Piše: Kemal Kurspahić
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Ovonedjeljno uznemirenje u bosanskohercegovačkoj, i posebno sarajevskoj javnosti, izazvano najavom održavanja povorke ponosa za jednaka prava pripadnika LGBT zajednice 8. septembra ove godine – i ekstremni izljevi otvorene mržnje i neprijateljstva u debati o tome na društvenim mrežama – podsjećaju me na prvo novinarsko iskustvo izvještavanja s najmasovnije parade u toj misiji koja se krajem juna svake godine održava na elitnoj Petoj aveniji grada Njujorka.
Bilo je zanimljivo tih ranih osamdesetih vidjeti iz kojih sve gradova i društvenih miljea i profesija dolaze hiljade učesnika te nepregledne kolone koji se na platnenim parolama koje nose predstavljaju kao „gej policajci“ i „gej učitelji“ i „najstariji muški i ženski gej par“ i kako i protivnici tog pokreta bez riječi izražavaju svoje neslaganje: policajci koji po dužnosti obezbjeđuju mirnu demonstraciju okrenuli su leđa povorci dok su promarširali „gej policajci grada Njujorka“ dok je starija žena išla uporedo s povorkom noseći parolu „osramoćena majka sina homoseksualca“.
I sve je bilo svečano, bez ijednog incidenta bilo protiv učesnika ili protivnika parade.
Taj pokret je počeo 1969. godine događajem koji je u istoriji borbe za ravnopravnost polova i slobodnog izražavanja seksualne orijentacije zabilježen kao „pobuna u Stonewallu“. Stonewall Inn je bio bar u živopisnoj njujorškoj četvrti Greenwich Village, koji je bio vlasništvo Mafije ali je bio gostoprimljiv za pripadnike gej zajednice dok u noći 28. juna 1969. policija nije izvela nasilnu raciju poslije čega je počela pobuna koja se smatra kao povod za nastanak oslobodilačkog pokreta i savremene borbe za jednaka prava LGBT zajednice.
Od tada je ostvaren impresivan napredak, uključujući i ravnopravnost u zapošljavanju i poštovanje polne ravnopravnosti na radnom mjestu; priznavanju istospolnih brakova i svih roditeljskih prava i obaveza u takvim zajednicama; prava nasljeđivanja i društveno prihvatanje pripadnika LGBT zajednice. Ali, kako je to u govoru na svojoj drugoj predsjedničkoj inauguraciji 21. januara 2013. godine rekao bivši američki predsjednik Barak Obama: „Naš put nije završen dok naša gej braća i sestre ne budu tretirani kao i bilo ko drugi pred zakonom – jer, ako smo stvarno stvoreni jednaki, onda i naša ljubav za sve mora da bude jednaka“.
Ove godine – na pedesetu godišnjicu „Pobune u Stonewallu“ – u Njujorku će 30. juna biti održana najveća svjetska Parada ponosa na kojoj se očekuje tri miliona učesnika uz obilje pratećih manifestacija i programa uključujući i konferenciju o ljudskim pravima, ručak s poznatim pripadnicima gej zajednice, filmove, zabave i predavanja.
LGBT zajednica u Evropi odavno je osvojila prava da demonstrira svoja seksualna opredjeljenja i jednakost na godišnjim paradama ponosa u velikim evropskim gradovima a odnedavno su – uz početno nasilje ili prijetnje nasiljem – prve takve parade održane i u susjednim zemljama.
To je kontekst u kojem kao iz kakvog mračnog svijeta i vremena dolazi reagovanje vladajuće bošnjačke partije SDA čiji kantonalni odbor u Sarajevu smatra da „u društvu kakvo je naše, koje njeguje temeljne vrijednosti i uz sve veće izazove savremenog doba nastoji sačuvati porodicu, javne parade i povorke LGBT osoba ne treba organizirati jer će se time samo produbiti jaz između ljudi različitih shvatanja, a ljudska prava neće dobiti novu vrijednost“. Jedna poslanica te stranke, pripisujući inicijatorima povorke u Sarajevu ni manje ni više nego zavjeru da – uništavanjem vrijednosti porodice - dovedu do raspada društva i propasti države zbog čega ih, kako poručuje poslanica, treba „izolovati i skloniti što dalje od naše djece i društva“.
Otužno je kad vodeća bošnjačka partija i njeni ultrapatriotski zastupnici u najavi održavanja povorke ponosa vide razloge za alarm o upropaštavanju porodice, društva i države dok istovremeno njihovi partneri u vlasti provode reafirmaciju međunarodno osuđenih projekata udruženog zločinačkog poduhvata bilo u insistiranju - nasuprot odlukama Ustavnog suda – da je 9, januar, datum formiranja srpske paradržave, Dan Republike Srpske ili u pozivanju na „očuvanje vrijednosti Herceg-Bosne“ uz istovremeno veličanje osuđenih ratnih zločinaca: djeca koja će pokušati da organizuju povorku ponosa ne mogu uništiti državu dok udružene nacionalističke elite to mogu i čine sa svakim odlaskom djece u inostranstvo s kartom u jednom smjeru.
- Crna Gora na korak do istopolnih zajednica
- Biti biseksualac u Srbiji
- Mogu li na Kosovu dve osobe istog pola sklopiti brak?
Islamska zajednica Bosne i Hercegovine je, svojevremenim vlastitim očitovanjem o homoseksualizmu pokazala umjereniji pristup, potvrđujući da je to „veliki grijeh“ po islamskim izvorima uz istovremeno podsjećanje kako nije dozvoljeno ni nasilje protiv bilo kog čovjeka zbog njegovih uvjerenja i orijentacije.
To je hvale vrijedan primjer umjerenog evropskog razumijevanja i tumačenja Islama, pogotovu u svjetlu najnovije manifestacije ekstremnog kažnjavanja „grijeha“: Sultanat Brunei je, naime, od srijede proglasio novi krivični zakon po kojem se gej seks ili preljuba kažnjavaju kamenovanjem ili bičevanjem do smrti. Meni se, više od trideset godina od izvještavanja o njujorškoj Paradi ponosa, kao mnogo prikladniji način izražavanja neslaganja čini okretanje leđa njujorških policajaca na dužnosti kolegama u paradi ili parola u ruci „osramoćene majke sina homoseksualca“.
U svijetu vladavine zakona, i afirmacije ljudskih prava, neslaganja se mogu izražavati i uvažavanjem prava svih drugih na drugačije mišljenje i osjećanja. Bez izolacije i progona.
Facebook Forum