Vidimo da su industrija fosilnih goriva, njena politička moć i investiranje u blokiranje klimatskih akcija u posljednje tri decenije bili neke od najvećih prepreka koje su nas kočile u pronalaženju rješenja, kaže u intervjuu za RSE Kelly Trout viša istraživačica grupe Međunarodne naftne promjene (Oil Change International) iz Vašingtona, članice incijative "Zadržati u zemlji" (KeepItInTheGround) koje su Lafoten deklaracijom tražile od svjetskih vlada da kažu "ne" fosilnoj industriji.
Kako su korporacije fosilnih goriva jačale svoju moć i kampanju dezinformacija u posljednje tri decenije, one su imale uticaj na politiku i usporavale su političku volju da se učini ono što je potrebno po pitanju klimatskih promjena, kaže Truot koja podržava "Novi zeleni ugovor" (Green New Deal), kao ponudu koja nudi rješenja, kako za klimatske promjene, tako i socijalnu adaptaciju koja će smanjiti nivo nejednakosti u društivma.
RSE: Preko 400 civilnih organizacija iz više od 60 zemalja, koje predstavljaju desetine miliona ljudi širom svijeta, dekarcijom Lafoten pozvalo je svjetske lidere da odmah obustave novi razvoj fosilnih goriva i počnu sa tranzicijom prema obnovljivoj energiji i održivom smanjenju industrije fosilnih goriva. Ova deklaracija postoji već nekoliko godina, ona je vaš glavni cilj. Kako stvari stoje sada u odnosu na vaš apel?
Poenta je u tome da ukoliko si u rupi, prvo što treba da uradiš je da prestaneš da iskopavaš.Kelly Trout
Trout: Da, ova deklaracija zaista polazi od prilično jednostavnog principa, a to je da je prvi korak da se zaustavi proizvodnja. Sada čak i preko 500 organizacija civilnog društva iz 75 zemalja smatra da istinsko svjetsko liderstvo na globalnom nivou počiva na principu da zemlje moraju da okončaju razvoj industrije fosilnih goriva, i da upravljaju opadanjem postojeće proizvodnje nafte, gasa i uglja globalno, sa prilagođenom tranzicijom za radnike i zajednice u toj oblasti. Ovaj pokret za djelovanje sa industrijom fosilnih goriva, nafte i uglja odgovara na hitnost klimatskog trenutka u kojem se nalazimo. Istraživanja koja je moja organizacija Međunarodne naftne pomjene (Oil Changes International) započela u 2016. godini pokazuju da već ima više nafte, gasa i uglja u postojećim nalazištima nego što možemo dopustiti da se sagori ako želimo da postignemo cilj održavanja temperaturnog limita u skladu sa Pariškim sporazumom. To pokazuje da je energetski sistem baziran na fosilnim gorivima, u koja su kompanije već investirale, previše velik. Stoga ne možemo dozvoliti još otvaranja naftnih i gasnih polja ili rudnika uglja bilo gdje u svijetu, ako želimo da se izvučemo iz rupe u kojoj smo. Poenta je u tome da ukoliko si u rupi, prvo što treba da uradiš je da prestaneš da iskopavaš.
Ono na što pozivamo je da vlade preuzmu vodstvo u ovome i kažu „ne“ industriji fosilnih goriva. To znači da se okonča razvoj industrije fosilnih goriva, odnosno, da se odbaci, odnosno prekine, izdavanje novih licenci za eksploataciju fosilnih goriva, i zaustavi davanje odobrenja za nova naftna polja i novu infrastrukturu za nove naftovode i gasovode. Ako želimo da imamo smanjenje emisije karbon dioksida u narednoj deceniji, to znači da moramo naučiti da funkcionišemo bez fosilnih goriva i da u isto vrijeme uradimo tranziciju i sve se više počnemo oslanjati na obnovljivu energiju.
Ovo je poziv koji je preduzet kao odgovor u odnosu na ono što rade zajednice na terenu, svuda širom svijeta, koje se bore protiv projekata fosilnih goriva u njihovim dvorištima. Mi smo taj poziv doveli do političkih lidera. I vidjeli smo, od kada je ideja iznesena, politički momentum u tom pravcu i bila bih sretna ako smo u tom smislu bili od koristi.
