Ministarstvo unutarnjih poslova Hrvatske razvilo je aplikaciju koju građani mogu preuzeti i preko nje slati fotografiju ili video radnji za koje procjenjuju da su prekršaji ili kaznena djela. Policija procjenjuje je li doista riječ o kršenju zakona i - ako jest - izlazi na teren, a prijavitelj ostaje anoniman.
Lice s potjernice, pljačka koja se upravo odvija pred vama, vrijedna umjetnina za koju znate da je odnekud ukradena, skupocjeni terenac pogrešno parkiran na vatrogasnom prilazu ili zelenoj površini - sve to hrvatski građani mogu vrlo jednostavno dojaviti policiji - aplikacijom na mobitelu! Aplikacija se zove "Sigurnost i povjerenje", i dio je projekta "Građani detektivi".
Sandra Capan iz Odnosa s javnošću Ministarstva unutarnjih poslova za naš program pojasnila je hodogram postupanja.
"Prijave se zaprimaju u Operativno-komunikacijskom centru MUP-a RH ili policijske uprave. Nakon njenog zaprimanja procjenjuje se postoje li elementi prekršaja ili drugih kažnjivih radnji, i jesu li navedeni svi potrebi podaci. Potom se prijava dostavlja u rad nadležnoj policijskoj postaji, bilo da se radi o temeljnoj policiji, prometnoj policiji ili drugoj službi prema njenoj nadležnosti. Građani prijavljuju sve više i sve više se služe tom aplikacijom", pojašnjava.
Ova je aplikacija odgovor i na strah građana da će se prijavljivanjem prekršaja ili kaznenog djela nekome zamjeriti.
"Ova aplikacija služi i kada građani nisu u mogućnosti obaviti poziv iz sigurnosnih razloga, a ujedno omogućuje da policiji anonimno dojave događaj koji usmeno nikada ne bi prijavili", kaže Capan.
Odvjetnik krivičar sa sudačkim iskustvom Branko Šerić kaže za naš program da ima 'skinutu' ovu aplikaciju i da hrvatska policija od te aplikacije može imati obimnu i višestruku korist.
"Ne samo koristi u otkrivanju i sankcioniranju počinitelja prekršajnog ili kaznenog djela, nego posebno i u prevenciji. Jer, ako svatko od nas zna ili može znati da će ga netko od građana poslikati i to poslati policiji, to itekako može biti upozorenje svima da se kane prekršaja i kaznenih djela, jer mogu biti uslikani i policija o tome može biti obaviještena - taj čas! Dakle, višestruka je korist", smatra Šerić, dodajući:
"A sa druge strane, korist je i građanima da se zaštite od 'prekomjernog granatiranja' od strane policije."
Stručnjak za sigurnost Mate Laušić u izjavi za naš program nalazi više plusova za ovaj projekt - svaki građanin može aktivno pridonijeti dizanju razine sigurnosti, a ubrzava se i mogućnost intervencije policije nakon dojave dokumentirane fotografijom ili video-zapisom. Međutim, upozorava Laušić, moguć je i kontraefekt:
"Kontraefekt je taj - ako ja nešto pošaljem i ne vidim da je po tome bilo postupanja i reagiranja. Ako ja nešto zabilježim i pošaljem, i očekujem brzu reakciju policije, a nitko ništa s tim ne mrdne, ja kao građanin ostajem razočaran, više ne šaljem prijave i kažem - fućkajte se vi i vaša aplikacija kada nitko ništa nije poduzeo po tome što sam ja poslao! To je ono što može biti loše."
Ovaj projekt nije ostao i bez negativnih ocjena. Bivši ministar unutarnjih poslova, a sada predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić je u pisanoj izjavi za naš program ovaj projekt nazvao PR-om kojem je namjera da pokrije propuste u redovnom radu policije.
"Na žalost, promocija novih metoda kojima se koristi policija nije nadogradnja na profesionalni posao koji bi trebali raditi. Naime, PR Ministarstva unutarnjih poslova ovakve vijesti koristi da 'pokrije' propuste u redovnom poslu koji bi trebao biti prioritet. Kvalitetan projekt 'Policija u zajednici'su potpuno devastirali, a navodnim novinama pokušavaju prikriti izostanak profesionalne policijske taktike", poručuje Ostojić.
