Srđan Blagovčanin, predsjednik Upravnog odbora Transparency Internationala BiH, za ‘Zašto?’ objašnjava zašto se, nakon skoro dvije decenije reformi, pravosuđe u BiH i dalje suočava sa suštinskim problemima u ovoj ključnoj oblasti za evropske integracije, na što ukazuje niz nedavnih afera u pravosudnom sistemu.
Lustracija
Pravosuđe je svakako u posljednjih 20 godina bilo u top prioritetima kada je u pitanju reformisanje i unapređenje stanja, kako za donatore, a tako, na deklarativnoj strani, i za domaće vlasti.
Međutim, čini mi se da su rezultati izostali i nakon ovih posljednjih dešavanja stvara se jedan konsenzus i među međunarodnim akterima, prije svega mislim na EU, ali i među domaćim, da je zapravo stanje u pravosuđu jako loše i da je pravosuđe potpuno ovisno od politike i da se nalazi pod efektivnom političkom kontrolom.
Mislim da su stvari zapravo krenule nizbrdo u pravosuđu onog momenta kada se međunarodna zajednica povukla iz operativnog upravljanja zemljom, kada je nastao taj jedan vakuum u moći koji su političke elite i politički lideri vrlo efikasno ispunili i stavili pod svoju kontrolu pravosudni sistem.
Transparency International je, imajući u vodu takvo stanje, u pravosuđu izašao sa jednom inicijativom da je potrebno izvršiti lustraciju u pravosuđu, odnosno jednu vrstu detaljnih promjena svih nosilaca pravosudnih funkcija.
‘Žito od kukolja’
Bojim se da bilo koje drugo rješenje bilo samo parcijalno i da ne bi učinilo suštinski napredak i suštinski iskorak.
Mi vidimo da povjerenje građana, po različitim anketama ispitivanja javnog mnijenja, u pravosudni sistem ne postoji.
Brojni su primjeri vrlo kompromitovanih imenovanja do različitih slučajeva koji nam pokazuju tu vrstu političke kontrole nad pravosudnim sistemom.
Tu je potrebna i jedna vrsta dodatne podrške međunarodnih aktera, prije svega mislim na Evropsku uniju i mi smo neko ko zagovara taj model koji se u Albaniji dešava tzv. 'vettinga' ili lustracije nosilaca pravosudnih funkcija.
Vjerujemo da je jedini način da pokušamo razdvojiti ‘žito od kukolja’ unutar pravosudnog system BiH.
Zavrtanje ruku
Strukturalni dijalog u pravosuđu je donio jako malo rezultata.
Taj 'conditionality' način koji je primjenjivala EU prema BiH, odnosno model uslovljavanja, nije dao rezultate.
Ono što je bilo uspješno, ali to je naravno vrlo upitno sa aspekta samoodrživosti, je bio onaj proces uspostave institucija na državnom nivou i donošenja zakona.
Ali tu se radilo o zavrtanju ruku i nametanju. Mi nismo vidjeli stvarnu političku volju u zemlji da se zaista uhvati u koštac i da napravi dobre temelje za samodrživo, nezavisno i funkcionalno pravosuđe.
Sada je ovo prilika da se nakon ovog kruga da krenemo u taj proces lustracije i misim da će to definitivno donijeti jedan dodatni kvalitet.
Finansiranje
Mislim da su stvorene tehničke pretpostavke u onoj prvoj fazi kroz korekciju i uvećanje plata, da su stvoremi tehnički preduslovi, tehnička podloga i temlje uspostavljeni.
Međutim ono što se pokazalo u BIH da reforme nisu samo tehnicčki proces, on su prije svega politički proces par excellance i vi tu morate da imate jednu jasnu volju koja ide ka uspostavljanju institucija koje su lišene spoljnih uticaja i spoljnih pritisaka na svoj rad.
Jedan dio problem odnosi se na neharmoniziranost i na preklapajuće ili na nedovoljno jasne nadležnosti pravosudnih institucija.
U prošlosti je upravo to korišteno kao način da se slučajevi transferiraju sa jednog na drugi nivo kako bi se izbjeglo da budu procesuirani, što mislim da je jedan od problema kada je u pitanju pravosudni sistem.
S druge strane, problem je fragmeniranost u finansiranju. Mi imamo različite vrste međunarodnih preporuka koje govore da način na koji se finansira pravosuđe također nije dovoljno dobar kako bi garantovao punu nezavisnost jer se ono dešava sa različitih nivoa, da imate još uvijek vrlo jasnu ulogu i veliku izvršne vlasti koja može u tim budžetskim procedurama uticati na proces finansiranja što svakako i sa te strane ugrožava rad pravosuđa.
Status quo
Bojim se da u svjetlu ovog novog mišljenja koje je dobila BiH i jednog dubinskog seciranja stanja koje je izvršila Evropska komisija koja je i poentirala na ključne probleme, da će se BiH jako teško uhvatiti u koštac sa ispunjavanjem uslova koji su joj dati, a sasvim sigurno je tu najznačajniji dio koji se odnosi na proces vladavine prava.
Vidjeli smo da su i druge zemlje imale najveći problem da uspostave funkcionalnu vladavinu prava i da je Evropska komisija to i prepoznala kao suštinski izazov zemalja koje se nastoje pridružiti.
Međutim, mislim da ova, uslovno rečeno, više politička pitanja, koja se odnose i na promjenu Ustava i na promjenu Izbornog zakona će vrlo vješto biti korištena da se pažnja i fokus skrenu sa pitanja vladavine prava, jer sasvim je jasno da politička elita u BiH nije spremna i nema političku volju da se ozbiljno bavi pitanjima vladavine prava.
Naučili su lekciju iz Rumunije, naučili su lekciju iz Hrvatske da jačanje vladavine prava ugrožava njihovu poziciju, i čak, kao što smo vidjeli u Rumuniji i Hrvatskoj, može ih izložiti i krivičnom progonu, a oni sasvim sigurno, ne žele da se to desi.
Tako da je status quo njima najprimarniji interes i bojim se da bez odlučnijeg i snažnijeg pritiska Brisela, a opet se vraćam na ovo pitanje lustracije kao suštinskog koraka, bojim se da će biti jako, jako teško očekivati najmanje iskorake kada je u putanju reforma na polju vladavine prava.