Pravo na odlučivanje o rađanju, pravo na abortus koji je prije više decenija uspostavljeno u velikom broju zapadnih zemalja, kao i na prostoru zemalja Zapadnog Balkana, u posljednje vrijeme se ozbiljno dovodi u pitanje. U nekim državama se potpuno uskraćuje, doktori se pozivaju na priziv savjesti ili se suočavaju sa 99 godina zatvorske kazne ukoliko obave abortus.
Krenimo sa Balkana, gdje nam je Jelena Tešija, hrvatska aktivistkinja iz organizacije Libela, ispričala:
“Dva velika slučaja koja su se desila jeste da je 2018. godine farmaceutkinja odbila djevojci izdati kontracepcijske pilule. Najnoviji je bio kada je u trećem mjesecu, ginekolog prema riječima jedne primalje, morao obaviti pobačaj "na živo" ženi zato što su svi anesteziolozi u toj smjeni uložili priziv savjesti. I kada pogledate tu situaciju, da to ide toliko daleko da su oni spremni mučiti ženu u ime svoje takozvane savjesti, stvari stvarno izgledaju dosta loše.”
Sa Balkana se selimo u Sjedinjene Američke Države, gdje su u devet saveznih država usvojeni ili se usvajaju restriktivni zakoni koji gotovo u potpunosti zabranjuju abortus. Ovi potezi su izazvali seriju protesta širom SAD.
Povodom skoro totalne zabrane pobačaja u državi Alabami, koja predviđa kaznu zakona od 99 godina za doktore koji pristanu da izvrše abortus, u Njujorku je održan protest na kojem je govorila Gloria Allred, američka advokatica. Ona je istakla da su žrtve žene i djevojke koje će biti prinuđene da traže ilegalni abortus i koje će biti ostavljene da umru. Ova 77-godišnja ikona borbe za ljudska prava u Americi potom je ispričala da iz prve ruke zna kako izgleda nemati pristup abortusu. Naime 1960-tih sama je bila silovana pod oružanom prisilom u Meksiku. Kada se vratila u SAD, otkrila je da je trudna, ali i da je u većini američkih država abortus krivično djelo.
Morala sam ići na ilegalni abortus u kadi osobe koja nije bila licencirana i koja je to radila samo zbog novca. U momentu kada je počelo krvarenje, osoba koja je izvela abortus mi je rekla da je to moj problem sada.
Allred se prisjetila da je imala visoku temperaturu i da su je, kada je stigla u bolnicu tretirali ledom gdje je bila okružena drugim ženama koje su takođe trpjele posljedice ilegalnih abortusa. “U jednom jedinom slučaju je bolnica pristajala da primi ženu koja je bila u mojoj situaciji, odnosno, onda kada je krvarila do smrti od abortusa. Čak i u tim okolnostima bila sam izložena omalovažavanju zbog abortusa. Sestra mi je rekla ‘Ovo treba da ti bude lekcija‘. Bila je. Naučila me da abortus treba da bude siguran, legalan i dostupan!”
Pokušaj ultrakonzervativaca da ukinu pravo na pobačaj
Posljednjih mjeseci, neke konzervativno nastrojene američke države preduzele su aktivnosti na ograničavanju prava na abortus. Posljednji primjer je Misuri, gdje bi se jedina klinika za izvođenje abortusa mogla zatvoriti svakog trenutka.
Ali svaki pokušaj da se ograniči ili zabrani pravo na abortus na kraju će se suočiti sa finalnim testom u Vrhovnom sudu SAD, koji je, pet na prema četiri, pod kontrolom konzervativaca. Prema nekim tumačenjima ultrakonzervativnom pokretu koji stoji iza ovog pokušaja da promijeni zakone o pobačaju o Americi je dugoročni cilj da se ospori istorijska presuda odnosno slučaj poznat kao „Roe v. Wade“. Ovom presudom iz 1973. je pravo na abortus u SAD zagarantovano Ustavom.
