Zašto se Tadžikistan bori da vrati udovice 'Islamske države' kući

(Piše: Farangis Nadžibulah uz izvještavanje RSE Tadžikistanskog servsa i dopisnika Mumina Ahmadija)

DUŠANBE – Posljednje sirijsko uporište tzv. Islamske države je na ivici poraza, na stotine strankinja i njihove djece, članova porodica militanata, završile su u izbjegličkim kampovima na ratom razorenom sjeveru zemlje.

Među njima je najmanje 50 Tadžikistanki.

Oko debate koja se uzburkala u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Državama o mogućem povratku mladih žena koje su se pridružile tzv. Islamskoj državi i sada se žele vratiti kući, Tadžikistan zauzima čvrst stav: vlada vjeruje da je jedini način prevencije budućih sigurnosnih prijetnji povratak džihadista i njihovih porodica kući, naročito djece.

Tadžikistansko Ministarstvo vanjskih poslova najavilo je 12. februara da će poduzeti sve neophodne mjere da se sva tadžikistanska djeca vrate iz Sirije i Iraka.

„Pokušavamo da izvršimo repatrijaciju svih naših državljana iz Sirije. Prije svega, želimo djecu vratiti kući.“, Ministar vanjskih poslova, Sirodžidin Muhridin rekao je u Dušanbeu 12. februara obraćajuči se medijima.

Tadžikistan se takođe dogovorio s iračkim vlastima kako bi se obezbjedio povratak više od 90 tadžikistanske djece od kojih većina živi u iračkim zatvorima sa svojim majkama. Tadžikistanske vlasti kažu da su većinu ovih žena u Siriju odveli njihovi muževi.

„Postigli smo dogovor s Bagdadom da ćemo platiti po 400 američkih dolara kazne po osobi umjesto 2.500 koje Irak obično naplaćuje zbog ilegalnog prelasna njihove granice“, kazao je ministar.

Mnoge od zatvorenih žena pobjegle su od borbi u Siriji i Iraku.

Tadžikistanska vlada je naložila svom ambasadoru u Kuvajtu i Iraku, Zubaidolu Zubaidžodu da organizuje povratak žena i djece.

Zubaidžoda je rekao za RSE da je uspostavio kontakt sa svim „involviranim stranama“ – sirijskim vlastima, međunarodnim humanitarnim agencijama kao i sa kurdskim snagama koje kontrolišu neke od teritorija – kako bi razgovarao o mogućem pristupu tadžikistanskim državljanima u izbjegličkim kampovima.

Najava Ministarstva vanjskih poslova momentalno se proširila kao “najbolja vijest ikada” među Tadžikistancima u napučenom izbjegličkom kampu na periferiji grada Al-Hol na sjeveroistoku Sirije, rekla je Tadžikistanka Tahmina Odinaeva, udovica IDIL-ovog militanta.

Odinaeva (36) živi u šatoru sa svoje dvoje djece kaže da je pisala tadžikistanskim vlastima moleći za pomoć.

“Hoću da se vratim kući.”, kaže Odinaeva, dodajući da želi da ponovu bude sa svojim roditeljima i bratom sa kojima je ostala u kontaktu preko WhatsApp aplikacije za slanje poruka.

Odinaeva insistira na tome da je “napravila grešku” zato što je poslušala supruga koji ju je, kako kaže, prevario da dođe u Siriju 2015. godine.

Srela se sa suprugom, Ujgurom iz Kine, na kineskoj pijaci u glavnom gradu Tadžikistana, Dušanbeu, gdje je on radio. Par se vjenčao i dobio dvoje djece prije nego što ju je ubijedio da ode u inostranstvo.

“Nisam izabrala da budem ovdje. Moj muž me je prevario. On nas je doveo u Siriju. Onda je ubijen.”, objašnjava u telefonskom razgovoru dok boravi u kampu.

Odinaeva nije dala nikakve dodatne detalje.

Vlasti u Dušanbeu i porodica Odinaeve u njenom rodnom gradu Hamadoniju na jugu Tadžikistana potvrdili su da je ona napustila Tadžikistan sa suprugom i djecom prije više od tri godine.

Ambasador Zubaodžoda kaže da planira da se sretne s tadžikistanskim državljankama poput Odinaeve koje su ostale u izbjegličkim kampovima sa svojom djecom. Ovaj diplomata već ima iskustva sa organizacijom repatrijacije tadžikistanskih državljana: igrao je ključnu ulogu u povratku šestoro tadžikistanske siročadi tzv. Islamske države iz Iraka prošle godine.

Zubaidžoda kaže da ima 92-oje tadžikistanske djece i 43 žene koje želi da vrati kući iz Iraka. Neka djeca žive u izbjegličkim kampovima ali većina ih je u zatvorima sa svojim majkama koje služe zatvorske kazne zbog zločina što su bile pripadnice ekstremističke skupine. Za neke od njih je presuđena smrtna kazna.

Prema iračkom zakonu, repatrijacija maloljetnika traži pismeno odobrenje od najmanje jednog roditelja i sudski nalog iračkog suda. Na obraćanju za medije, 12. februara, tadžikistanski ministar vanjskih poslova Muhridin rekao je novinarima da u ministarstvu vjeruju da je većina očeva poginulo.

