Piše: Ron Synovitz (Priredila: Biljana Jovićević)

Društvene mreže su razotkrile puno toga i mnoge prozvale na odgovornost. Razotkriveni su rasisti, korupcija i kriminal te dat glas onima kojima je bio zatvoren put ka pravdi. Iznjedrile su, međutim, i hipersenzitivnu kulturu bijesa za koju mnogi kritičari smatraju da uništava produktivan javni diskurs.

Izlivi bijesa i nezadovoljstva vidljivi su svugdje.

Na ulicama, u bioskopu i definitivno u političkoj areni. Ali sav ovaj bijes je, čini se, koncentrisan na jednom mjestu: društvenim medijima ili mrežama, kako vam je draže.

Popularne platforme su donijele mnogo dobrog: razotkrile kriminalce, korupciju i stavila do znanja - i velikim i malim zlikovcima - da ne mogu djelovati nekažnjeno.

No jedan od izvora njihove snage - davanje korisnicima mogućnosti da odmah i bez ustezanja iznesu svoje mišljenje svijetu - takođe je pomogao da se razvije i širi "kultura bijesa" na koju stručnjaci upozoravaju da postaje prijetnja produktivnoj javnoj raspravi.

Javna raspravu na Twitteru

Prije nego što smo dobili društvene mreže, mnogi događaji, teme ili debate ranije su ostajale na lokalnom nivou ili bi jednostavno promakli radaru globalnih medija. Čak i najizolovanija iskra bijesa može veoma brzo da plane u globalnu oluju.

Ovo, naravno, može izazvati brzu i produktivnu reakciju. Primjera radi, kompanije koje koriste djecu kao radnu snagu mogu biti bojkotovane ili se i ubica, čiji su zločini dugo prolazili nekažnjeno, može razotkriti i kazniti.

Ali otvorenost društvenih mreža ima i svojih negativnih strana, kao što je sajber zlostavljanje koje pojedinca može dovesti u stvarnu opasnost ili, ironično, mutirati slobodu govora.

Jedan izvještaj objavljen u oktobru 2018. godine, koji je sačinio londonski think-tank WebRoots Demokracy (Veb korijeni demokratije) o online zloupotrebi političkih debata, zaključio je da su društvene mreže postale neprijateljska sredina za one koji iskazuju političke stavove.

Naročito su, kako se navodi u izvještaju, žene i manjine često subjekti "toksičnog nivoa zloupotrebe koji je fokusiran na njihove identitete" kada su uključeni u online političku konverzaciju.

Rezultat, prema izvršnom direktoru WebRoots Demokracy Areequ Chowdhuryu (Areku Čovdhuriju), je taj da se neki korisnici plaše da će se u online sferi suočiti sa "maltretiranjem, zastrašivanjem i zlostavljačkim ponašanjem" ako javno objavljuju svoje stavove.

"Naši istraživači su otkrili da korisnici primjenjuju autocenzuru zbog straha od zlostavljanja. Umjesto toga, o politici govore na privatnim forumima", kaže Chowdhury.

Amnesty International (AI) je upozorio da je nasilje i zlostavljanje žena naročito postalo "opasan trend koji postaje prijetnja ženama da slobodno učestvuju u javnim raspravama".

U izvještaju objavljenom 10. decembra pod nazivom #Toxic Twitter (Toksični Tviter), ova grupa za ljudska prava je navela da rastuće uobičajene forme zlostavljanja uključuju "direktne ili indirektne prijetnje fizičkog ili seksualnog nasilja", kampanje targetiranog maltretiranja, rasističko ili homofobno zlostavljanje i "doxing napade" ili javno online dijeljene privatnih informacija o osobama sa ciljem da budu upozorenje ili da uznemire metu.

U 2018. godini jedan od najpoznatijih slučajeva sajber zlostavljanja bio je "doxing napad" na američku profesoricu psihologije, koja je optužila tada potencijalnog sudiju Vrhovnog suda SAD-a da ju je seksualno napao 1980-ih.

Ona je pozvana da svjedoči pred senatskim pravosudnim Komitetom u septembru, ali, prije nego što se pojavila, njen email i kućna adresa su dijeljeni putem društvenih mreža. Uslijedilo je sajber zlostavljanje, uključujući i prijetnje smrću, što ju je prisililo da angažuje tim za bezbjednost i preseli se najmanje četiri puta.

