Za Zašto? Radija Slobodna Evropa na pitanje - Zašto se na Balkanu malo ljudi odlučuje da prijavi korupciju? - odgovara Bojan Bajić, predsjednik Foruma za etiku i usklađenost u Bosni i Hercegovini. Bajić ističe poziciju Balkana između razlika u američkoj i evropskoj kulturi zviždača u kulturološkom i formalno pravnom smislu.
RSE: Ko je uzbunjivač ili zviždač?
Bajić: Uzbunjivač ili zviždač je osoba koja prijavljuje korupciju najčešće na svom random mjestu. Dakle, nepravilnost o kojoj ima direktno saznanje o njenom postojanju - da li se susreće u svom radu; da li je neposredno u poslovnim procesima svojih kolega – i odlučuje se da prekine taj lanac korupcije ili nepravilnosti i prijavljuje nadređenom licu ili nadležnim organima.
RSE: Zašto se, u odnosu na tu definiciju zviždača, malo ljudi na Balkanu odlučuje da prijavi korupciju?
Bajić: Na Balkanu imamo, da tako kažem, globalne dvije prepreke, jedna je kulturološka a druga je formalno pravna.
Kada je riječ o kulturološkim preprekama u našem društvu nije dobro viđeno prijavljivanje nepravilnosti korupcije, prijavljivanje kolege, itd. A osnovni, da tako kažem, segment te kulturološke barijere je, ja to volim reći, pogrešno shvaćena esnafska solidarnost ili pogrešno shvaćena kolegijalnost.
Na Balkanu kolegijalnost se ne shvata kao na zapadu, da pomognete kolegi u nevolji ali ne da štitite kolegu po svaku cijenu pa i onda kada on uradi čak i neko krivično djelo. Na Balkanu se to shvatilo na način da vi štitite svog kolegu – da li je on kolega novinar, kolega advokat, kolega političar, kolega doktor – po svaku cijenu. I, zbog toga nije dobrodošla prijava korupcije. I, onda se taj prijavitelj koji prijavljuje kolegu doživljava kao izdajnik a trebao bi da se doživljava kao neko ko stremi visokim etičkim standardima i ko čuva profesiju svojom prijavom.
To je taj kulturološki segment, koji nije nimalo naivan.
I, s druge strane, nemamo formalno pravne mehanizme, nemamo zakone za zaštitu zviždača. Sistem i država, inspekcije nisu efikasne da zaštite prijavitelja od odmazde koju može doživjeti na poslu. Ta odmazda može biti diskriminacija, sprečavanje u napredovanju, otkaz, neželjeni premještaj u drugu sredinu, itd.
I, kada se sve sad ovo skupi na jedno mjesto imamo vrlo nepovoljnu situaciju za onoga koji želi da prijavi korupciju. Vrlo vjerovatno će biti izložen i kulturološkoj osudi od svojih kolega a ako dođe u poziciju da dobije otkaz vrlo teško će se izboriti za svoja prava, radna, pravna, itd.
RSE: Na Balkanu se često čuje za kampanje protiv korupcije – kako edukovati građane da se odvaže na taj korak?
Bajić: Važi jedno zlatno pravilo, u zemljama koje su uvele te zakone jeste da morate imati jak pravni mehanizam, jak pravni instrument koji će garantovati zaštitu prijaviteljima. Ako nemate kvalitetan pravni mehanizam ne smijete promovisati prijavljivanje jer će to negativno kulturološki djelovati.
Taj zapadni princip nije ispoštovan na Balkanu. Kod nas političari pod pritiskom kampanja [antikorupcijskih] donesu neke zakone koji ili nisu dovoljno kvalitetni ili ne štite u dovoljnoj mjeri. Onda razne organizacije vode kampanje i dijele letke, pozivaju ljude na prijavljivanje što je vrlo štetno kada ne postoji pravni mehanizam, jer će onda, ja to tako kažem, prvih deset naivaca prijaviti korupciju – oni će vrlo brzo doživjeti odmazdu – i već za tri, šest mjeseci ili godinu dana imate deset medijskih priča o uništenim životima zviždača.
I kada deset ljudi, iz svog iskustva, ispriča svoja negativna iskustva to onda ima povratnu spregu opet na kulturu, na apatiju i to postane dokaz da nije pametno prijavljivati.
Tako da, donijeti snažan instrument, snažnu pravnu zaštitu, provjerenu, i onda u mjeri u kojoj postoji zaštita u toj mjeri promovisati. Sve preko toga bude kao bumerang, vrati se u negativnom smislu.
RSE: Na koga se treba ugledati u svjetskim okvirima, građani kojih država se najviše ističu u prijavljivanju korupcije?
Bajić: Velika je razlika između te američke i evropske kulture. U američkoj kulturi se potencira izrada pravnih mehanizama i država podstiče prijavljivanje, čak i nagrađuje. To je u američkoj kulturi poznato još u zadnjih dvije stotine godina kada svaki građanin ima pravo da se javi na onaj oglas – koji kaže, pobjegao kriminalac, traži se živ ili mrtav.
To je u američkoj kulturi poznato još u zadnjih dvije stotine godina kada svaki građanin ima pravo da se javi na onaj oglas – koji kaže, pobjegao kriminalac, traži se živ ili mrtav.
Tako da Amerika ima tu kulturu, s druge strane, Evropa ima – Švedska, Danska, Holandija, ten eke zemlje kulturološki su zrelije u smislu društva i odmazde, međutim, nije popularno prijavljivanje generalno u Evropi i generalno Evropa nije za pohvaliti kada je riječ o pravnim mehanizmima.
U jednoj Švedskoj ili Norveškoj nemate jake pravne mehanizme zaštite, ali imate tu kulturu švedsku koja će na neki način da vam olakša situaciju kao prijavitelju.
Što se tiče Balkana, ja mislim da mi nismo evropska kultura. Da smo mi više izloženi odmazdi koju zviždači doživljavaju onog američkog tipa odmazdi. Jer u Americi se razvijaju i jake pravne zaštite ali su i jake odmazde. Mislim da je Balkan, po kvalitetu odmazde, da kažem ironično, na američkom nivou.
Nama trebaju jaki pravni mehanizmi za zaštitu. Tu mi dolazimo u koliziju s Evropom jer Evropa nije neki značajan igrač u svijetu koji promoviše jake instrumente zaštite ali obzirom da naša kultura nije Švedska onda smatram da nama treba američki sistem zaštite – jaki pravni mehanizmi, ako treba i obeštećenje za prijavu, nagrada za kupovinu nove karijere. U Americi obično kada ste zviždač i kada doživite odmazdu, obično je vaša karijera prekunuta, vi ne možete više u toj oblasti da izgradite karijeru pa se nagrada u Americi daje sa tim motivom da onaj oštećeni zviždač ima mogućnost da svoju karijeru izgradi na neki drugi način.
Facebook Forum