Otprije nekoliko dana u Hrvatskoj, a od četvrtka i u Srbiji i Crnoj Gori prikazuje se film „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“ u režiji zagrebačkog filmaša Predraga Ličine, koji je napisao i scenarij. Ova „zombi komedija“ naišla je na dobar odaziv u hrvatskim kinima, a zaplet u kojem ima horrora, SF-a, avanture i romanse obilno je začinjen poigravanjem sa etničkim predrasudama i stereotipima Hrvata i Srba.
Hrvati, Srbi, zombiji, mračna namjera multinacionalne kompanije da otme zalihe voda u Hrvatskoj tako da ubačenim virusom Hrvate pretvori u zombije, neplanirano otkriće da su Srbi kao „nebeski narod“ otporni na zombi virus – to je dramaturški okvir unutar kojeg se scenarist i režiser filma „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“ Predrag Ličina devedeset minuta dobro zeza na račun etničkih predrasuda i stereotipa Hrvata i Srba, iako kroz film prolaze i Bošnjaci, kosovski Albanci i Slovenci različitih etničkih backgrounda.
U prvih četiri dana prikazivanja film je u hrvatskim kinima pogledalo oko 8.000 ljudi, što je – kaže Ličina za Radio Slobodna Europa - „prilično dobro za jedan hrvatski film".
Naš je dojam nakon gledanja filma da se autor poigrao sa stereotipima, a da nije ispao plošan, a usput je uspio biti i duhovit. Pitali smo Ličinu – jesu li mu to bile namjere kada je krenuo u ovaj projekt?
Ličina: Da, baš tako. Zato što to jesu stereotipi, ali potpuno drugačije izgledaju i zvuče kada ih staviš u žanrovski film, znači u kontekst horrora i znanstvene fantastike. A u njemu ima i avanture i romanse. Znači, nije klasična drama ili nekakav autorski film. Pa onda zbog toga to ljudima izgleda malo smješnije, zanimljivije, originalnije i maštovitije.
RSE: Koliko je trajalo snimanje, gdje su bili najveći problemi i koliko ste zadovoljni s rezultatom?
Ličina: Snimanje je trajalo jako kratko – zapravo samo 28 dana. Budžet je bio mali za ovakvu vrstu filma, jer ima jako mnogo lokacija i jako mnogo glumaca. Imamo specijalne efekte, jednu svemirsku stanicu i gomilu zombija, i to sve košta mnogo manje nego u bilo kojem drugom filmu sličnog žanra. Ali mi smo se nekako uspjeli snaći i to snimiti. I naš film ima elemente 'B' filma, baš zbog toga što manje košta od sličnih filmova, osobito u Americi ili u Koreji. Jer, 'B' film ne mora uvijek biti nešto negativno. 'B' bilm je onaj film koji košta manje od uobičajene produkcije, a i naziv je nastao tako što su to bili 70-minutni filmovi koji su se u Americi vrtjeli prije block-bustera kao nekakav uvod. To su većinom bili vesterni. Ali – i „Crna zvijezda“ („Dark Star“) Johna Carpentera je 'B' film.
RSE: Hoće li posjetitelji – nakon što pogledaju ovaj film – otići iz kino dvorane pametniji? Bi li vam bilo drago da taj film postigne neki efekt kod ljudi koji ga gledaju?
Ličina: Pa mnogi su mi već rekli da su prilično razmislili nakon što su pogledali film. Nije samo da su se smijali, nego su mnogi rekli da film ima i poruku. A najviše zapravo zabrine ljude kada shvate po ne znam koji put koliko smo mali i nebitni, i što nam se može desiti. Ja sam samo naftu zamijenio vodom, jer mi nemamo nafte, ali vode imamo. Ali svašta je tu moguće, kada si mali i nebitan. I želio sam da se gledatelji malo zamisle – jer tu sam smanjio broj stanovnika Hrvatske za milijun i po. Samo dva i po milijuna živi ih ovdje u bliskoj budućnosti, što mislim da je možda najrealističniji moment filma, iako se film kao zbiva u budućnosti.
RSE: Trebalo je da se u filmu pojavi i Rade Šerbedžija u cameo ulozi, ali to se na kraju nije desilo…
Ličina: Nije se desilo iz produkcijskih razloga, jer mi smo morali početi snimati u šestom mjesecu, a on je bio cijelo ljeto u Los Angelesu gdje je snimao neku seriju. Tako da sam ja jednostavno malo izmijenio scenarij – ne mnogo, zato što se on i pojavljivao samo u tri scene. Nemamo mi tih para da sada zovemo u Los Angeles, kao – vi obustavite snimati seriju da on nama dođe na dva dana, nego sam napravio sitne preinake u scenariju.
RSE: Što je sa prikazivanjem filma u Srbiji?
Ličina: Od četvrtka 7. 3. kreće u Srbiji i Crnoj Gori u redovno prikazivanje. Bila je pred desetak dana u Beogradu jedna kontrolna projekcija na kojoj je bilo 20, 30 novinara, a sada u prošli petak 1. 3. bila je pretpremijera, odnosno premijera u Kombank dvorani u bivšem Domu sindikata. I narod je reagirao jako dobro. Smijali su se. A dvorana je bila rasprodana i popunjena do kraja.
RSE: Je li za očekivati nešto u Bosni i Hercegovini?
Ličina: Teško mi je predvidjeti što će biti ovdje, a kamoli u Bosni. Samo sam načuo da je njima kino – preskupo.
Ličinin film financiran je sredstvima Hrvatskog audiovizuelnog centra i Filmskog centra Srbije, glume hrvatski glumci Krešimir Mikić, Dado Ćosić, Tihana Lazović, Rene Bitorajac i drugi, iz Srbije stižu glumica Hristina Popović i Sergej Trifunović, a ne tako malu ulogu ima i Severina. Majstor maske specijalnih efekata je Beograđanin Miroslav Lakobrija. „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“ protkan je filmskim citatima, od trka nogu niz hodnik iz „Puta u svemir“ („Right Stuff“), do glazbe gdje supredložak bili filmovi Johna Carpentera.
Predrag Ličina snimio je do sada brojne reklamne i glazbene spotove, napisao je scenarij i režirao za HRT 15 epizoda duhovite i neopterećene serije „Nedjeljom ujutro, subotom navečer“ o doživljajima grupe prijatelja u jednom novozagrebačkom naselju, a „Posljednji Srbin u Hrvatskoj“ prvi mu je dugometražni film.
Kada je 2015. godine Hrvatski audiovizualni centar dodijelio Ličini 3,2 milijuna kuna (oko 425.000 eura) za ovaj film, to je na krajnje desnim portalima u Hrvatskoj izazvalo provale bijesa i žestoke napade na Ličinu. Napadi su dijelom bili motivirani činjenicom da je novac dodijeljen nekoliko tjedana prije kraja mandata vlade lijevog centra Zorana Milanovića, ali mnogo više zbog činjenice da je Ličinin otac Đorđe novinar, koji je u socijalizmu među ostalom pratio i napisao niz knjiga o djelovanju – kako se to tada nazivalo – ekstremne neprijateljske emigracije.
Facebook Forum