Posljedica klimatskih promjena niko neće biti pošteđen, ko drugačije vjeruje u potpunoj je zabludi, ali će najsnažnije pogoditi siromašne, kako ekstremnim vremenskim uslovima tako i promjenama u plodnosti zemlje, kaže u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) Mike Berners-Lee, profesor Instituta za socijalne studije na Lancaster Univerzitetu u Britaniji, autor knjige "Nema planete B: Priručnik za krizne godine" ("There Is No Planet B: A Handbook for the Make or Break Years").
U sedmici kada su prirodnjački eksperti UN upozorili da je milion ugroženih vrsta na Zemlji i da je opstanak ljudi doveden u pitanje, profesor Berners-Lee govori o neophodnosti novog globalnog ugovora koji će podrazumijevati konkretnu akciju, ali koji mora pomiriti i uzeti u obzir različite potrebe svih. "Novi zeleni ugovor" (Green new deal) ima takav potencijal, posebno zato što nudi rješenja i za klimatske promjene, zaštitu okoline ali i socijalna pitanja.
Saglasan je sa stručnjacima koji tvrde da korporativna pohlepa industrije fosilnih goriva ubrzava klimatske promjene, i stoga smatra da su potrebne intervencije u tržište. Profesor Barners-Lee kaže da se klanja 16-godišnjoj Greti Thunberg, koja najjasnije od svih upozorava šta će dogoditi ako ne reagujemo odmah i sad, te kaže da je sada red na odraslima da odgovore.
RSE: Kao stručnjak za klimatske promjene možete li nam dati procjenu o dosadašnjoj primjeni Sporazuma o klimatskim promjenama, potpisanog u Parizu 2015.?
Berners-Lee: Pariski sporazum je vrlo dobra izjava o namjerama, ali ako gledate kretanje globalne emisije ugljenika, vi vidite da je na prosječnom nivou zabilježen rast od 1,8 posto godišnje već dugo vremena i ne postoji niti jedan naučni trag koji dokazuje da je globalna tendencija rasta pokazala da se nešto mijenja. Do sada su ljudske akcije povodom klimatskih promjena bile potpuno bez značaja u smislu smanjenja emisije gasova.
RSE: Znači li to da je od manjeg značaja činjenica da su se SAD prošle godine povukle iz klimatskog sporazuma?
Berners-Lee: To je bila veoma loša stvar. Ono što bi trebalo da vidimo je da nekako dođemo do globalnog dogovora da ostavimo sva fosilna goriva u zemlji, a to će zahtijevati da svaka zemlja uzme učešće u tome, ne samo SAD. Tako da nam je potrebno, ne da svaka zemlja svijeta bude u klimatskom sporazumu, već da Pariski sporazum nekako mora da se pokrene i osigura čvrsto obavezivanje koje će fosilna goriva ostaviti u zemlji. Čini se da smo još uvijek daleko od toga.
'Treba nam primjenjiv globalni dogovor koji će ograničiti izvlačenje fosilnih goriva.'
RSE: Ali kako ići naprijed imajući u vidu da se, kao što ste rekli, ni ovo do sada dogovoreno ne primjenjuje?
Berners-Lee: Ono što nam treba je čak i veći globalni sporazum. Treba nam globalni sporazum koji nije samo izjava o namjerama kojom se traži od individualnih država da urade ono što treba, već nam zapravo treba primjenjiv globalni dogovor koji će ograničiti izvlačenje fosilnih goriva. Jer ako jedni nastave sa izvlačenjem, problem će biti da će emisija gasova najvjerovatnije migrirati u druge zemlje i na globalnom nivou nećemo vidjeti promjene. Tako da se ne radi samo o tome koliko je teško doći do takvog sporazuma. Veoma je teško vidjeti kako se može izbjeći da svjetsko fosilno gorivo bude iskopano i spaljeno ako nemamo primjenljiv globalni dogovor.
RSE: Dakle, Vi vjerujete u jedan sveobuhvatan plan za rješavanje svih problema koje donose klimatske promjene - uništavanje prirode, rast nivoa mora, elementarne nepogode, nedostatak vode za piće itd. Ali kako, u kojem pravcu, ko to treba da predvodi?
Berners-Lee: Svaka zemlja treba da ide naprijed, svi trebaju da učestvuju u ovome.
Ugovor mora pomiriti potrebe i Rusije i ostrvskih zemlja koje tonu
RSE: Da, ali vidimo probleme na političkom nivou?
