Juraj Vrdoljak, kolumnista na portalu telesport.hr, za Facebook stranicu ‘Zašto?’ objašnjava, nakon scena nasilja na finalnim utakmicama regionalne košarkaške ABA lige između pobjednika Crvene Zvezde i Budućnosti, da li nacionalizam i politika mogu ugroziti funkcionisanje i opstanak regionalnih sportskih takmičenja.
Nacionalne tenzije
Koncept regionalnih liga je zapravo sam po sebi uspješan.
On je pozitivna stvar, s koncentracijom sportskog talenta koji ima u regiji to je nešto što se nameće samo po sebi, jako je logični korak i dosta se dugo zbog očitih razloga čekalo s uspostavom natjecanja.
Drugi je problem njihova izvedba u praksi.
Uglavnom su te lige logistički dosta loše uspostavljene i to je najveća prepreka jer tužno je zapravo da vi imate neki incident poput onog u Splitu što se dogodio u veljači ili sad ovo u Beogradu i da to je nešto što okupira naslovnice kad se priča o tim natjecanjima.
Vi ne biste možda ni znali da je Crvena Zvezda gostovala u Splitu taj dan da se nije dogodilo to što se dogodilo.
Ima to naravno veze sa pojačavanjem nacionalnih tenzija, sa cijelom političkom situacijom u regiji, jer je ipak to sport a sport je često preslika društva.
Međutim, da te lige djeluju, da su lukrativne same po sebi onima koji su u organizaciji i koji su na čelu klubova mislim da bi se to moglo kontrolirati i potisnuti u drugi plan.
Projekti vlasti
Svjedoci smo klubova koji se natječu koji su načelno upravljani od lokalne samouprave, a to znači, kao što možemo pretpostaviti, da ljudi koji stoje iza lokalne samouprave su politički moćnici koji onda koriste status tih klubova.
Dosta ljudi s razlogom vidi Crvenu Zvezdu kao projekt aktulene vlasti u Srbiji ili Budućnost kao nekakvu produženu sportsku ruku politike i vlasti.
Tako da to je jedna prepreka gdje populisti i političari, pogotovo populisti, koriste te klubove.
To nije samo vezano na ovim relacijama klasičnom Beograd-Zagreb-Podgorica.
Tu imate primjere i na lokalnoj razini gdje se ta populistička politika preslikava i na rad kluba.
Onda su ti klubovi viđeni kao simbol te politike, a ne kao sportski kolektiv što oni zapravo jesu, i onda dolazi do ovakvih scena koje smo vidjeli evo sad i u Beogradu i u niz drugih situacija.
Instrument propagande
Mislim da to ne može ugroziti ova takmičenja do te neke krajnje kardinalne mjere, da to bude glavni razlog zbog čega će sutra neka od ovih liga da se ugasi.
Primjer sa vaterpolskom Jadranskom ligom je takav zapravo da je problem tu veći što je ona sama po sebi, teško je reći besmislena liga, ali ta liga ne nosi ništa ni u finansijskom smislu, a ni u nekom razvojnom smislu za momčadi u njoj.
Znači to su neki razlozi koji mogu biti primarni zbog čega će doći do raspada neke takve lige jer uglavnom te lige počivaju na jako labavim temeljima.
One moraju imati ili nekakvo finansijsko zaleđe ili rezultatsko zaleđe, jer svaka od ovih regionalnih liga uvijek ima problem sa nekom krovnom organizacijom -- hoće li prvak ići u neko evropsko natjecanje, hoće li mu se to dozvoliti.
Onda gubite i tu neku rezultatsku komponentu i takve neke stvari jednostavnu stavljaju klubove u poziciju da su oni, eto, instrument nekome ili za nekakvu propagandu vlastitu političku ili za neke sitne svoje finansijske malverzacije.
Onda oni sami po sebi gube smisao, a samim tim gubi smisao i koncept lige koju takvi klubovi tvore.
Naslovnice
Podliježemo mišlju da su te lige same po sebi odlične i da je nacionalizam ono što će uništiti i što uništava tu idilu.
Nacionalizam je samo, ono što se kaže, šlag na tortu.
Znači na kraju cijele priče dolazi ta najteža i najvidljivija komponenta koja zaokružuje tu cjelinu.
One same po sebi imaju toliko problema da je taj nacionalizam samo ono najvidljivije i ono što mi neposredno vidimo na nekoj svakodnevnoj razini, hajmo to tako nazvat, jer na primjeru Beograda i na primjeru Splita mi vidimo da zapravo takve stvari onda dovedu cijelu priču na naslovnice, a to je najtužnije, po mom mišljenju, od cijele te priče.