RSE: Ovaj ste poziv adresirali na vlade širom svijeta. Da li mislite da su vlade glavna prepreka, ili industrija fosilnih goriva? Kako postići cilj koji ste zacrtali i šta je glavna prepreka?
Trout: Mislim da je ono što smo vidjeli do sada, postepeno angažovanje na klimatskoj akciji, daleko od dovoljnog i to zato što su nam korporacije fosilnih goriva oduzele tako mnogo vremena. Vidimo da su industrija fosilnih goriva, njena politička moć i investiranje u blokadu klimatskih akcija u posljednje tri decenije bili neke od najvećih prepreka koje su nas kočile u pronalaženju rješenja. Kako su korporacije fosilnih goriva jačale svoju moć i kampanju dezinformacija u posljednje tri decenije, one su imale utjecaj na politiku i usporavale su političku volju da se učini ono što je potrebno po pitanju klimatskih promjena. Uticaj industrije fosilnih goriva smo vidjeli na previše vlada, i to da jedni sa drugima idu ruku pod ruku.
RSE: Da li ste onda saglasni sa procjenom drugih aktivista i takozvanih progresivnih političara, i poznatog ekonomskog eksperta, Nobelovca, Josepha Stiglitza, da korporativna pohlepa pojačava klimatske promjene, kako je to nedavno i napisao u jednom tekstu?
Trout: Sasvim sigurno bih se saglasila sa tim. Nauka je jasna o pravcu u kojem treba da se krećemo, a to je tranzicija našeg energetskog sistema od fosilnih goriva ka obnovljivoj energiji. Ali ono što vidimo je da je profit pokretač korporacija fosilnih goriva, koji ih vodi ka investiranju u energetske sisteme sa visokim nivoom ugljenika u budućnosti. Oni su vidjeli da nauka kaže da je to nekompatibilno sa smanjenjem karbonskih emisija, nekompatibilno sa dostizanjem budućnosti u kojoj se može živjeti u normalnim uslovima, i za sadašnje i za generacije koje će doći. Korporacije kao što su ExxonMobil, Shell i druge nastavljaju da investiraju još više u fosilna goriva.
Novi zeleni ugovor rješenje za klimatske promjene i rastuću nejednakost
RSE: Moram Vas također pitati o broju onih koji podržavaju negiranje klimatskih promjena, a koji nije malen. I oni postaju sve uticajniji. Kako odgovoriti na to?
Trout: Da, definitivno ste identifikovali važno pitanje. U isto vrijeme postoji snažna grupa koja to podržava, često zbog dezinformacija koje je industrija fosilnih goriva plasirala decenijama, i koji se opiru klimatskim akcijama. Ali, također vidimo širom svijeta rastući i snažan pokret koji pritišće vlade da učine ispravnu stvar. Uslijedili su i klimatski štrajkovi širom svijeta. I Greta Thunberg, koja ih vodi, je vrlo uticajan glas koji zagovara činjenicu da vlade jednostavno moraju da počnu zadržavati fosilna goriva u zemlji. Jedna važna stvar na koju smo ukazali u deklaraciji je poziv za prilagođavanje tranziciji.
Ne možemo efikasno djelovati protiv klimatskih promjena, a da se također ne nosimo sa rastućom globalnom nejednakošću, i da ne guramo pravedna rješenja. To je, primjera radi, jedan od razloga što deklaracija poziva bogate države da preuzmu vođstvo u menadžiranju prelaska iz fosilnih goriva na globalnom nivou. Zemlje kao što su SAD, Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, koje su bogate i imaju bogate proizvođače fosilnih goriva, imaju kapacitete, obavezu, i sredstva da djeluju najbrže i najefikasnije u smanjenju njihovog oslanjanja na izvlačenje fosilnih goriva, dok investiraju u prilagođenu tranziciju koja će podržati i zaštititi radnike i zajednice. Zato što postoji veliki potencijal u obnovljivoj energiji, i podaci pokazuju da investicije u obnovljivu energiju mogu kreirati više poslova nego što će biti izgubljeno u privredi fosilnih goriva, kroz energetsku tranziciju. Ali moramo osigurati da vlade investiraju u tranziciju, kao i da zajednice koje su na prvoj liniji proizvodnje fosilnih goriva budu produktivne i zbrinute, da imaju osiguran život. Da ne bismo vidjeli otpor od tih zajednica, moramo osigurati da postoji siguran put za njih da dobiju nove poslove koji će održati njihove porodice u novoj održivoj ekonomiji.
