U Beogradu su sindikalci i građani izašli na protest, u Bosni i Hercegovini radnici poručuju da praznik rada nije za slavlje. U Hrvatskoj se Praznik rada ove godine obilježava u znaku prikupljanja potpisa za organiziranje referenduma protiv povišenja dobi za odlazak u mirovinu sa 67 godina, umjesto dosadašnjih 65. Ovako je 1. maj izgledao u nekim od država Zapadnog Balkana.
Srbija: Borba za 'tri osmice'
Veće plate i radnička prava zatražili su sindikalaci i građani 1. maja na protestu u Beogradu, na Međunarodni praznik rada.
Prvomajsko okupljanje u organizaciji Saveza samostalnih sindikata Srbije i Ujedinjenih granskih sindikata Nezavisnost održano je pod naslovom "Veće plate za ostanak i opstanak!".
"Ovde smo da bismo stvorili uslove da ostanemo, da ne bi otišli kao mnogi naši prijatelji koji su već u Kini, Nemačkoj i Americi. I mi ćemo da odemo ako se ovako nastavi. Živo nas interesuje ko će da radi i da pokrene ekonomiju ako i mi odemo iz Srbije“, rekla je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Melanija Lojpur (33), zaposlena u javnom sektoru.
Protest pred zgradom Doma Sindikata na Trgu Nikole Pašića počeo je emitovanjem Internacionale uz podsećanje sindikalnih lidera da je prosečna potrošačka korpa u Srbiji 72.000 dinara (610 evra) dok, kako je rekao predsednik Sindikata Nezavisnost Zoran Stojiljković, "75 odsto nas prima do 40.000“ (339 evra).
"To je tako zbog toga što živimo u privrednom, socijalnom i političkom sistemu koji više radi za tajkune, za opstanak političkih elita na vlasti i korporativni kapital, nego za svoje građane“, rekao je Zoran Stojiljković, koji je zatražio da se donese novi zakon o radu.
Ljubisav Orbović, Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije, rekao je da se sindikalci danas opet bore za "tri osmice" - osmočasovno radno vreme, osam sati odmora i osam sati kulturnog obrazovanja.
"Prosečna zarada je 40 odsto ispod potrošačke korpe. Pa kako da živimo i opstanemo u ovoj zemlji? Zato imamo obavezu da se borimo za sebe, da se borimo da naša omladina ne odlazi, da se borimo za budućnost i da živimo bolje. To je osnovno što treba da uradimo“, naveo je Orbović.
Okupljenima na protestu deljeni su leci sa porukom da bi vlast trebalo da prestane sa promovisanjem Srbije kao zemlje jeftine radne snage, uz zahtev da svako novo radno mesto bude ugovoreno, bezbedno i plaćeno.
U protestu je učestvovao i jedan broj penzionera, među kojima je bio i Rajko Erić (71), automehaničar sa 40 godina staža u državnoj firmi.
"Nisam zadovoljan. Meni je uzet deo moje penzije i ništa nije vraćeno. Sindikat odumire jer poslodavci ne dozvoljavaju radničko organizovanje, a od toga ništa ne može biti gore. Nekada je 1. maj bio državni praznik, organizovale su ga država i poslodavci, a sada je ta tradicija nestala“, rekao je Erić za RSE.
Protest je završen šetnjom do Trga Slavija gde su sindikalci položili cveće na spomenik Dimitriju Tucoviću, začetniku socijaldemokratskog pokreta u Srbiji i borcu za ljudska i radnička prava.
'Praznik rada u BiH nije za slavlje'
U Bosni i Hercegovini čak i tradicionalni roštilj za ove prvomajske praznike tek je sporadično organizovan. Osiromašeni i obespravljeni radnici, kažu naši sagovornici, nemaju šta da slave, dodajući da je biti zaposlen u BiH postala je privilegija, a da poslodavci obilato koriste nuždu, pa ne poštuju ni osnovno pravo radnika da radni dan traje 8 sati i da imaju pravo na slobodan dan. Sindikati su podijeljeni, pa nema ko ni da se bori za radnička prava. Stoga se i BiH suočava sa masovnim odlaskom radne snage tamo gdje imaju bolje uslove za rad.
Praznik rada u BiH nije za slavlje, poručuju radnici koji su na ulice izašli tek u Tuzli i Zenici i to u manjim grupama. Masovni protesti, koje su organizovali prije pet godina, kada su smijenili kantonalnu vladu i zapalili zgradu vlade, kažu ništa im dobro nisu donijeli. Problemi su nakon pet godina isti. Refija Bosankić radnica nekadašnjeg Borca, nakon 35 godina staža još ne može ni penziju ostvariti:
"'Da mi nije komšija ja ne bih imala šta jesti. Nekada bila najbolji radnik, najbolje radila u Borcu u Banovićima. Bili smo gigant, gigant BiH, a sad sam prosjak, da nemam ni osnovnih namirnica. Nisam mogla pomisliti da će doći do ovog stepena."