Berners-Lee: Da, zaista vidimo puno problema na političkom nivou. Nevjerovatno je teško projektovati ne samo zato što pojedine države nijesu ni blizu dovoljno kooperativne da bi se takav sporazum lako postigao. I ako pogledate što klimatske promjene znače za neke države u poređenju šta znače za druge države, veoma je teško vidjeti kako se može postići dogovor koji je privlačan i prihvatljiv svima.
Tako primjera radi, ako gledate Rusiju, za njih predstavlja iskušenje da, iako je to kratkovidno, ali malo klimatskih promjena može njihovu zemlju učiniti mnogo plodnijom, odmrznuti njihove luke, fosilna goriva učiniti bližima i dostupnijima.
Jer, prva faza klimatskih promjena izgleda mnogo drugačija za njih, nego ako ste mala ostrvska država koja tone pod vodom ili zemlja koja rapidno postaje sve manje plodna i gdje već osjećaju posljedice ozbiljnih vremenskih uslova. Stoga, nekako moramo da nađemo način na koji će taj globalni sporazum biti privlačan i prihvatljiv svima.
RSE: Neki aktivisti ili stručnjaci poput Vas, misle da je jedno od ključnih pitanja da li su kapitalistička društva sposobna za oštru redukciju emisije ugljenika. Šta Vi mislite?
Berners-Lee: Ja sigurno nijesam protiv tržišta, ali bi trebalo da imamo neke intervencije u slobodno tržište, u cilju da budemo u stanju da se nosimo ne samo sa klimatskim promjenama, već i cijelim drugim setom faktora u vezi sa životnom okolinom. Pretpostavljam da bi moje tumačenje bilo da svjetska fosilna goriva moraju ostati u zemlji i jedni način da se to dogodi je da postane previše skupo da se izvlači iz zemlje. A jedini način da se to dogodi je da imamo cijenu ugljenika na izvlačenje svih fosilnih goriva.
Stoga nam treba neka intervencija u tržište, a potrebne su nam i još neke druge intervencije. Jer ako je jedino što smo uradili stavljanje cijene na ugljenik, iskušenje da se zemlja koristi za bio goriva umjesto za hranu bi postalo jako snažno. Vrlo brzo bi postala veoma privlačna opcija za farmere. Stoga treba da imamo neka druga ograničenja i intervencije u slobodno tržište, da bi spriječili to da se dešava.
RSE: Da li ste saglasni sa procjenom nekih aktivista i takozvanih progresivnih političara, kao i uglednog ekonomiste, nobelovca Josepha Stiglitza da korporativna pohlepa ubrzava klimatske promjene?
Berners-Lee: Da, apsolutno. BBC je nedavno u svom dokumentarcu o činjenicama o klimatskim promjenama, to naglasio. Imali smo decenije negiranja klimatskih promjena i to je konkretno finansirano od strane industrije fosilnih goriva, vjerovatno najbogatije industrije koju je svijet ikada vidio. Oni su se borili zubima i noktima da uspore prihvatanje nauke o klimatskim promjenama.
Njihova je taktika bili nevjerovatno slična onoj koju je koristila duvanska industrija kada se otkrilo da pušenje uzrokuje rak pluća. Bila je to vrlo otrovna strategija od strane kompanija koje se bave fosilnim gorivima i to se i danas radi. Ovdje u Velikoj Britaniji mi imamo i rudarsku industriju koja koristi potpuno istu strategiju, u pokušajima da nas ubijede da treba da otvorimo rudnike uglja na obalama Ujedinjenog Kraljevstva i rade potpuno nevjerovatne stvari. Da, apsolutno su u pravu, pohlepa industrije fosilnih goriva je bila izuzetno štetna.
RSE: Da li to ukazuje da radikalne promjene u svjetskoj ekonomiji zahtijevaju i radikalno prestrojavanje u političkim sistemima?
Berners-Lee: Da, mislim da je to tačno. Ako se malo odmaknemo i ne gledamo samo klimatske promjene, već čak i veću sliku onoga što se dešava u svijetu, čovječanstvo je postalo nevjerovatno moćna vrsta kada se uporedimo sa naslijeđenom otpornošću Planete. Klimatske promjene su jedan od velikih simptoma toga. Ali mi se takođe suočavamo sa nekim drugim izazovima koji su sa tim povezani: biološka raznovrsnost, sodifikacija okeana, plastika koja ulazi u svaki ugao ekosistema i neki drugi izazovi iz zaštite životne okoline takođe.