RSE: Logično sljedeće pitanje, imajući u vidu sve što ste rekli dosada, je šta mislite o “Novom zelenom ugovoru” (Green New Deal)?
Trout: Veoma sam uzbuđena što sam ovdje u Sjedinjenim Državama, i što vidim kako je “Novi zeleni ugovor” donio promjenu u političkim razgovorima. Time se razgovor gura prema rješenjima koja zapravo treba da odgovore na skalu krize u kojoj smo. Vidimo, primjera radi, u SAD-u kampanju za predsjedničke izbore koja se zagrijava, i gdje kandidati izlaze sa veoma ozbiljnim prijedlozima, koji će zaustaviti novu proizvodnju fosilnih goriva u Sjedinjenim Državama. Mislim da je to primjer kako se vidi hitnost trenutka i pritisak prema rješenjima koja odgovaraju na nivo veličine problema, guraju naše politike dalje prema boljim rješenjima, ne samo prema pozivu “Novog zelenog ugovora” na rapidnu transformaciju ekonomije prema mobilizaciji ekonomskih resursa ka obnovljivoj energiji, već vidimo i trenutak u kojem političari izlaze i staju na put industriji fosilnih goriva, i kažu “Ne, moramo to zaustaviti”, naročito ovdje u SAD-u, koje su jedan od najvećih proizvođača fosilnih goriva.
RSE: U smislu tranzicije i prilagođavanja neophodnosti zaustavljanja klimatskih promjena, i adaptiranja ekonomskih problema sa socijalnom pravdom i nejednakošću u društvu, da li mislite da je ”Novi zeleni ugovor” izbalansirana i realistična ponuda?
Trout: Da, mislim da je takva vrsta poziva u „Novom zelenom ugovoru“, za rapidnom transformacijom naše ekonomije, u liniji sa naukom koja nam govori šta treba da radimo, veoma realistična. Zato što su na ovoj tački jedina rješenja koja nude djelovanje u vezi klimatskih promjena i osiguravaju budućnost u kojoj se može živjeti. Socijalna adaptacija je zapravo radikalni korak naprijed. Da sumiram, ja bih rekla da je put ka naprijed vrlo realističan u smislu da osigurava normalne uslove života za ljude na ovoj planeti i da nas jasni koraci, kao što je “Novi zeleni ugovor”, koji predviđa rapidnu transformaciju prema obnovljivoj energiji, guraju u pravcu koji zahtijeva nauka.
RSE: Moram Vas pitati za najnoviji izvještaj naučnika Ujedinjenih nacija, u vezi sa klimatskom krizom, u kojem su rekli da je čovječanstvo na putu da se nađe u riziku i da je do milion vrsta na Zemlji u opasnosti od istrebljenja. Kako Vi vidite ovo upozorenje i da li mislite da će imati nekog uticaja na donosioce političkih odluka?
Trout: Ja se svakako nadam da će ovaj izvještaj, baš kao i izvještaj koji smo čuli prošle jeseni, o nepohodnosti snažne akcije na zaustavljanju globalnog zagrijavanja, zapaliti vatru kod donosica političkih odluka. Posljednji UN-ov izvještaj je još jedno upozorenje, izvještaj o seriji ozbiljnih znakova upozorenja da moramo da promijenimo kurs sada. Ne možemo više da čekamo i odlažemo, i ne možemo priuštiti nove investicije u industriju foslinih goriva i proizvodnju, već treba sve naše napore da usmjerimo na transformaciju u obnovljivu energiju i prilagođavanje tranziciji.
Rješenja nijesu komplikovana imamo ih u rukama
RSE: Samo je pitanje - kako?
Trout: Ja mislim da donosioci odluka i industrija fosilnih goriva imaju tendenciju da predstavljaju stvari malo komplikovanijim nego što je neophodno. Imamo rješenja u rukama. Ta rješenja su u ovom trenutku jednako dostupna, ako ne i jeftinija nego fosilna goriva. Stvorit će više poslova nego što sada postoji u industriji fosilnih goriva. I ono što nam treba je ne nova tehnologija, već politička ambicija.
RSE: Možete li nam malo predstaviti Vašu organizaciju u sklopu akcije “Zadržati u zemlji” (Keep It In The Ground)? Šta je vaš primarni cilj i da li imate osjećaj da vaš snažan rad na skretanju pažnje i stavljanje važnih pitanja pred donosioce političkih odluka, ima nekog uticaja?