Sakib Kopić iz Sindikata solidarnosti Tuzla nezadovoljan malim odzivom građana na prvomajskim protestima za Radio Slobodna Evropa kaže:
"Oni koji vladaju ovom zemljom 28-30 godina, oni su ubili ove građane u pojam, oni su pogazili njihovo dostojanstvo. Kad kažem građane mislim i na borce i na penzionere, na radnike i na sve kategorije. Dakle, oni su nam uzeli dušu i šta više treba da nam se desi, pa da se pobunimo protiv ovakve vlasti?"
Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH navodi da radnici u BiH nisu nikad bili u težem položaju, posebno imajući u vidu da prosječna plata, koju imaju samo sretnici, ne zadovoljava ni polovinu potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu.
On podsjeća da entiteti nemaju još ni Opšti kolektivni ugovor, kojim bi bila jasno propisana radnička prava. Sindikat je predlagao i povećanje najniže plaće sa 400 na 630 KM. To je neophodno kaže Šatorović ukoliko vlast misli da zadrži barem jedan broj radnika da ne odlaze trbuhom za kruhom.
Savez sindikata Republike Srpske 30. aprila je u Gradišci organizovao manifestaciono okupljanje sindikalnih predstavnika, povodom obilježavanja 1. maja - Međunarodnog praznika rada, s ciljem da se pošalju jasne poruke poslodavcima i Vladi da se povećaju minimalne plate i poboljšaju uslovi rada da bi se smanjio odliv radno aktivnog stanovništva.
Zakon o radu koje su entiteti usvojili postao je tek mrtvo slovo na papiru, vjeruju radnici. U javnom sektoru posao se dobija samo po stranačkoj i rodbinskoj pripadnosti. U privatnom sektoru vlasnici firmi određuju pravila i zloupotrebljavaju činjenicu da se nova radna mjesta rijetko otvaraju.
Međunarodni praznik rada: Kako se i zašto slavi?
Andrija Simić bivši radnik boja i lakova Terpentin iz Višegrada, a danas povremeni građevinski radnik prisjeća se kako su radnici nekad bili cijenjeni:
"Radnici su imali pravo na godišnji odmor, slobodan dan, topli obrok, regres, slobodno za praznike bez obzira da li radio u privredi ili van privrede. Danas to nije tako. Radiš tri dana da bi bio slobodan za vjerski praznik, eto to su ti sad prava. Ako si bolestan, jednom se toleriše drugi put već dobiješ opomenu od poslodavca ili ti da otkaz."
U Zvorniku je oko 8.500 nezaposlenih, a oni koji rade u istom su položaju svuda u BiH. Radnik Slaviša Vlačić kaže:
"Kad prođete bilo kojim naseljenim mjestom pa i našim gradom Zvornikom, vidjećete koliko je poslodavaca natjeralo svoje radnike da rade iz nužde, a ne zato što im je to pravo, tako da je izlišno komentarisati da li radnik ima ama baš ikakvo pravo."
Mnoge su firme u stečaju, radnicima se duguju ionako minimalne plate, ne uplaćuje se radni staž, zdravstveno osiguranje... Prilike su ovo koje tjeraju i one koji imaju posao da za boljim uslovima idu van granica BiH, i tako prekinu zloupotrebe poslodavaca. Iz Trebinja je oko tri hiljade radnika već otišlo u susjednu Hrvatsku, mahom u Dubrovnik, gdje imaju i do tri puta veća primanja i bolja prava.
"Do sad je bila praksa da poslodavci daju otkaze radnicima, ženama koje treba da se udaju, da rađaju djecu... Međutim, došlo je neko novo vrijeme da radnici usljed niskih plata, usljed nepostojanja elementarnih uslova rada daju otkaze i idu tamo, na ona tržišta radne snage gdje je to bolje plaćeno, gdje se cijeni rad", kaže Dragan Simović predsjednik Sindikata Trebinje.
I tako radnici u BiH dočekuju još jedan Prvi maj, ne priželjkujući čak ni veća prava, već priliku da što prije odu iz ove zemlje, dok sindikati upozoravaju vlast ali i poslodavce da za pet godina u ovoj zemlji neće više imati ko da radi.
Hrvatska: Uz Praznik rada – protiv mirovinske reforme
U Hrvatskoj se Praznik rada ove godine obilježava u znaku prikupljanja potpisa za organiziranje referenduma protiv već ozakonjenog povišenja dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina, umjesto dosadašnjih 65. Hrvatska prednjači u Europskoj uniji po prekarnim oblicima rada, pa će biti sve teže sakupiti potrebne godine staža za odlazak u mirovinu, a svaka godina manje znači i nižu mirovinu, kažu sindikati.