Brett Kavanaugh (Bret Kavanao) je negirao optužbe i tijesnom većinom uspio da bude potvrđen u oktobru kao sudija Vrhovnog suda. Krajem novembra 2018. Christine Blasey (Kristina Blazi) još uvijek nije bila u mogućnosti da se vrati na posao kao profesorica ili u svoj dom.

Divljački odgovor

U drugom dobro poznatom slučaju, 37-godišnja američka turistkinja koja je ulovila i ubila rijetku crnu žirafu u Južnoj Africi bila je preplavljena bujicom bijesa na društvenim mrežama, nakon što je na Instagramu postavila fotografije na kojima pozira pored ubijene životinje.

Internet stranica Africalandpost kopirala je fotografiju žene te ponovo je objavila na Twitteru nazvavši je "bijelom američkom divljakušom" i sa kratkom rečenicom "Njeno ime je Tess Thompson Talley (Tes Tomson Teli). Molim Vas podijelite".

Za par sati, desetine hiljada bijesnih korisnika interneta su retweetovali (ponovo objavili) fotografije Tess Talley zajedno sa porukama mržnje i osude čime je postala meta razjarene mase na društvenim mrežama.

I slavne osobe pridružile su se osudama, ohrabrivši njihove pristalice da učine isto.

Glumica Debra Messing (Mesing) kritikovala je Talley kao "odvratnu, zločestu, nemoralnu, bez srca i sebičnu ubicu", dok ju je glumac Jeffrey Write (Džefri Vrajt) okvalifikovao kao "samoopsjednutu ludu kolonizatorku".

Oni sa druge strane spora, uključujući i samu Talleyevu, takođe su uzvraćali vatrom. Ona je branila ubistvo rijetke životinje u medijima kao "konzervaciju preko menadžmenta igrom" te je za Daily Mail rekla da je lov "nešto u šta vjeruje" i da su napadi na društvenim mrežama na nju bili gori zato "što sam ja žena".

Ova online "debata", ako se upošte može nazvati debatom, sasvim sigurno je pritisnula vruće dugme problema o velikoj igri - lovu - i stavila ga u fokus, ali je malo doprinijela razješenju spora.

Osigurala je, međutim, dobar primjer online diskursa, kao sve, samo ne produktivnog.

Nedavna istraživanja

Milenijumima već kršenje moralnih normi uzrokovalo je da ljudi „osjete moralni bijes i da ga izražavaju preko ogovaranja, posramljivanja ili kažnjavanja,“ napisala je nedavno Molly Crockett (Moli Kroket) naučnica, neurolog sa Univeziteta Yale (Jejl) u naučnom časopisu Nature.

Sada su, kaže, društvene mreže demokratizovale moralni bijes sa online pokretima kao što su #BlackLivesMatter (Crni životi su važni) i #MeToo (Ja isto) osnažujući glasove tradicionalno obespravljenih manjina i žrtava seksualnog napada.

Ali Crockett je upozorila da regularne doze sa dezinformacijama i "užasavajućim vijestima" preko društvenih mreža, mogu takođe oštriti moralne emocije na načine da postane teže mijenjati društvo na bolje.

"Ako ste na vašim društvenim mrežama izloženi medijskim sadržajima od kojih vam krv ključa, možda nećete imati dovoljno energije za akcije koje bi donijele promjenu, kao što su volonterizam, učešće na skupu ili glasanje", ocjenjuje Crockett dodajući: "Ako je baš sve vrijedno ljutnje, efektivno onda nije ništa".

Pročitajte: Indija najopasnija zemlja za žene, SAD pri vrhu

Drugi istraživači sugerišu da iskaljivanje bijesa, proizvodi još bijesa i da potom online ljutnja može postati navika.

“Ako digitalni mediji omogućavaju lakše iskazivanje bijesa, to može pojačati naknadni osjećaj ljutnje” kaže Crockett.

Zamor od bijesa

Problem na neki način postaje gori i takođe vodi do nekih neočekivanih posljedica, prema Guyu Atchisonu (Gaju Atčisonu), istraživaču ponašanja na društvenim mrežama i etici na King’s Koledžu u Londonu.

"Primijetićete da ljudi postaju skoro umorni od korištenja platformi društvenih mreža za online prozivanje i posramljivanje", rekao je Atchison za RSE.

"Takođe možete vidjeti prilično jaku online polarizaciju", Atchinson navodi i dodaje: "Stim što imate da različiti ljudi postaju bijesni jedni na druge zbog različitih političkih podjela, što pomalo komplikuje stvari".

