Hapšenje osnivača Vikiliksa (WikiLeaks) Džulijana Asanža (Julian Assange) u Londonu, nakon sedam godina života u azilu u ambasadi Ekvadora, u svjetskim medijima ponovo je vratilo u fokus pitanje o borbi za transapretnost rada vlada i informacija, ali i o zaštiti uzbunjivača i uređivanju interneta.
Optužnice politički motivisane?
Asanž je široko prozivan kao teoretičar zavjere koji bježi od pravde, ali otkriće o američkom nalogu za izručenje protiv njega -- kao borca za transparentnost informacija -- podupire ključni razlog koji je on naveo za skrivanje, piše novinska agencija Frans pres (Agence France-Presse), podsjećajući kako je Asanž negirao navode optužnice iz Švedske o seksualnom zlostavljanju - govoreći kako su one politički motivisane i izražavajući strahove od zavjere da će biti prebačen u Sjedinjene Države kako bi se tamo suočio sa suđenjem.
Asanž je bio na čelu Vikiliksa (WikiLeaks), web portala za uzbunjivanje, koji je otkrio tajne vlada širom svijeta s posebnim naglaskom na SAD, piše agencija i dodaje da su njegov rad pozdravljali mnogi antiratni aktivisti i borci za transparetnost informacija, naročito nakon objavljivanja 500.000 američkih dokumenata o ratovima u Iraku i Afganistanu, kada su otkrivene informacije o tajnim vojnim operacijama, ubijanju i mučenjima civila.
Nakon što je 2010. objavljen video snimak koji prikazuje kako je američki vojni helikopter Apač (Apache) pucao i ubio dva novinara i nekoliko iračkih civila na ulici u Bagdadu 2007., uslijedilo je više od 90.000 povjerljivih američkih vojnih dosijea iz afganistanskog rata, 400.000 iz Iraka, a u novembru te godine oko 250.000 američkih diplomatskih depeša koji pokrivaju skoro svaku zemlju na svijetu, navodi AFP i dodaje kako su potom Sjedinjene Države i njihovi saveznici kritikovali Asanža da rizikuje živote ljudi otkrivajući informacije o izvorima, obavještajnim tehnikama i ključnim infrastrukturnim lokacijama.
Više od jedne optužbe?
Američka optužnica protiv Asanža -- čiji detalji su objavljeni u četvrtak poslije njegovog hapšenja u Londonu zbog kršenja uslova privremenog puštanja na slobodu 2012. nakon što mu je Ekvador ukinuo azil -- tiče se upada u kompjuterski sistem vlade SAD za što mu prijeti kazna od pet godina zatvora, ali je moguće da će se Asanž suočiti i s daljim optužbama, ocjenjuje Vašington post (The Washington post).
Australijanac je godinama bio na radaru američkih vlasti, još od kada je Vikiliks objavio niz povjerljivih dokumenata 2010.godine, ukazuje list, dodajući da je Obamina administracija razmatrala tužbu no da to ipak nije uradila. Krajem prošle godine, međutim, slučajno je otkriveno da je podignuta optužnica protiv Asanža, ali detalji nisu bili poznati sve do njegovog hapšenja.
Optužba se tiče Asanžove navodne uloge u pomaganju bivšoj pripadnici američke vojske Čelsi Mening (Chalsea Maning) da dođe do materijala objavljenih 2010., piše list i ocjenjuje da je moguće da će se Asanž suočiti s dodatnim optužbama, između ostalog u vezi s predsjedničkom kampanjom 2016. i ruskim naporima da se umiješaju u izbore.
Komentator Vašington posta Pol Valdman (Paul Waldman) piše da ako se inkriminiše primanje povjerljivih informacija - “neka od najvažnijih novinarskih djela u američkoj istoriji bi se pretvorila u zločine, a svaki novinar koji se bavi nacionalnom bezbjednosti bio bi potencijalni kriminalac.”
Valdman dodaje da iako je Vikiliksov modus operandi bio veoma kontroverzan prije 2016. godine, ipak je djelovao u skladu sa definisanim načelima - promičući ideju da javnost treba znati stvari koje vlade žele sakriti.