O tome zašto se sada i zašto se odjednom u toliko američkih država dovodi u pitanje pravo na abortus, razgovarala sam sa Gretchen Ely (Grečen Ili) vanrednom profesoricom državnog Univerziteta New York i Univerziteta Buffalo.
"Riječ je o regionalnom trendu i u najvećoj mjeri se događa u jednom određenom geografskom područuju Sjedinjenih Država, uglavnom u jugoistočnom regionu, ali ima i nekoliko država regije srednjeg zapada. Sve ovo ima veze sa političkom motivacijom stranke (Republikanske) koja je tamo na vlasti na nivou saveznih država. Sa druge strane tu su i promjene u Vrhovnom sudu SAD-a, zbog kojih politički motivisani ljudi vjeruju da će ove zabrane pobačaja doći sve do Vrhovnog suda i na kraju preokrenuti odluke i zabraniti pobačaj na centralnom nivou. To je dio cilja sa ovih nekoliko zakona na državnim nivoima i razlog zbog kojeg se to sada dešava su nedavne promjene u Vrhovnom sudu sa sudijama za koje se vjeruje da su konzervativne, iako ne znamo kako će glasati na toj instanci, imajući u vidu zakone o abortusu u posljednjih 40 godina."
Ustavno pravo na abortus
Pojačavaju se napori nekih država i anti-abortus aktivista da se Vrhovni sud u SAD prisili da ponovo razmatra presudu Roe v. Wade. Presudu iz 1973. godine ova najviša sudska instanca u SAD dodatno je reafirmisala 1992. godine, rekavši da se restrikcije po pitanju pobačaja ne mogu uvoditi tako da budu na teret prava žena i još jednom u 2016. godini, kada je sud odbacio zakon iz Teksasa kojim su pokušali da otežaju uslove koje trebaju ispuniti za klinike za abortus i ljekare.
Seks, droga i kandidati za Vrhovni sud SAD
Odnos snaga u američkom Vrhovnom sudu je decenijama unazad bio četiri liberalna i četiri konzervativna sudca dok je sudija Anthony Kennedy, bio glas koji je presuđivao. Penzionisanje sudije Kennedya koji je bio koautor odluke iz 1992. i koji je podržao onu iz 2016., dao je konzervativcima novu priliku za preispitivanje presude Roe v. Wade. Sudiju Kennedya je zamijenio konzervativni sudija Brett Kavanaugh na prijedlog predsjednika SAD Donalda Trumpa. Kavanaugh ima negativan rekord po pitanju abortusa.
Nedavne sudske akcije
Vrhovni sud je poslao različite poruke o svom pristupu prema pravu na pobačaj 28. maja kada je podržao mjere savezne države Indijana prema kojima se zahtijeva da se ostaci fetusa moraju sahraniti ili kremirati, ali nije podržao izmjenu o zabrani abortusa na bazi deformiteta fetusa, pola ili rase. Odbacujući pokušaj Indijane da ponovo uspostavi djelimičnu zabranu sud je dao indicije da nije rad da se direktno umješa u pitanje pobačaj barem za sada.
No to nije jedini slučaj u Vrhovnom sudu čiji je cilj slabljenje presude Roe v. Wade. A drugom slučaju iz Indijane zakonski se traži od žene da se podvrgne ultrazvučnom pregledu najmanje 18 sati prije nego što ode na pobačaj. Ovaj slučaj je trenutno na nižim instancama. Sud je takođe zakazao ročište na kojem će razmatrati pokušaj savezne države Luizijane da ponovo uvede zabrane za doktore koje izvode abortuse.
Guverner Alabame je 15. maja potpisao zakon koji će zabraniti skoro sve pobačaje u toj saveznoj državi, što predstavlja najstriktnije mjere u SAD. I taj zakon je već predat sudu. Druge konzervativne savezne države su usvojile zakone koji će takođe biti izazvani na sudu, Kentaki, Ohajo, Misisipi i Džordžija su ove godine usvojile zakone koji će zabraniti abortuse nakon otprilike šest sedmica, kada se otkrije otkucaj srca fetusa. U januaru je federalni sudija oborio sličan zakon u Ajovi a Luizijana planira da usvoji istu verziju.
