Oko 900 radnika Aluminija u nevjerici je nakon što je rad tog giganta obustavljen isključenjem električne energije zbog dugovanja. Upozoravaju da će šira društvena zajednica itekako osjetiti posljedice gašenja i navode samo neke.
"Po našoj procjeni, oko 4 miliona konvertibilnih maraka (2 miliona eura) svaki mjesec bi se slilo manje u Hercegovinu, što bi osjetili i drugi sektori, recimo zdravstvo, školstvo, visoko školstvo, policija i ostalo. Pa samo za zdravstvo, recimo, bilo bi 340.000 maraka na mjesečnoj razini manje, što će izgleda i biti", navodi za Radio Slobodna Evropa (RSE) predsjednik Skupštine sindikata Pero Bebek.
Šta će se dalje dogoditi sa radnicima pitanje je na koje niko ne zna odgovor.
"Trenutno smo na plaćenim godišnjim odmorima; otvara se stečajni postupak; nakon toga ćemo vjerojatno dobiti rješenje o otkazima ugovora o radu. Sa tim idemo na Biro (za zapošljavanje). Šta i kako dalje, ne znamo. Tvornica je ugašena", kaže za RSE predsjednik Sindikata radnika Aluminija Romeo Biokšić.
Visoke cijene ulaznih sirovina, a posebno struje, te nepovoljna cijena sirovog aluminija na svjetskim berzama posljednjih godina, doveli su do konačnog kraha mostarskog Aluminija. U zadnje vrijeme Aluminij je nizom, takoreći, vatrogasnih mjera uspijevao održati tehnološki zahtjevne pogone, u nadi da će država, odnosno entitet Federacija BiH, osigurati subvencioniranu cijenu struje za tog nekadašnjeg giganta.
Međutim, zbog pravila tržišne utakmice to se nije dogodilo, pa je 9. jula u ponoć Aluminij isključen sa visokonaponske mreže. Pogoni su stali i ponovno pokretanje bi zahtijevalo mnogo vremena i milione eura ulaganja.
Dugovi Aluminija popeli su se na oko 200 miliona eura, a samo za struju otpada više od pola tog iznosa. U Vladi Federacije BiH, ipak, i dalje tvrde kako proglašenje stečaja neće smetati potencijalnim investitorima. Podsjećanja radi, interes za Aluminij izrazili su švicarski Glencore, te po jedna kompanija iz Velike Britanije i Ujedinjenih Arapskih Emirata.
"Dakle, mi i sinoć da smo imali neki čarobni štapić, da smo mogli u 12:00 sati, kad je prestalo napajanje električnom energijom, izmiriti sve obaveze, da obaveze budu nula, dakle da Aluminij ne bude nikom dužan, Aluminij bi već u prvoj smjeni, odnosno u trećoj smjeni napravio određeni gubitak. Dakle, ovaj model poslovanja Aluminija, koji je dosad radio i dosad utvrđen, ne može dalje", rekao je danas novinarima ministar energetike, industrije i rudarstva Federacije BiH, Nermin Džindić.
Međutim, radnici upozoravaju da nisu samo promjene berzovnih kretanja krivac za krah nekadašnjeg ponosa mostarske industrije. Podsjećaju da su zadnjih godina često mijenjane uprave poslovale s gubicima, a sklapani su po kompaniju nepovoljni ugovori, o čemu svjedoče i tekstovi RSE od prije gotovo deset godina:
Uloga mostarskog Aluminija u aferi sa HEP-om i TLM-om / Mostarski Aluminij na pragu kraha zbog redukcija struje / Bivši radnici Aluminijskog kombinata još na ledu
I radnik Miro Zelenika podsjeća da je svojevremeno u Aluminij upadala i finansijska policija.
"Nikad ništa nije izišlo na vidjelo, jer njima nije u interesu bilo da iziđe taj kriminal i lopovluk. Oni to mogu i danas, ako hoće, da razotkriju ali nisu htjeli iz razloga što su svi u to bili umiješani: i Vlada i svi ostali koji su gore, ministri. Oni žive na grbači radnika, ne ovih radnika, nego općenito", kaže Zelenika za RSE.
Predratni rukovodilac u Aluminiju, jedan od više hiljada radnika srpske i bošnjačke nacionalnosti kojima je nakon rata spriječen povratak na posao, Milan Jovičić, kaže da je za krah Aluminija politika odgovorna i iz razloga što se nije razmišljalo strateški. Jovičić podsjeća da je prije rata Aluminij bio veliki kompleks, koji stoga nije zavisio o uvozu, a sada nema finalne proizvodnje.
"Kroz finalnu proizvodnju dolazi do pune valorizacije električne energije. Što bi mi izvozili, evo, primjera radi, balvane kad možemo namještaj? Što bi izvozili sirovi aluminij, kad možemo felge, viljuške, kojekakve proizvode od tog aluminija?", pita i komentariše Jovičić.
Sociolog Slavo Kukić naglašava da je mostarski Aluminij klasičan primjer šta se događa sa privrednim subjektima, u kojima glavnu riječ ne vode ljudi od struke, menadžeri, već politika.
"U Aluminiju su sve upravljačke i poslovne strukture postavljali oni koji ne bi trebali. Postavljala ih je centrala HDZ-a i svaki put pozivajući se da na to ima pravo jer se radi o hrvatskoj firmi", konstatuje Kukić.
Profesor Slavo Kukić takođe naglašava da je priča o eventualnim strateškim partnerima iz inostranstva nerealna, te podsjeća na stav ekonomskih stručnjaka da bi "zapravo bilo jeftinije u ovom momentu podići potpuno novi subjekt, potpuno novu firmu koja bi se bavila istom djelatnošću kao današnji Aluminij i koja bi imala nekoliko puta veću profitabilnost i nekoliko puta manje troškove proizvodnje, nego sada sravnavati dubiozu u koju je Aluminij zapao".
Facebook Forum