U najnovijem Mostu Radija Slobodna Evropa razgovaralo se o tome da li je nakon raspada opozicije Dodik na putu da uspostavi apsolutnu vlast u Republici Srpskoj. Sagovornici su bili Stefan Blagić, politikolog i predsjednik nevladine organizacije Restart Srpska, i banjalučki ekonomista Damir Miljević.
Bilo je riječi o tome zašto nakon izbornog poraza mnogi opozicioni lideri, umjesto da daju ostavke, prelaze na Dodikovu stranu, kako se Dragan Čavić, koga je Dodik obasipao najgorim uvredama, danas udvara Dodiku i njegovoj stranci da bi dobio ministarsko mjesto, kako će birači, koji su glasali protiv Dodika, reagovati na izdaju opozicionih lidera, koji je smisao patriotskog bloka koji Dodik formira u Republici Srpskoj, kako se vlast sveti građanima koji su učestvovali na protestima Pravda za Davida, zašto je danas u Republici Srpskoj veći problem da li će zastava tog eniteta stajati ispred Dodikovog kabineta nego male plate, kriminal i nepotizam, kao i o tome – ima li šanse da se umjesto kompromitovane opozicije pojave nove političke snage u Republici Srpskoj.
Omer Karabeg: Odmah nakon poraza na oktobarskim izborima počeli su raskoli u opoziciji u Republici Srpskoj. To nije ništa neobično, i u drugim zemljama nakon izbornog poraza počinju sukobi u opozicionim partijama, ali u Republici Srpskoj se dešava nešto što se ne dešava u drugim zemljama. Mnogi opozicioni lideri su okrenuli leđa građanima, koji su za njih glasali, i počeli da se udvaraju vladajućoj stranici. Kako to tumačite? Opozicija je i ranije gubila od Dodika, ali, koliko znam, nije nakon izbora prelazila na Dodikovu stranu.
Stefan Blagić: Ne bih se baš u potpunosti složio sa vama. Taj raskol u opoziciji vuče korijene još od izbora 2014. godine. Tada je opozicija olako prešla preko kupovine dva opoziciona poslanika, ili dva “papka“ kako ih je nazvala premijerka Republike Srpske, koji su iz opozicije prešli na stranu Saveza nezavisnih socijademokrata, pa je vlada formirana na bazi političke korupcije. Opozicija je na to reagovala vrlo mlako, nije bilo nikakve prave borbe. Na slijedećim lokalnim izborima 2016. godine bilo je jasno da opozicija kreće u pravcu raspada.
Ovo što sada gledamo samo je nastavak tog procesa. Lideri opozicionih partija su se umorili od opozicionog djelovanja. Odmah nakon poraza na izborima krenuli su da se nude pobjedničkoj partiji ne bi li prigrabili komadić vlasti, iako su glasove dobili zbog kritike režima Milorada Dodika. To govori da u Republici Srpskoj gotovo da i nije postojala istinska opozicija i da su mnogi ljudi, koji su se nalazili u opozicionim redovima, bili igrači i spavači Milorada Dodika. Cijela stvar je eskalirala ulaskom Čavićevog Narodnog demokratskog pokreta u vlast i raskolom u Srpskoj demokratskoj stranci, koja je bila vodeća opoziciona partija u Republici Srpskoj. Ne bi me čudilo da i oni poslanici koji su ostali u opoziciji - a koliko ih je to niko ne zna - pređu na stranu vlasti. Nakon oktobarskih izbora jasno je da narod praktično više nikome ne može da vjeruje.
Damir Miljević: Po mom mišljenju, ovaj masovni prelazak na Dodikovu stanu rezultat je dogovora koji su prije izbora napravljeni između Saveza nezavisnih socijaldemokrata, tačnije Milorada Dodika, i uglednih pojedinaca iz opozicionih stranaka. Samo se čekalo da prođu izbori, pa da oni pređu na drugu stranu. To pokazuju izborni rezultati u gradovima gdje su lideri opozicije bili na vlasti, prije svega mislim na Doboj i Bijeljinu. Tamo je opozicija prošla mnogo lošije nego na ranijim izborima. Ovo sadašnje prelijetanje vidim kao odlično urađenu operaciju Milorada Dodika i njegove stranke. Međutim, u svemu tome ima i nešto dobro, a to je da danas birači znaju s kim imaju posla. Sada će se znati ko je prava opozicija, a ko se samo tako zove.
Čavić kao Don Kihot
Omer Karabeg: Najveći zaokret napravio je Dragan Čavić, lider Narodnog demokratskog pokreta, koji je godinama bio najoštriji kritičar Dodikove vlasti i koga je Dodik najviše vrijeđao i nazivao najgorim imenima. Nakon izbora, on je izjavio da građani nisu prepoznali ono za šta se opozicija zalaže. “Po čemu mi treba da budemo Don Kihoti političke scene u Republici Srpskoj“, rekao je Čavić i prihvatio ponudu Dodika da uđe u vlast. U normalnim zemljama, opozicioni lideri podnose ostavke nakon neuspjeha na izborima. Umjesto da to uradi, Čavić ide da ljubi ruku Dodiku. Zašto je je Čavić, koji je važio za moralnu gromadu u Republici Srpskoj, tako nisko pao?
Stefan Blagić: Samo se djelomično slažem s vama, jer nikada nisam vjerovao da je Čavić neka moralna gromada, mada je postojao veliki broj ljudi koji je u to vjerovao. Ljubav Dragana Čavića i Milorada Dodika seže još od 2006. godine. Prema mojim saznanjima, njih dvojica su se sastali uoči oktobarskih izbora o čemu javnost nije bila obavještena. Tada je vjerovatno dogovoren ovaj prelazak. Nije onda ni čudno što su se Dragan Čavić i njegovi saradnici nakon izbora prodali za pozicije u vlasti i javnim preduzećima.