Međutim, izgleda da su Asanž i grupa 2016. godine, iz nekog razloga, odlučili da će sarađivati s ruskom vladom u zajedničkom nastojanju da pomognu Donaldu Trampu (Trump) da bude izabran za predsjednika SAD-a, što na koncu nije pobjeda transparetnosti i slobode štampe, piše Valdman, dodajući kako je Tramp tokom predsjedničke kampanje govorio da "voli Vikiliks", odnosno da ga je u posljednjem mjesecu kampanje spomenuo preko 160 puta.
Komentator Vašington posta konstatuje kako licemjerstvo Trampa i njegovih pristalica ne govori o tome da li je dobro što je Asanž uhapšen, odnosno ako “tužioci mogu dokazati optužbu da je pokušao da pomogne u hakiranju vladinih sistema, onda on može biti pozvan da odgovora za to. Ali ako je u pitanju Vikiliksovo objavljivanje povjerljivih informacija - trebamo biti zabrinuti o tome ko je slijedeći?”
Kazna zbog sramoćenja establišmenta
Ono što bi mogao biti najvažniji slučaj slobode govora i slobodne štampe u američkoj istoriji moglo bi se svesti na obim i suštinu slučaja neovlaštenog pristupa računaru, napisao je kolumnista Ju-es-ej tdej (USA Today) Džonatan Tarlej (Jonathan Turley), ističući kako će Asanž sada odgovarati “za naše grijehe” jer je osramotio cijeli vašingtonski establišment - članove Kongresa, obavještajne službenike i medije.
Godinama je javnost raspravljala o tome šta je Asanž: Novinar? Zviždač? Strani agent? Prevarant? Problem je u tome što je Asanž prvenstveno izdavač.
Štaviše, radio je nešto što se obično najavljuje u medijima, napisao je Tarlej ističući kako je Vikiliks otkrio masivan i nedvojbeno neustavan program nadzora SAD-a koji je utjecao na svakog građanina. Kasnije je objavio imejl poruke koje su pokazale da su Demokratski nacionalni komitet i kampanja Hilari Klinton (Hillary Clinton) lagali u raznim izjavama za javnost. Niko nije tvrdio da je bilo koja od ovih poruka lažna. Bile su sramotne. Naravno, ne postoji zločin sramoćenja establišmenta, ali je to samo tehnikalija, napisao je Tarlej.
Kolumnista američkog lista navodi kako je krivična prijava protiv Asanža, podnesena u saveznom sudu u Aleksandriji, napravljena tako da se zaobiđu očigledne ustavne prepreke u krivičnom gonjenju - optužujući ga za navodnu umiješanost u operaciju hakiranja - čime vlada nastoji da ga prikaže kao učesnika u krađi, a ne u distribuciji informacija.
Vrlo je vjerovatno da će optužnica biti zamijenjena kada Asanž bude izručen Sjedinjenim Državama, te da će se Ministarstvo pravde kretati u pravcu prema kojem bi se on mogao braniti samo po pitanju da li je pomogao s lozinkama, bez mogućnosti da raspravlja o motivima -- “bilo bi to kao da pokušavate da nađete muškarca, osumnjičenog za provaljivanje i ulazak u kuću, bez razmatranja dokaza da li je kuća bila zapaljena i da li je njegova namjera bila da spasi ljude”, navodi se u kolumni Ju-es-ej tudeja uz zaključak da nakon objavljenih informacija o vladinom programu nadzora niko nije otišao u zatvor niti je dobio otkaz.
Zaštita uzbunjivača ili kažnjavanje za krađu
Osnivač Vikiliksa bi sada trebao biti pravno oslobođen ili osuđen - samo ne u SAD-u, piše Leonid Beršidski (Bershidsky), kolumnista Blumberga (Bloomberg) ističući kako slučaj treba prepustiti evropskim sudovima koji trebaju odlučiti hoće li će Asanža tretirati kao špijuna ili istraživačkog novinara.