“Najveći izazov“, rekao je ministar, je odbijanje nekih od tadžikistanskih majki u Iraku i Siriji da pošalju svoju djecu nazad u Tadžikistan.

Neke od njih tvrde da nemaju rodbine u Tadžikistanu koja bi bila voljna da se brine o djeci. U nekoliko slučajeva, neke od majki insistiraju na tome da ne žele da se njihova djeca odgajaju u sekularnom Tadžikistanu, rekao je ministar vanjskih poslova.

Tadžikistanski napori za repatrijaciju dešavaju se u trenutku kada militanti Islamske države koje su opkolile snage predvođene Kurdima, u selu Baguz, blizu iračke granice, pokušavaju da povrate teritoriju.

Pitanje šta da se radi sa stranim borcima pripadnicima tzv. Islamske države i njihovim porodicama koje su zarobile snage predvođene Kurdima, zadaje velike glavobolje vladama njihovih matičnih zemalja. Prema izvještaju Centra za proučavanje radikalizacije sa sjedištem u Londonu u priodu od 2013. do 2018. više od 40.000 stranih državljana pridružilo se tzv. Islamskoj državi u Iraku i Siriji.

Američki predsjednik Donald Trump pozvao je evropske zemlje da izvrše repatrijaciju svojih državljana iz Sirije kako bi im se sudilo kod kuće.

Različite zemlje bojeći se potencijalnih sigurnosnih prijetnji koje predstavljaju džihadistički borci, koriste različite metode kako bi se nosile s povratnicima iz tzv. Islamske države – od sudskog gonjenja do zatvaranja ili rehabilitacije i resocijalizacije.

U Evropskoj uniji, povratnici se suočavaju s kriminalnim istragama i ponekad sudskim gonjenjem. U Belgiji povratnici, članovi tzv. Islamske države mogu biti poslani u obezbjeđene jedinice za rehabilitaciju. A prema izvještaju Evropskog parlamenta, francuska vlada dozvoljava svojim državljanima da budu suđeni u Francuskoj ili u Siriji, sve dok im se pravično sudi.

Želja Tadžikistana da vrati svoje državljane kući polazi od iskustva građanskog rata i njegovim posljedicama kroz koje je prošla ova zemlja tokom 1990-ih. Zatim, na desetine tadžikistanskih djece izbjeglica završilo je u kampovima za obuku u Afganistanu i plemenskim dijelovima na teritoriji Pakistana.

Na vrhuncu moći tzv. Islamske države u Siriji i Iraku tokom 2015. godine, Tadžikistan je ponudio amnestiju svojim državljanima koji se dobrovoljno vrate iz konfliktnih zona i odreknu se nasilja.

U Tadžikistan se vratilo više of 100 ljudi, prije i tokom amnestije, reintegrisani su u društvo ali pod stalnom prismotrom vlasti.

Neki od njih sada uzimaju učešća u antiekstremističkim kampanjama koje sponzorira država. Bivši borci često se pojavljuju na televiziji, daju intervjue o zločinima koje je činila tzv. Islamska država, a kojima su oni bili svjedoci u Iraku i Siriji.

Neki od onih koji su se vratili optuženi su da su bili plaćenici ili da su bili uključeni u vrbovanje i regrutaciju za tzv. Islamsku državu.

Međutim, nisu svi sretni zbog njihovog povratka bojeći se da se neki od povratnika još uvijek pridržavaju ekstremističke ideologije.

“Nikada sa sigurnošću ne možemo znati šta su bili stvarni razlozi njihovog povratka. Ne možmo biti sigurni da su se stvarno deradikalizovali”, rekao je jedan predavač sa univerziteta u Dušanbeu koji je želio da ostane anoniman zato što je i lično upoznat sa nekim povratnika.

Iako ne postoje zvanične barijete da se povratnici vrate poslu ili studiranju, ne postoji proces rehabilitacije za one koji su proveli vrijeme na teritoriji pod kontrolom tzv. Islamske države.

“Do sada, još nismo vidjeli napade koje su počinili bivši stvani borci, u Tadžikistanu, ali nedostatak programa rehabilitacije mogao bi da stvori probleme za porodice i društvo u globalu na duže staze”, kaže Edward Lemon, istraživač na Daniel Morgen Graduate School za nacionalnu sigurnost u Washingtonu.

“Ono što je možda veća opasnost na duge staze jeste činjenica da je [Islamska država] sada razbijena i putovanje u Siriju nije jednostavno tako da bi se više Tadžikistanaca moglo odlučiti da izvede napade kod kuće”, kaže Lemon.

“Svi ti razlozi koji su bili uzroci odlazaka i borbe u inostranstvu – nepravda, marginalizacija, pritisci – još uvijek postoje. Mladi ljudi će istražiti nove načine da izraze svoje frustracije, ponekad i koristeći nasilje”, rekao je Lemon za RSE.

Vlasti su rekle da je od 2014. nekih 1.900 Tadžikistanaca otišlo za Siriju i Irak da se pridruži tzv. Islamskoj državi a za skoro 500 njih vjeruje se da su ubijeni. Neki su se vratili. Sudbina ostalih nije poznata.