlada ne nudi finansijsku pomoć žrtvama, čak iako one imaju djecu koja o njima zavise, navodi se u izvještaju.
Savjetovanje se obično fokusira na pomirenju zlostavljane supruge s nasilnim suprugom i njenom vraćanju u bračni dom, gdje se suočava sa stalnim zlostavljanjem.
Siromaštvo i raširena nezaposlenost su između ostalih faktora koji prisiljavaju mnoge žene da ostanu uz nasilne muževe.
Hjuman rajts voč poziva vlasti Tadžikistana da izričito kriminaliziraju nasilje u porodici i osiguraju da policija i pravosuđe istražuju pritužbe i procesuiraju slučajeve zlostavljanja.
Svoj će izvještaj Hjuman rajts voč predstaviti tadžikistanskim vlastima u oktobru.
Preliminarni koraci
Vlada u Dušanbeu učinila je neke preliminarne korake u borbi protiv nasilja u porodici.
Državni program pokrenut je 2014. godine kako bi se riješio taj problem i pomoglo žrtvama da osvijeste duboko ukorijenjene probleme i rodno zasnovano nasilje koje se "treba riješiti".
Nekoliko nasilnika privedeno je pravdi u Tadžikistanu posljednjih godina.
Stanovnik okruga Hisor, Fatulo Šaripov, osuđen je 23. septembra na pet godina zatvora pod optužbom da je suprugu doveo do stanja u kojem je ona počinila samoubistvo.
Sud je rekao da je Šaripov "okrutno postupao prema svojoj supruzi i djeci… zlostavljao ih je fizički i verbalno" do tačke u kojoj se ona odlučila da utopi sebe i svoje dvoje male djece 2018. godine.
U julu je 64-godišnji stanovnik južnog distrikta Džajhun optužen da je odgovoran za samoubistvo svoje snahe koja je bila žrtva njegovog verbalnog zlostavljanja.
U velikom predmetu iz avgusta 2017. godine, 24-godišnji Zafar Pirov iz tadžikistanskog južnog okruga Vose, osuđen je na sedam godina zatvora jer je, zbog spora oko djevičanstva, svoju 18-godišnju mladenku natjerao na samoubistvo.
Pirov je optužen da je verbalno vrijeđao svoju mladenku i vršio ogroman psihološki pritisak na nju. Počinila je samoubistvo popivši fatalnu dozu sirćeta samo 40 dana nakon njihovog vjenčanja.