Reakcija i kontrareakcija
Usvajanje zakona izazvalo je oštre reakcije, proteste, sudske tužbe pa čak i neke kontramjere.
Američka unija za građanske slobode (American Civil Liberties Union -ACLU) i organizacija Planirano roditeljstvo (Planned Parenthood) podnijeli su sredinom maja tužbu kojom osporavaju zakon donesen u saveznoj državi Alabama kojim se zabranjuje pobačaj u gotovo svim okolnostima, a izvođenje prekida trudnoće čini kaznenim djelom kažnjivim do 99 godina zatvora.
RSE: Da li ste zabrinuti za budućnost ženskih prava u SAD?
Ely: Veoma sam zabrinuta i kao osoba koja je u svojim srednjim godinama. Očekivala sam, kad sam bila mlađa da se ta prava dalje unaprjeđuju, a ne da se unazađuju. I ono što vidimo, mogu vam pouzdano reći, jer radim istraživanja o dostupnosti abortusa, dakle ono što vidimo u SAD je da su ne dobrostojeće osobe na jugoistoku zemlje, one koje sebi ne mogu priuštiti pobačaj, već pogođene postojećim zakonima koji su na snazi. To će nas ostaviti, da samo mjesta kao što su Njujork i Kalifornija i slični njima, uvijek budu dostupna ali samo za one, iz ovih regija ili država, koji to sebi mogu priuštiti. A šta će biti sa onima koji to sebi ne mogu priuštiti a žive u oblastima gdje se ovakvi radikalni stavovi pretaču u zakone?
Ko stoji iza pokušaja zabrane zakona o abortusu?
Pobjednik u ovoj priči za sada, ili osoba koja stoji iza ovog vraćanja nazad, kada je o ženskim pravima riječ, je Janet Porter, utemeljivačica i predsjednica organizacije Faith2Action (Vjera za akciju) poznata aktivistkinja protiv prava na abortus, kao i prava LGBT populacije.
Do dolaska Donalda Trumpa u Bijelu kuću, Jenet Porter je spadala u radikalne i marginalizovane aktiviste, od koje su, osim demokrata zazirali čak i konzervativci. Pravni centar za siromaštvo na jugu (The Southern Poverty Law Center), uz Američki uniju za građanske slobode, jedna od vodećih organizacija za ljudska prava, označila je Faith2Action kao grupu koja širi mržnju, a Porter je izgubila mjesto u jednoj hrišćanskoj radio stanici, kada je prema njihovom objašnjenju, na jednom događaju „skrenula u formu hrišćanske supremacije“.
Parker vjeruje da život počinje začećem i da je homoseksualizam izbor, ona je arhitekta kampanje za konverziju gej osoba 1990-tih. Ikonu borbe za ženska i ljudska prava, sutkinju Vrhovnog suda, Ruth Bader Ginsburg, inače Jevrejku, nazvala je rasistom, i baš kao i Donald Trump, godinama je zagovornik teorije zavjere o mjestu rođenja bivšeg predsjednika Baracka Obame.
Kako je napisala Jessica Glenza, koja je o njoj pravila portret i intervjuisala je za The Guardian, mnogi koji su lijevo je preziru. Ali ona ima neprijatelje i na desnoj strani. Ipak, u Trumpovoj Americi, ona je upravo ostvarila jednu od najvećih pobjeda u njenoj karijeri. Porter je uspješno lobirala da Ohajo usvoji jedan od najrestriktivnijh zakona o zabrani abortusa, takozvani „zakon o otkucaju srca“ navodi Glenza, koja kaže da je to za Porterovu samo posljednji korak u njenoj globalnoj kampanji.
RSE: Kako je moguće da neko ko je toliko radikalan, čak i sa konzervativne tačke gledišta, ima toliku moć u ovom trenutku?