Trout: Moja organizacija „Međunarodne naftne promjene„ radi istraživanja, zalaže se, i otkriva stvarnu cijenu fosilnih goriva, te zagovara tranziciju prema čistoj energiji. „Keep It In The Ground“ je deklaracija koja je okupila preko 400 organizacija da bi poslali poziv svjetskim liderima da je hitno potrebno okončati razvoj fosilnih goriva. Od kada je delaracija prvi put izašla u javnost, vidjeli smo napredak. Primjera radi, vlada Novog Zelanda je usvojila zakon prošle godine kojim se zaustavlja davanje novih dozvola za off shore iskopavanja gasa, vidjeli smo da je Kostarika stavila zabranu na izdavanje dozvola za iskopavanje nafte i gasa, Francuska je učinila slično... Mi vidimo da se vlade počinju pokretati po ovom pitanju. Zapravo baš ove sedmice, američka savezna država Oregon je odbila mogućnost da se krene naprijed sa izgradnjom ogromnog energetskog kompleksa. Dakle, vlade počinju da slušaju ove pozive i preduzimaju korake naprijed da djeluju na smanjenju proizvodnje fosilne energije. Naravno, potrebno je da nam se još vlada pridruži, posebno bogate vlade kao što su SAD, Norveška, Ujedinjeno Kraljevstvo, Kanada, koje treba da slijede ove primjere.
Vidimo napredak, ali on je zapravo predvođen zajednicama na terenu. U Norveškoj, naprimjer, postoji spor i tužba protiv vlade da se zaustavi davanje licenci za naftnu i gasnu industriju. Pobuna protiv izumiranja (Extinction Rebellion) u Ujedinjenom Kraljevstvu je izvela na ulice u Londonu građane, što je vodilo do toga da je parlament izdao deklaraciju o klimatskom vanrednom stanju. A ovdje u SAD-u zajednice starosjedilaca sprečavaju izgradnju gasovoda već više od decenije. Dakle, zajednice na terenu predvode ove napore, ali konačno vidimo i da vlade pokušavaju da se uključe.
RSE: Da li ikada imate osjećaj da zapravo govorimo puno, ali činimo mnogo manje? Čujemo puno upozorenja, mediji daju puno prostora tom pitanju. Ali, imate li osjećaj da više pričamo nego što radimo na ovom problemu?
Trout: Da, to sigurno jeste bio problem u protekle tri godine. I mi znamo da su klimatske promjene problem već nekoliko decenija. Ali, prethodno je industrija fosilnih goriva lobirala i ulagala novac da blokira akciju. Mislim da je sada vrijeme kada ne možemo više priuštiti samo da govorimo bez reagovanja. Posljednja saznanja govore da imamo oko deset godina pred nama da sistem okrenemo od fosilnih goriva ka čistijoj energiji. Tako da bih rekla da je vrijeme za akciju definitivno - sada.
RSE: Koliko velik problem u djelovanju predstavljaju dvije činjenice. Prva je trenutna politička klima širom svijeta, koja je potpuno podijeljena. U toj političkoj klimi imate jedno krilo liberalnih i progresivnih političara, aktivista i građana, koji su svjesni šta se dešava, a sa druge snage imate gotovo jednako veliku, ako ne i veću grupu ljudi, koji negiraju klimatske promjene i potpuno su na suprotnoj strani. To je prva činjenica, a druga je da mnogi aktivisti i eksperti upozoravaju da su klimatske promjene problem koji se ne može rješavati pojedinačno i izolovano, već da se mora rješavati na globalnom nivou. Rekla bih da su to dva realna problema, imajući u vidu aktualnu situaciju. Kako to razriješiti?
Trout: Da, to su zaista veliki problemi sa kojima se suočavamo, ali na ovoj tački više nemamo izbora već da ih prevaziđemo ako želimo da osiguramo budućnost u kojoj se može živjeti. Naš fokus je da vršimo pritisak prema političkoj volji da se ovaj problem rješava. Mislim da vidimo neke naznake u pravcu u kojem treba da se krećemo, i mislim da će se na kraju svesti na snagu globalnog klimatskog pokreta i ljudi koji će svoje zajednice prisiliti da promijene politike.
Facebook Forum