Sloboda medija u Evropi osjetljivija je danas nego bilo kada u periodu poslije Hladnog rata, navodi se u izvještaju partnerskih organizacija Platforme za sigurnost novinara Vijeća Evrope.
U porastu su fizički napadi na novinare, kao i napadi na njihov integritet. Novinari se sve češće suočavaju sa opstrukcijama, neprijateljskim okruženjem i nasiljem dok istražuju i izvještavaju u ime javnosti.
Stoga su, navodi se, potrebne hitne akcije, praćene odlučnom političkom voljom od strane država članica Vijeća Evrope kako bi se poboljšali teški uslovi u kojima se nalazi sloboda medija i osigurala zaštita novinara u zakonima i u praksi.
Dvanaest partnera, uključujući novinarske i medijske organizacije, kao i grupe koje promovišu slobodu izražavanja, prijavile su 140 ozbiljnih kršenja ove Platforme u 32 države članice Vijeća Evrope. Inače, Platforma je pokrenuta u aprilu 2015. da bi pružila informacije koje mogu poslužiti kao osnova za dijalog sa državama članicama o mogućim zaštitnim ili korektivnim mjerama.
Od ovih 140 kršenja Platforme, u 80 slučajeva, dakle 57 posto prijetnja je došla od strane države, 21 posto sa neke druge strane, a 22 posto prijetnje su uputili neidentifikovani izvori.
Napadi na novinare u Srbiji, BiH i Crnoj Gori
Ukupno je postavljeno 35 upozorenja koja se tiču fizičkih napada na novinare na Platformu prošle godine. Njih 29 je klasifikovano kao "nivo 1", koji se odnosi na najteže kršenje slobode medija. Osim ubistava novinara, upozorenja se odnose na detonaciju autobombe ispred kuće novinara u Crnoj Gori, napad nožem na novinara ispred kućnih vrata, podmetanje požara u sjedištu istraživačkog portala u Ukrajini.
- Da li je Sead Sadiković bio meta?
- Kada iz državnih medija pozivaju na linč novinara
- Fridom Haus: Kriza demokratije na Balkanu
- HRW o ljudskim pravima na Balkanu: Nije trenutak za zadovoljstvo
Upozorenja o ugrožavanju života novinara godišnje rastu duplo od pokretanja Platforme 2015. godine. U 2018. primjetan je jasan trend verbalnog zlostavljanja i javne stigmatizacije medija i novinara u mnogim državama, što uključuje i izabrane zvaničnike, a posebno uoči izbora. To se često propagira na društvenim mrežama, etiketirajući medijske zaposlenike kao potencijalne mete, u nekim slučajevima izazivajući neprijateljstvo, mržnju i nasilje protiv njih, a što se dešava u Bosni i Hercegovini, navodi se u izvještaju. Dodaju da je to neprihvatljivo i da se mora oštro osuditi.
Primjeri verbalnog zlostavljanja od strane političkih lidera uključivali su objavljivanje liste novinara koji su kritikovali vlast i koji su opisani kao "izdajnike", što je bio slučaj u Srbiji.
Ubistva novinara
Najmanje dva novinara su ubijena 2018. godine zbog njihovog izvještavanja: Jan Kuciak u Slovačkoj i Jamal Khashoggi u Turskoj u konzulatu Saudijske Arabije. Kada se govori o smrti dva druga novinara, Viktorije Marinove u Bugarskoj i Maksima Borodina u Rusiji, izražena je zabrinutost zbog temeljitosti istraga ubistava i okolnosti koje su dovele do ubistva.
Kao problem navodi se i nekažnjivost, odnosno nedostatak odgovarajuće policijske i sudske angažovanosti u zločinima protiv novinara, pa je omogućeno da to postane novi standard. Do 2018. bilo je 17 slučajeva nekažnjavanja ubistava novinara.
Po dva slučaja u Azerbejdžanu i Turskoj, šest u Rusiji, pet u Ukrajini i po jedan u Srbiji i Crnoj Gori. Osim toga, u Srbiji je identifikovano 14 slučajeva ubistava, kidnapovanja i nestanka srpskih i albanskih novinara između 1988. i 2005. godine koji do danas nisu riješeni i koji zahtijevaju nove istrage, upozoravaju u izvještaju.
Novinari u zatvoru
Izvještaj ilustruje pogoršanje medijskih sloboda u Evropi kroz nekoliko primjera. Posebno su istaknute Turska, u kojoj je i dalje najveći broj novinara u zatvoru, Rusija, gdje potezi i politika države u mnogome ograničavaju prostor za slobodno izražavanje, Italija, u kojoj je najviše porastao broj upozorenja koja se odnose na slobodu medija i Mađarska, gdje je velika koncentracija medija u rukama provladinih oligarha. Navodi se da je u Turskoj preko 200 novinara uhapšeno ili zatvoreno.
Osim toga, Zakon, kojim je proširen član koji se odnosi na "strane agente", donesen 2018. godine u Rusiji, dao je tamošnjim vlastima dodatne alate za ograničavanje pristupa informacijama, vršenje nadzora i cenzurisanje sadržaja.
Represivni zakoni ozbiljno narušavaju slobodu medija. Ovdje se uključuju prijave o blokiranju nekih stranica od strane države, a u nekim slučajevima i društvenih mreža, kao što je bio slučaj u Rusiji koja je ograničila pristup aplikaciji Telegram. U izvještaju pišu i kako su novinari i dalje proizvoljno ili nepravedno u pritvoru.
Do 31. decembra 2018. godine, Platforma je zabilježila 130 slučajeva novinara u pritvoru, od čega ih je 110 zatvorenih u Turskoj, 11 u Azerbejdžanu, pet u Rusiji i četiri u Ukrajini.
Zabilježeno je i nekoliko slučajeva navodne zloupotrebe Interpolovih potjernica, za koje se sumnja da su izdate kako bi se proganjali novinari koji su pobjegli pred represijom u svojim državama.
Takođe, navode da je nezavisnost i održivost javnih emitera sve ugroženija, kao i mogućnost novinara da zaštite svoje izvore.
Odgovor države
Ukupna stopa odgovora država nakon upućenih ozbiljnih prijetnje slobodi medija bila je samo 39 posto, što je prenisko, ocjenjuje se u izvještaju.
Bosna i Hercegovina, Azerbejdžan, Italija, Turska i Rusija nisu odgovorili ni na kakva upozorenja koja su prijavljena Platformi, zaključuju u izvještaju.
Facebook Forum