"Kada je riječ o javnom ponižavanju, primjera radi, očekujete da osoba koju postidite drži do ljudi pred kojima su postiđeni. Ali ako su ljudi totalno polarizovani, onda to mogu biti samo grupe ljudi koji viču jedni na druge online", navodi Atchison.

Možda to nije iznenađenje, ali na društvenim mrežama stoje "hashtagovi" kojima se pita gdje je bijes kada korisnici pretpostavljaju da ga nema ili nema dovoljno.

​Jak momak za tastaturom

Neke psihološke studije sugerišu da je bijes na društvenim mrežama podstaknut sa "efektom disfunkcije na mreži", kada se ljudi u online interakciji sa drugima, na neki način ponašaju onako kako moguće ne bi nikad da razgovaraju licem u lice.

"Kada ne vidite osobu ispred vas, ne možete procjenjivati njihove emocije", kaže Atchison. "Ne možete procijeniti ton njenog glasa, ne možete vidjeti izraz lica. Onda ste više skloni da osuđujete, napadnete i da zlostavljate na načine na koje nikada ne biste u kontaktu licem u lice."

Atchison takođe kaže da, prema dizajnu, kompanije društvenih mreža imaju benefita od online bijesa zato što će postovi sa ljutitom sadržinom vjerovatnije dobiti više "like-ova" (sviđa mi se) i biti "shares" (dijeljena).

"U ovom trenutku, oni su postavljeni na način da profitiraju od online javnog sramoćenja", pojašnjava. "Što više klikova dobiju, više profita prave."

Molly Crockett kaže da većina platformi društvenih mreža takođe povećavaju lične nagrade za korisnike koji online iskazuju bijes.

Osoba koja posramljuje onoga za koga se smatra da je učinio nešto loše, iskazuje svoju sopstvenu moralnu snagu pred svojim kontaktima na društvenim mrežama, takođe navodi.

Rješenje u eteru

Istraživači su saglasni da je online iskazivanja bijesa postao ozbiljan problem, ali nijesu saglasni oko toga šta treba uraditi da bi se ovaj problem riješio.

WebRoots Democracy kaže da vlade, pojedinci koji koriste internet, i kompanije - vlasnici društvenih mreža, zajednički dijele odgovornost u borbi protiv online zlostavljanja.

Za Britaniju su preporučili formiranje Kancelarije za regulaciju društvenih mreža koja će sprovoditi monitoring - koliko su društvenie mreže efikasne u borbi protiv zloupotreba.

Navodi se da se od kompanija društvenih mreža treba tražiti da kvartalno podnose "izvještaj o transparentnosti" regulatoru da bi pratili napredak u borbi protiv online zloupotreba.

Čak se predlaže i prijetnja od privremenog zatvaranja cijele socijalne platforme da bi bili prisiljeni na saradnju.

Konačno, WebRoots Democracy predlaže i građanski internet porez na kompanije društvenih mreža, a novac od toga bi prema prijedlogu, bio korišten za digitalno opismenjavanje i programe antidiskriminacije, kao i da se osiguraju resursi policiji da se nosi sa slučajevima online zlostavljanja.

"Dok platforme društvenih mreža imaju odgovornost da osiguraju da njihovi forumi budu siguran prostor, oslobođen od jezika mržnje, odgovornost za obračun sa diskriminacijom u društvu leži na državi", navela je ova grupa u svom oktobarskom izvještaju.

• Može vas interesovati: Facebook i teorije zavjere

Ali izvršni direktor WebRoots Demokracy, Areeq Chowdhury, priznaje da pojačana državna regulacija društvenih mreža zahtijeva novu legislativu i da joj se protive kompanije društvenih mreža, ali i zagovornici slobode govora.

Guy Atchison sa Kings koledža je protiv veće državne regulacije, ukazujući da većina država već ima zakone protiv govora mržnje i drugih zloupotreba.

"Online javno ponižavanje je moralno problematično, ali ja ne mislim da je za to neophodan zakon", kaže i naglašava: "Vi, zapravo, želite da promijenite socijalne norme i ponašanje kompanija - vlasnika društvenih mreža".

"Ali trebamo da razlikujemo online javno ponižavanje ljudi od onoga što je istinska i legitimna forma javne kritike", kaže Atchison i zaključuje: "Sasvim je u redu da kritikujete nekoga online i kritikujete nečija gledišta, ali kada pokušavate da stigmatizujete nekoga i ponizite ga preko online bujice uvreda, tu se prelazi crta drugačijeg tipa ponašanja koje je problematično".