Stoga, način na koji vodimo društvo i ekonomiju, poslove i druge politike je stotinama, hiljadama godina bio koncipiran na konceptu da mi, kao ljudi, doživljavamo zemlju kao ogroman prostor za našu egzistenciju, sa manje-više imunitetom na sve što bacamo na nju. Možemo ga promijeniti na način na koji želimo i ekosistem će se ponašati onako kako mi želimo. To se sada zaista promijenilo. Odnedavno se kontekst promijenio i odjednom smo tako moćna vrsta da je preživljavanje ekosistema u potpunosti zavisno od kvaliteta naše brige o njemu.
Takva velika promjena konteksta nije iznenađenje, jer mnogo načina na koji promišljamo politiku i kako vodimo naše društvo, ispostavilo se, nije više svrsishodno. Stoga nije iznenađenje da moramo da razmotrimo kako vodimo ekonomiju i neke od načina na koji promišljamo politiku.
Posebno kada je riječ o ekonomiji, imamo modele koji su svi vođeni rastom i rastom BDP (bruto društvenim proizvodom) a zapravo živimo u vremenu kada to ne možemo više širiti, jer smo to već uradili koliko je bilo moguće. Stoga moramo da promijenimo naglasak na tip rasta na koji ćemo se fokusirati. Još uvijek možemo razvijati ljudsko blagostanje, to je dobro razvijati. I još uvijek možemo težiti razvijanju biodiverziteta, ali ne možemo nastaviti da težimo da povećavamo naše energetske zalihe. Jer je gotovo sigurno, da se sa stvaranjem energetskih zaliha povećava negativan uticaj na Planetu.
I, definitivno, ne možemo nastaviti sa rastom emisije fosilnih goriva, stoga ima mnogo toga što treba ponovo razmotriti. I, nekako, politika mora da uzme u obzir činjenicu da treba da razmišljamo o nama samima kao jednom globalnom plamenu, makar određeno vrijeme, jer utičemo jedni na druge širom svijeta i izazovi sa kojima se sada suočavamo su globalni i sistemski, svidjelo nam se to ili ne. Moraćemo da sarađujemo na globalnom nivou u cilju da se sa njima nosimo kako treba i ništa drugo neće riješiti problem.
Greta Thunberg najjasniji glas na svijetu
RSE: Ali broj onih koji podržavaju negiranje klimatskih promjena nije mali i oni postaju sve uticajniji, već ste pomenuli. Ja bih rekla da imamo zapadne vlade, izuzimajući SAD i mnoge druge koji vjeruju u klimatske promjene, ali ne izgledaju uvijek spremni da preduzmu sve što je neophodno da se nose sa problemima na odgovarajući način, pomenuli ste primjenu Pariskog sporazuma. A imamo sa druge strane snažno negiranje posljedica klimatskih promjena, i oni su prilično uspješni u igranju na kartu ubjeđivanja ljudi da su uragani, poplave, suše i druge elementarne katastrofe postojale i ranije, kao i širenju straha da oni koji vjeruju u klimatske promjene hoće da im uzmu automobile, avione, meso i tako dalje. Kako odgovoriti na to?
Berners-Lee: Moramo da suprotstavimo izazivanju straha. Ako treba bilo čega da se plašimo, to su posljedice toga šta će se desiti ako ne učinimo ništa na zaustavljanju klimatskih promjena: stvarana mogućnost da ćemo završiti u svijetu u kojem je veoma teško obezbijediti dovoljno hrane za sedam i po miliona ljudi, primjera radi. Ako se to dogodi, to će imati uticaja na svakoga i niko neće biti zaštićen. I svi koji misle da žive u jednoj lijepoj zaštićenoj zemlji, da će nekako biti u stanju da podignu snažne zidove oko sebe i budu dobro, žive u apsolutnoj obmani. Jedini strah koji treba da imaju su posljedice ne reagovanja na klimatske promjene.
Ali u smislu onoga kako će svijet izgledati ako se odupremo klimatskim promjenama, zapravo imamo puno koristi. Dakle, da, treba promijeniti neke navike, ali to takođe možemo iskoristi kao priliku da poboljšamo kvalitet života za baš svakoga, da smanjimo nejednakosti, da stvorimo što više vrijednih poslova za ljude. Možemo prestati da forsiramo stvari koje nas zapravo ne čine srećnima i na mnogo pametniji način raditi stvari koje nas čine sretnijima.
Stoga, agenda smanjenja štetnih gasova nije nešto čega se trebamo plašiti već nešto čemu se trebamo radovati i težiti. I ovdje u Londonu smo imali mali osjećaj toga, sa demonstracijama "Pobuna protiv izumiranja" (Extinction Rebelion). Primjera radi znatno je smanjen saobraćaj u centru Londona, i istina je da je bilo mnogo neugodnosti, ali isto tako i pravi osjećaj gdje svijet ide.