Ely: Mislim da je ono što vidimo, to - da ljudi koji su bili na ekstremnoj strani i bili su tamo prilično dugo, sada se osjećaju osnaženi nadom da će Vrhovni sud slušati aktuelnog predsjednika SAD. Mislim da ljudi koji su bili na toj strani sada osjećaju “ovo je odlično vrijeme da izađemo i postanemo dio mainstream razgovora”, iako većina ljudi u Americi nije saglasna sa njima. Samo je manji broj ljudi saglasan sa njima ali oni koriste prednosti aktuelne političke klime. To je način na koji su takve osobe postale mnogo prominentnije nego što su ranije bile, i za šta smo se nadali da se valjda nikad više neće vrati.
RSE: Da li očekujete bilo kakvu vrstu odgovora na to?
Ely: Mislim da će biti odgovora, ne mora biti baš protiv Jenet Porter, već protiv ovakvih zakona. Mislim da su predloženi zakoni toliko ekstremni, da i ljudi koji generalno nijesu politički aktivni shvataju da moraju da govore ili da izađu i glasaju, jer će u suprotnom stvari nastaviti da idu nizbrdo.
RSE: Mislite li da postoji dobar način i kako bi to moglo biti, da se argumentovano uzvrati na narativ grupa “za život” ili “zakona o otkucaju srca“ kako ga zovu u pojedinim državama. Na koji način se može odgovoriti na njihov narativ da se tu radi o ubistvu?
Ely: Ako želimo da budemo iskreni o abortusu, moraju se uzeti u obzir različite perspektive. Našla sam nedavno jedan lijep autorski tekst u kojem se kaže da, ako hoćete da budete iskreni, da to podrazumijeva i smrt fetusa, ali i ako hoćemo da govorimo otvoreno, moramo reći i da ukoliko nema pristupa abortusu, to podrazumijeva i smrt žena. I stoga, moramo odlučiti šta je najvažnije i što to zaista znači za vrijednost života.
Priziv savjesti pravo na odlučivanje
Pokušaji vraćanja istorije unazad i umanjivanja prava žena ne karakterišu samo SAD. Desničarski i ultrakonzervativni trendovi, sa svim što nose, uključujući napade na ženska prava, karakteristika su i Balkana pod uticajem religijskih zajednica.
Najuočljivije je u Hrvatskoj, gdje je neokonzervativni pokret zašao duboko u vladajuće strukture ali i gdje se građansko društvo snažno odupire tim pokušajima. O tome sam razgovarala sa Jelenom Tešijom iz Libele, organizacije koja se bavi 'rodom spolom i demokracijom'.
Tešija za naš program pojašnjava da, ono što se trenutno dešava u Hrvatskoj, jeste da je abortus legalan, kao što je bio od 1978. godine, ali da se pravo na slobodno odlučivanje o rađanju pokušava uskratiti već nekoliko godina.
Problematično je to što pobačaj u Hrvatskoj iako je legalan, on je i dalje nedostupan sve većem broju žena. Prije svega iz dva razloga, i to što ga nema tko obavljati jer je taj institut „priziva savjesti“, koji mi želimo nazvati pravim imenom, pa kažemo da je to zapravo uskraćivanje skrbi ženama, on je u visokom porastu, a i cijene pobačaja su sve više i više, tako da je on zapravo nedostupan jednom velikom broju žena.
Tešija: Crkva i država u ratu protiv žena
RSE: Zbog čega se pravo koje je decenijama unazad bilo zakonski regulisano, sada pokušava osporiti?
Tešija: Događa se to da neokonzervativni i ultrakonzervativni pokret u Hrvatskoj buja od 2013. godine, kad je izašao javno na scenu, i kad je zapravo organizirao svoj prvi korak a to je uskraćivanje prava LGBT osobama organiziranjem homofobnog referenduma u kojem je u Ustav Republike Hrvatske ušla odrednica braka kao zajednice isključivo muškaraca i žene.