„Hrvatska je svoju konkurentnost izgradila na slabo plaćenim, obespravljenim radnicima, i kao rezultat je 350.000 ljudi otišlo iz zemlje, jer ovdje ne vide perspektivu,“ poručio je predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever na tradicionalnom okupljanju u zagrebačkom parku Maksimir.
„Mirovinski sustav i mirovinska reforma su nešto gdje se građane svakako treba pitati!“, kaže Sever.
Umjesto da se podignu plaće i tako spriječi odlazak hrvatskih građana u bogatije zemlje Europske unije, aktualne vlasti dogovorile su "uvoz" radnika iz Ukrajine, a Sever kaže kako se vode razgovori i sa Iranom, kako bi se i otuda uvezlo radnu snagu, a sve samo da se izbjegne dizanje plaća hrvatskom radniku.
Predsjednik Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić prozvao je Vladu da uopće ne osjeća što je realni život, ali je prozvao i hrvatske građane što se ne bore snažnije za svoje interese:
„Jedni su u apatiji, a drugi su glasovali nogama i otišli u inozemstvo. Ljudi moraju razumjeti da je loša vlast kazna za našu apatiju.“
Predsjednik Saveza samostalnih sindikata Hrvatske Mladen Novosel kazao je kako je potpis za referendum potpis protiv politike ove vlade kojoj su radnici i umirovljenici samo – trošak:
„Potpisi danas za referendum su potpisi za bolje uvjete za odlazak radnika u mirovinu u budućnosti i za bolje mirovine sadašnjih umirovljenika. Svi oni koji vam govore da ćete imati manje mirovine ili dug prema nekoj budućoj generaciji - lažu vam i varaju vas. Ljudi, ne dajte se prevariti i ne budite ovce za šišanje!“
Najkraće, sindikati se protive povišenju dobi za odlazak u mirovinu sa 65 na 67 godina. Vlada preko svih medija plaćenim spotovima odgovara da se neće morati čekati 67 godina - ako imate 41 godinu staža. Sindikati na to odgovaraju da više nitko neće sakupiti 41 godinu staža ni sa 67 godina, ni ranije, jer će ga zbog sve više nestalnih oblika rada biti teško sakupiti toliko. A ako nemate 41 godinu staža kada idete u penziju, ona vam se smanjuje za svaku godinu koja vam manjka.
Ana Milićević Pezelj iz Samostalnih sindikata objašnjava da sindikalna inicijativa nije protiv produljenja radnog vijeka, nego protiv penalizacije koju to vuče za sobom:
„Ako stavite u zakon 65 ili 67 godina, to znači da vi možete raditi do te dobi ili dulje od toga. Ali – ako odete prije – bit ćete penalizirani, i to trajno!“
Najnovije istraživanje ide u prilog sindikalnim upozorenjima. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku, 19 posto svih zaposlenih, dakle gotovo petina, radi na određeno vrijeme. Prema europskom standardu da je prekarni rad onaj na ugovore kraće od tri mjeseca, Hrvatska je tu prva u EU, jer čak 6,9 posto svih zaposlenih ima takve ugovore. Na razini EU prosjek je 2,2 posto i takav oblik zapošljavanja je sve rjeđi, dok je u Hrvatskoj sve češći. Upravo zato sindikati kažu da se sa tako kratkim razdobljima rada između kojih će slijediti i neko razdoblje traženja novog posla teško može skupiti 41 godinu staža, i da novi zakon znači kažnjavanje onih koji će imati manje staža.
Svugdje po Hrvatskoj tradicionalno se obilježava Praznik rada – grahom, limenom glazbom, solidarnošću i druženjem. Ove godine splitske gradske vlasti nisu organizirale tradicionalni „fažol“ na Marjanu, što su im oporbeni socijaldemokrati zamjerili. Koalicija izvanparlamentarnih lijevih stranaka „Možemo“ podržava referendum, ali tvrdi da su socijaldemokrati licemjeri, jer je ova mirovinska reforma izglasana na prijedlog njihove vlade i rukama njihovih zastupnika. Praznik rada čestitali su građanima i iz izvanparlamentarne Radničke fronte, okupljeni pred pulskim brodogradilištem „Uljanik“ koje je u krizi, iz HSS-a i iz izvanparlamentarne stranke „Pametno“.
U Bjelovaru je i za ovaj Praznik rada upriličena tradicionalna moto-budnica, u kojoj je sudjelovalo 1.000 bajkera. I oni daju potporu inicijativi „67 je previše!“
Sindikati potpise za inicijativu „67 je previše“ sakupljaju još 11 dana. Nisu željeli otkriti koliko su do sada sakupili od potrebnih 370.000 potpisa, ali kažu da su zadovoljni odazivom.
Facebook Forum