Prošle godine, tužioci SAD-a su slučajno otkrili da je protiv njega podignuta zapečaćena optužnica, koja je sada otkrivena jer britanski sudija mora utvrditi osnovanu sumnju protiv Asanža, odnosno sudija bi teoretski mogao odbiti izručenje ako ocijeni da je američko tužilaštvo protiv osnivača Vikiliksa politički motivisano. No, takva odluka bi bila bez presedana u dosadašnjim odnosima Ujedinjenog Kraljevstva i Sjedinjenih Država, koje su, podsjeća Blumberg, potpisale ugovor o izručenju 2003. godine i koji je, uprkos brojnim kritikama o okrutnosti američkog zatvorskog sistema i kršenju principa Evropskih ljudskih prava, opstao.
Iako Asanžovi postupci tokom izbora u SAD-u 2016. ukazuju na motivaciju koja se razlikuje od javnog interesa - osvetoljubiva želja da se povrijedi Hilari Klinton - ipak, kako se navodi u komentaru Beršidskog, “većina informacija koje je Vikiliks objavio ispunjavaju svaku razumnu definiciju novinarstva od javnog interesa, onu koja je rezultirala objavljivanjem Pentagonovih papira ili izvještaja Vašington posta o Votergejtu (Watergate).”
Ako evropski sud odluči da je Vikiliks generalno radio u javnom interesu, a ne kao "nedržavna neprijateljska obavještajna služba", kako je to opisao Majk Pompeo (Mike) kada je bio direktor američke Centralne obavještajne agencije, to bi moglo stvoriti priliku za još jednog američkog bjegunca, Edvarda Snoudena (Edward Snowden), da napusti Rusiju i pronađe utočište negdje u Evropskoj uniji, ističe Beršidski i zaključuje kako SAD prije dovođenja Asanža i Snoudena pred sud moraju donijeti zakon o boljoj zaštiti uzbunivača.
Novinari stalno objavljuju materijal koji je procurio, kao što bi trebalo; ali prelazak sa pasivnog primaoca na aktivnog hakera prelazi granicu, piše Tim Obrajen (O'Brien) u drugom komentaru objavljenom u Blumbergu ističući kako je američka vlada nije optužila Asanža za objavljivanje ukradenog materijala - već za pomaganje u njegovoj krađi. Ako su optužbe protiv Asanža istinite, ako je bio haker i prekršio zakon, onda je on lopov, a ne novinar, napisao je Obrajen.
Odgovarajući režim upravljanja internetom
Grijehovi Džulijana Asanža, koji je sebe vidio kao ratnika za istinu na internetu, sada djeluju zastarjelo u poređenju s velikim tehnološkim korporacijama, piše kolumnista Gardijana (The Guardian) Sajmon Dženkins (Simon Jankins), dodajući da bi poslije sedam godina praktičnog zatvoreništva možda bilo najjednostavnije poslati osnivača Vikiliksa u njegovu domovinu Australiju.
Prvi heroj među ljudima koji su objavljivali tajne vlada je Edvard Snouden pošto je on kao "posvećeni, prilično konzervativni građanski službenik" otkrio da su Kongres sistematično obmanjivali nadležni u Nacionalnoj bezbjednosnoj agenciji (NSA) zbog čega sada plaća veliku cijenu, ocjenjuje Dženkins.
S druge strane, dodaje on, Asanžova objavljivanja bila su više novinarski poduhvat, ali je i odluka Vikiliksa da poslije saradnje s mejnstrim medijima potpuno neredigovano objavi američke diplomatske bilješke naišla na široku kritiku. "U poređenju s navodnim sajberaktivnostima kineske i ruske vlade - i vjerovano naše sopstvene - Asanž je klinac na tavanu", podvlači Dženkins.
Vlade, međutim, moraju imati tajne i imaju pravo da ih štite na najbolji mogući način, ali isto tako javnost mora biti uvjerena da te tajne kao i privatnost neće biti zloupotrijebljene. Zato se mora naći odgovarajući režim upravljanja internetom, kaže Dženkins i ističe da pored moći državnih i korporacijskih kompjutera da prijeđu preko digitalne odbrane, ispadi Asanža i Snoudena djeluju primitivno.
Guglova misija da organizuje svijet informacija i da ga učini univerzalo pristupačnim sada ima mračni zlokobni prizvuk, ocjenjuje Dženkins i ukazuje da prijetnju slobodi ne predstavljaju Asanž, pa ni američka NSA, već najmoćnije svjetske korporacije.