Naravno da je jedan od logičnih sljedećih pokreta udar na prava žena koji se dogodio i ono sa čim se mi trenutno suočavamo je jak ultrakonzervativni pokret koji je ušao u sve pore, na sve pozicije moći, od organizacija civilnog društva kojima otima taj ljudskopravaški govor i zapravo pod krinkom borbe za ljudska prava pokušava oduzimati prava, od osnivanja stranaka, ulaska u stare stranke i tome slično.
RSE: Čija je uloga ili stav danas opasniji po ovom pitanju - crkve ili vlasti?
Tešija: Ja bih rekla da je stav i jednih i drugih izrazito opasan. Ono što se trenutno događa je da ultrakonzervativci više nijesu nekakva mraginalizirana skupina ljudi, oni su sposobni i okupiti veći broj ljudi, i imaju jako puno resursa, popriličnu finacijsku potkovanost, a i naravno političke veze. I sad imate situaciju da kandidat koji je prvi na listi za Evropski parlament od vladajuće stranke HDZ (Karlo Ressler) u Hrvatskoj, je osoba koja je dan prije izbora šetala u tom takozvanom hodu za život. Dakle imamo jednu mainstreamizaciju tih ljudi, ulaske zapravo na sve pozicije moći. Ja bih rekla da taj naš transparent „Crkva i država u ratu protiv žena“ stoji, danas više no ikada.
RSE: A kako sa druge strane, objašnjavate činjencu da sve veći broj medicinskih radnika poziva na priziv savjesti?
Tešija: To je situacija u kojem prema zadnjem izvještaju pravobraniteljice za ravnopravnost polova iz 2018. imamo 58.8 posto ginekologinja i ginekologa, dakle to je gotovo 60 posto osoblja koji ne obavljaju svoj posao i koji pacijenticama uskraćuju skrb. To se naravno sve događa u atmosferi u kojoj ta takozvani priziv savjesti postaje jako poželjan i u kojoj svi oni koji rade svoj posao u javnim bolnicama zapravo bivaju stigmatizirani.
Jedini način na koji mi vidimo da se ovo može riješiti je u potpunosti ukinuti institut priziva savjesti, ako što je to slučaj u Sloveniji i nikom se ništa nije dogodilo.
U autorskom tekstu za The New York Times pod naslovom „Moj silovatelj se izvinio“, kolumnistkinja Michelle Alexander je napisala: “Moja 12-godišnja kćerka nedavno me pitala šta mislim o abortusu. Ušla je u kuhinju, muvajući se oko frižidera, a onda se okrenula i izustila: ‘Ne mogu da odlučim šta da mislim o abortusu. Želim da znam šta ti misliš'...“
“Duboko sam uzdahnula. Njeno pitanje me zateklo i iznenadilo, a ipak očekivala sam ga od dana kada se rodila. Uvijek sam znala da će doći vrijeme kada ću svojoj kćerki morati da kažem istinu: Bila sam silovana. I imala sam abortus. Jednog dana i ti bi se mogla suočiti sa takvim izazovom takođe„ napisala je Alexander, u tekstu u kojem potom podsjeća da do 45 godine, skoro svaka četvrta žena u SAD ima abortus. Alexander potom priča svoje iskustvo iz mladosti, koje se, kako je iz naslova teksta jasno, okončalo izvinjenjem silovatelja i njenim abortusom, prenosi strah i zaprepašćenost njene kćeri kada je čula majčinu ispovijest. Na kraju autorka kolumnu zaključuje porukom za njenu kćer.
“Rekla sam mojoj kćerki, kao mlada žena bićeš suočena sa mnogim teškim izborima u životu i ja te ne mogu zaštiti od svih koji bi se mogli naći na tvom putu. Moraćeš da odlučiš sama za sebe šta misliš o abortusu i svemu ostalom. Ja ću uvijek poštovati i uvažavati tvoje odluke. Ali budući da si me pitala, reći ću ti:
Ako želimo da nastavimo da imamo prava i slobode koje su za nas osvojile generacije prije nas, ako želimo rodnu i rasnu ravnopravnost, i ako želimo pravo da kontrolišemo naša sopstvena tijela i sudbine, moraćemo da ustanemo, govorimo i borimo se za naše pravo na izbor“.