Fond za humanitarno pravo (FHP) podnosi krivičnu prijavu Tužilaštvu za ratne zločine Srbije za slučaj hrvatske porodice Abjanović iz šidskog sela Morović. Rođena braća Mate i Ivica Abjanović odvedeni su iz svoje kuće 23. oktobra 1991. godine i tada su poslednji put viđeni živi.
"Mi smo naredne dvije godine tražili oca i strica po sabirnim centrima u Šidu i okolici gdje su dovodili Hrvate iz okolice Tovarnika, Vukovara. Prošli smo kaznione Beograd, Sremsku Mitrovicu, logore Stajićevo, Begejci. Nigdje ih nismo pronašli", kaže Vesna Abjanović, čiji se otac Mate i stric Ivica do danas vode kao nestala lica u evidenciji Međunarodnog komiteta Crvenog krsta.
Nestanak Abjanovića samo je jedan od dokumentovanih slučaja koje je Fond za humanitarno pravo predstavio u Dosijeu: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini.
"Otac je izrazio verbalno negodovanje kako mu nije jasno zbog čega ga privode na saslušanje jer ništa nije kriv. Jedan od naoružanih muškaraca rekao je drugome da ocu stavi lisice, na šta je ovaj drugi rekao da nema lisice već je izvadio žicu. Tada nam je postalo sve sumnjivo. Naoružani, uniformirani, identično odjeveni a nisu imali lisice", ispričala je Vesna Abjanović kako je izgledalo odvođenje njenog oca.
Tog 23. oktobra 1991. godine, u kuću porodice Abjanović u selu Morović u vojvođanskoj opštini Šid, došla su četiri uniformisana i naoružana muškarca. Došli su u dva siva automobila sa registarskim oznakama JNA. Insistirali su da 41-ogodišnji Mate pođe na saslušanje u stanicu policije u Šidu. Rekli su da imaju nalog za saslušanje, ali ga porodici nisu pokazali.
Sa Matom je pošao njegov dve godine stariji brat Ivica. Odvezeni su vozilima Jugoslovenske narodne armije (JNA) prema Šidu i tada su poslednji viđeni. Ovo stoji u Dosijeu Fonda za humanitarno pravo: Zločini nad Hrvatima u Vojvodini.
Iste večeri je Matovoj supruzi i sinu u stanici policije u Šidu rečeno da oni nisu izdali nalog za privođenje ili hapšenje braće Abjanović.
Porodica Abjanović nikada nije dobila službenu informaciju o tome šta se dogodilo sa Matom i Ivicom.
"Godina 1993. više nismo mogli podnijeti takav život u Moroviću, nego smo, kao i većina Hrvata u to vrijeme iz Vojvodine, zamijenili dvije kuće i oranice u Osijeku i okolici Osijeka", kaže Vesna Abjanović.
Niko nije odgovarao za njihovo odvođenje, iako je porodica Okružnom javnom tužilaštvu u Sremskoj Mitrovici 2004. godine podnela krivičnu prijavu. Tužilaštvo je odbacilo tu prijavu navodeći da je nastupila relativna zastarelost krivičnog gonjenja.
Osim nestanka braće Abjanović i Stevana Đurkova, u Dosijeu FHP-a su dokumentovana i ubistva 14 Hrvata u Vojvodini za koja je navedeno da su potvrđena iz više različitih izvora.
"Kao inspiratore kampanje zastrašivanja i progona Hrvata u Vojvodini FHP je identifikovao članove Srpske radikalne stranke na čelu sa Vojislavom Šešeljem, ali i razne grupe koje su bile povezane sa njim", rekla je Ivana Žanić iz Fonda za humanitarno pravo.
"Međutim, Fond je takođe u svom istraživanju utvrdio brojna svedočenja i dokaze koji ukazuju na umešanost i JNA, Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije, Resora državne bezbednosti (RDB) što govori u prilog činjenici da je progon nad hrvatskim stanovništvom vršen uz znanje vlasti u Srbiji", navela je Žanić.
- Hrtkovci strepe od Šešelja
- Šešelj za RSE: 'Ponovio bih sve pripisane zločine'
- Nepravedna haška pravda za žrtve Šešeljevih zločina
Vojislava Šešelja je Mehanizam za koordinaciju međunarodnih krivičnih sudova pravosnažno osudio na deset godina zatvora zbog podsticanja progona, deportacije i prisilnog raseljavanja Hrvata u vojvođanskom selu Hrtkovci, 1992. godine.
Šešelj je po izricanju presude rekao da je ponosan na sve svoje "pripisane" zločine i da je spreman da ih ponovi u budućnosti.
Šešelj je sproveo svoj cilj da u Srbiji bude manje Hrvata nego što ih je bilo, ocenjuje Ivana Žanić. Ona je navela da je na osnovu statističkih podataka iz izveštaja Pokrajinskog sekretarijata o kretanju hrvatskog stanovništva u Vojvodini, u periodu od 1991. do 2002. godine, primetno da se broj Hrvata značajno smanjio u 39 od 45 opština.
"Najdrastičniji primer jeste u Kukojevcima (selo u opštini Šid), gde su Hrvati 1991. godine činili 90 posto stanovništva, dok ih je na osnovu statističkih podataka iz 2002. godine ostalo svega tri procenta. Slična situacija je i u selu Gibarac (opština Šid), gde je broj hrvatskog stanovništva sa 90 procenata smanjen na svega osam procenata od ukupnog broja stanovnika", rekla je Žanić.
Dokazi predstavljeni u Dosijeu ukazuju da se kampanja zastrašivanja i pritisaka odvijala uz znanje i prećutno odobravanje političkih, policijskih i vojnih struktura republike Srbije, rekla je Jovana Kolarić iz Fonda za humanitarno pravo.
"Izuzev reakcije saveznih organa na čelu sa vladom Milana Panića u avgustu 1992. godine, prisilno iseljavanje Hrvata iz Vojvodine negirano je od strane vlasti na svim nivoima", navela je Kolarić.
U Dosijeu FHP-a piše da je služba RDB-a Srbije imala saznanja o prisilnim odvođenjima i etnički motivisanim ubistvima vojvođanskih Hrvata.
Prema izveštaju Centra RDB-a iz Sremske Mitrovice, "registrovani su slučajevi dolazaka naoružanih pripadnika Teritorijalne odbrane sa područja Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srema i drugih paravojnih formacija čiji su pripadnici ilegalno odvodili lica hrvatske nacionalnosti sa našeg područja i vršili pretrese njihovih kuća".
U istom izveštaju, kako prenosi FHP, navodi se da su "pritisci vršeni na različite načine, počev od anonimnih telefonskih pretnji pa do fizičkih likvidacija".
Facebook Forum