Ja sam vidio hiljade i hiljade ljudi kako uživaju u Londonu više nego što bi ikad, samo zato što možete da se krećete okolo sa manje saobraćaja u vazduhu. Možete ići u kupovinu i udisati čist vazduh. Grad je postao primjer kako život može biti bolji ako se okrenemo smanjenju zagađenja. Puno prilika se otvara i to je nešto čemu se trebamo radovati.
RSE: Vidjeli smo globalni pokret koji je inicirala 16-godišnja Greta Thunberg. Njen uticaj je bio prilično jak kod aktivista, đaka i mladih ljudi širom Evrope. Ona je takođe primljena i govorila u EU institucijama. Kako biste vi procijenili njen uticaj i taj pokret?
Berners Lee: Ja joj apsolutno skidam kapu. Ljudi je mogu kritikovati i reći da je naivna i pokušati da je ospore na različite načine. Ali ja bih rekao da je ona vjerovatno najjasniji glas na svijetu za borbu protiv klimatskih promjena. Ona govori sa apsolutno blistavom jasnoćom o tome. To nije naivnost, to je jasnoća. Za moju generaciju je gotovo šokantno da je trebala 16-godišnjakinja da tako jasno objasni kako stvari stoje. Mi nijesmo trebali to da radimo đacima, ali sada kada se to dogodilo treba da odgovorimo na to. I nešto se veoma interesantno sa tim dogodilo.
Prije nekoliko godina postojao je osjećaj da postoji generacija koja se sjećala rata i oni su nas nekako držali odgovornima i provjeravali i podsjećali koliko je važno čuvati mir. I ta generacija nekako izumire i ono što je zamjenjuje je mlada generacija koja može zamisliti budućnost, i oni nas sada prisiljavaju da nešto učinimo, da uradimo ispravnu stvar. I hvala Bogu što mlađe generacije dolaze na način na koji dolaze i to treba da poštujemo i odgovorimo na to.
RSE: A šta mislite o takozvanom "Novom zelenom ugovoru" (Green new deal), ponudi koju su dali progesivni kandidati Demokratske stranke u SAD, ali je takođe možemo čuti i u EU od novog političkog pokreta kao što je Demokratija u Evropi ili DiEM 25 DiEM25 (Democracy in Europe-DiEM 25). Da li je riječ o realističnoj ponudi ili ponudama?
Berners-Lee: Mislim da je to upravo tip politike koja bi nam pomogla. Sa jedne strane, vidimo da se neke od najgorih stvari dešavaju koje možete zamisliti u globalnoj politici u ovom trenutku, ali sa druge strane u stvarima kao što je "Novi zeleni ugovor" takođe vidimo, neke zaista ohrabrujuće naznake i mislim da je pažnja koju "Novi zeleni ugovor" dobija fantastična i povezuje zajedno odgovore na klimatske promjene i druga pitanja zaštite okoline, sa odgovorom na socijalna pitanja kao što je nejednakost i mislim da je to od esencijalnog značaja.
Ne treba dugo ako gledate na izazov klimatskih promjena da shvatite da morate da se nosite sa socijalnim pitanjima, takođe odnosno paralelno sa njima, ako gledate šire. Jedan od razloga zašto je odgovor na klimatske promjene zapravo prilika, sljedeći: ako gledate SAD, primjera radi i nivo nejednakosti, shvatite da mislimo o Sjedinjenim Državama kao o bogatoj zemlji, ali zapravo većina ljudi u SAD su mnogo siromašniji od većine ljudi u Evropi, čak i u zemljama u Evropi o kojima ne mislimo da su posebno bogate. To je zato što je u SAD najveći dio bogatstva u rukama tako malog broja ljudi, proporcionalno, u odnosu na populaciju. Život je tamo prilično tmuran i "Novi zeleni ugovor" nudi jedno apsolutno poboljšanje uslova života.
RSE: Dakle, Vi mislite da je to dobro uravnotežena ponuda?
Berners-Lee: Da, u širem aspektu mislim da je uravnotežena ponuda.
Posljedice nečinjenja će osjetiti svi
RSE: Bilo je mnogo upozorenja o neophodnosti djelovanja i nedavno su naučnici, negdje krajem prošle godine upozorili da imamo još 12 godina da promijenimo kurs i spasimo život na Planeti kakav znamo. Možemo li reći da još uvijek kontrolišemo budućnost, ili da još uvijek možemo kontrolisati budućnost?
Berners-Lee: To ne znamo. Ja sam uvijek bio suzdržan kada ljudi daju tačan broj godina, kao vremenski okvir koji imamo da zaustavimo proces. Tako da je posljednje što ljudi govore bilo 12 godina. Sada bi to bilo 11, a na BBC-jevom programu u klimatskim promjenama sir David Attenborough (britanski prirodnjak) je to zaokružio na deceniju. Ali stvara se osjećaj da postoji neki prag, koji ako možete zaustaviti prije toga, sve će biti dobro. Ali, zapravo, imate tako mnogo neizvjesnosti oko svega. Niko ne razumije katastrofične prekretnice na koje bi mogli računati u svakom trenutku. Ili su već tu, samo ne znamo za njih.
RSE: Šta bi mogle biti te prekretnice?
Berners-Lee: Svi ti šumski požari u Kaliforniji i drugdje, mogli bi biti znak prekretnice. Globalno zagrijavanje vodi ka većim požarima, ogromni požari ka većem globalnom zagrijavanju. Mi smo možda već započeli da imamo odgovore, mi više ne znamo imamo li kontrolu ili ne. Mi ne znamo da li ćemo za deset godina preći taj prag ili će trajati malo duže od toga. Ali ono što znamo je da je zaista urgentno i što prije budemo radili na tom problemu to su naše šanse veće. Ali ako kažemo da imamo 12 godina ili 11 godina da počnemo da mijenjamo stvari, tu bi se mogla kriti i sljedeća opasnost. U glavama nekih ljudi bi to moglo stvoriti osjećaj da možemo nastaviti da spavamo narednih deset godina i onda se probuditi. A zapravo mi moramo da se pozabavimo sa ovim odmah, sada.
RSE: Za kraj, ako mi kao čovječanstvo ne uspijemo da spriječimo klimatske promjene, ko će prvo osjetiti posljedice i gdje će biti najsnažniji udar?
Berners-Lee: Prvo će bez dileme najsnažnije pogoditi najsiromašnije, svugdje širom svijeta pogodiće siromašne, pogotovo oni koji će ili biti pogođeni ekstremnim vremenskim uslovima ili promjenama u plodnosti zemlje. Ali želim da naglasim da će posljedice osjetiti svi.
Svi koji misle da nekako, u nekim društvima, mogu nastaviti kao da se ništa ne dešava dok su milioni ili milijarde ljudi u velikim nevoljama na drugoj strani svijeta, jednostavno žive u nekoj fantaziji da je u ovom globalizovanom društvu moguće sagraditi zid oko sebe i zaštiti se od neprijatnih stvari koje se dešavaju negdje drugo. Ako samo malo bolje otvore oči shvatit će da je to fantazija. Mi smo sve više u ovome skupa i ili ćemo poštovati jedni druge, sa poštovanjem na globalnom nivou ili ćemo svi biti u nevolji skupa.
Đaci svijeta na nogama: 'Ne' klimatskim promjenama
RSE: Hajde da ipak ne ostanemo na tome. Možete li nam dati neki primjer zemalja koje su do sada najbolje u odgovoranju na klimatske promjene na pravi način. Kako to čine i da li vide koristi od toga?
Berners-Lee: Imamo primjer u Norveškoj koja ima istoriju u kojoj su koristili fosilna goriva da bi se katapultirali iz siromaštva, ali umjesto samo trošenja tog bogatstva oni su investirali u fond, a sada koriste taj novac da bi investirali u svijetniskog ugljenika i posebno da ostave sopstvena fosilna goriva u zemlji. I to je apsolutno model koji treba da slijede druge zemlje.
Mislim da i mi u Ujedinjenom Kraljevstvu preduzimamo neke dobre korake i da trebamo biti pohvaljeni za neke dobre stvari, ali je u pitanju jedna nekoherentna slika vođstva. U isto vrijeme smo smanjili našu emisiju štetnih gasova za malo, ali isto tako uzmimo u obzir da računamo na naš uvoz i izvoz i da razmatramo otvaranje rudnika uglja i izvlačenja nafte iz škriljaca, te ignorišemo emisiju štetnih gasova iz avijacije. Dakle, to je vrlo pomiješana slika, ali počeli smo neke stvari koje bi mogle biti korisne.
U ovom trenutku, da budem iskren, fali nam dobrih primjera zemalja koje su u potpunosti posvećene radu na sprečavanju klimatskih promjena.
Facebook Forum