Potpuno ste u pravu kada kažete da u normalnim zemljama opozicioni lideri nakon poraza na izborima podnose ostavke, ali morate da shvatite da ovo nije normalna zemlja i da Bosna i Hercegovina nije demokratska država. Možemo pričati o demokratiji u formalnom smislu, ali ona suštinski ne postoji. Pa zar nisu pomenuti “papci“ dobro prošli na nedavnim izborima. Recimo, Nenad Stevandić je ušao u Parlamentarnu skupštinu Bosne i Hercegovine, a njegova partija je prešla cenzus u Republici Srpskoj, da sada ne govorim na koji način. Izgleda da se ovde “papci“ nagrađuju, umjesto da budu kažnjeni na izborima.
Damir Miljević: Ja mislim da se Dragan Čavić umorio od politike. Vjerovatno je i unutar stranke bilo dosta pritisaka da se sa posnog pređe na mrsni period. To bi mogao biti glavni razlog, jer očito nije riječ ni o kakvim ideološkim ili političkim motivima. U pitanju su samo goli inetersi.
Omer Karabeg: Čavićevoj stranci ponuđeno je ministarsko mjesto u vladi, a vjerovatno će biti i nekih šefovskih mjesta u javnim preduzećima.
Damir Miljević: Tako to ide u Republici Srpskoj. Vjerovatno plijen neće biti samo ministarsko mjesto, nego i nekoliko mjesta po dubini, kako ovdašnji političari vole da kažu. Zavisi kako su se dogovorili.
Izdaja birača
Omer Karabeg: Zar nije takvo ponašanje opozicionih lidera izdaja birača koji su za njih glasali? Oni su glasali protiv Dodikove vlasti, a ne za to da se opozicioni lideri priključe Dodiku.
Stefan Blagić: Naravno da je to izdaja birača. Ne mogu da shvatim da se za samo 30 dana mogu promijeniti pozicija i retorika političke partije koja je sebe nazivala opozicionom. To je smiješno i žalosno. O tome će svoju riječ dati birači na slijedećim izborima. Ali, ne mislim da Narodni demokratski pokret može da preživi do tada. Ta stranka je duboko podijeljena. Veliki broj njenih članova nije za ulazak u koaliciju sa Dodikovom strankom. Ti ljudi će da traže novi politički okvir djelovanja. Oni ne žele da budu u istoj stranci sa Čavićem koji je prodao vjeru za večeru i napravio interesni dogovor sa Dodikom. Čavić je blizu penzije i želi da osigura sebe i svoju porodicu.
Omer Karabeg: Neki su ovako ponašanje opozicionih lidera nazvali ubijanjem demokratije?
Stefan Blagić: Da bi se nešto ubilo potrebno je prvo da bude živo. Ja ne mislim da je demokratija ovdje ikada zaživjela i teško je očekivati da će u bližoj budućnosti da zaživi. Izuzetno je opasan proces bezobraznog prelaženja političara s jedne na drugu stranu koji je počeo 2014. godine. Taj proces je sada eskalirao, ali nemojte da mislite da će stati. Ja vam garantujem da neće. Gospodin Miljević kaže da je jedna od pozitivnih strana ovih prelijetanja to što se opozicija čisti.
Ja sam, međutim, siguran da je Dodik i u ostatku opozicije ostavio svoje ljude koji će mu pomoći da 2020. i 2022. godine ponovo osvoji vlast. Jedini spas vidim u mlađim političkim garniturama, u ljudima od moralnog integriteta koji neće varati svoje birače. Tačno je da se je opozicija djelomično očistila, ali ne postoji garancija da se nakon slijedećih izbora ponovo neće pojaviti preletači.
Patriotska pljačka
Omer Karabeg: Dodik je pozvao opozicionare da uđu u patriotski blok. Šta znači taj njegov patriotski blok?
Damir Miljević: To mene podsjeća na nekadašnji Socijalistički savez radnog naroda. Svi sjedimo na jednoj stolici i dijelimo odgovornost, dok se priviliegije dijele prema snazi. Nama ne treba patriotski savez, nama je potrebna demokratska kontrola vlasti, jer mi nemamo vladavinu prava. Preko patriotskog saveza nudi nam se nekakakva sabornost i ujedinjavanje pred vanjskim i unutrašnjim neprijateljima svih boja, kako se to govorilo u komunističko vrijeme. To je demagogija koja potiče iz bivšeg socijalističkog sistema. Njen cilj je obezbijediti da velike vođe nastave da rade ono što su radili i u prethodnom periodu. Toga ima i kod nacionalnih stranaka u Federaciji. To je opšti recept za održavanje na vlasti koji, nažalost, još uvijek pali.
Stefan Blagić: Meni taj patriotski blok najviše liči na patriotsku pljačku. Ovdašnji političari grabe i šakom, i kapom, i lopatom, i čime god stignu samo da bi povećali svoje bogatstvo. Mada već imaju previše, to im nije dovoljno. Oni su nezasiti. Uoči posljednjih izbora bilo je ljudi koji su govorili - treba glasati za ove koji su na vlasti, jer su se oni dovoljno nakrali, pa više neće krasti. To nije tačno. Njima nikada nije dosta. Zato patriotski blok isključivo vidim kao dobro organizovanu pljačku. Zanima me da li će ovo što je ostalo od opozicije željeti da postane dio patriotskog bloka, da li će i oni poželjeti da se dokopaju dijela kolača koji dobijaju oni koji učestvuju u vlasti.
Ovih dana na sastanku bivših opozicionara sa mandatarom za sastav vlade Radovanom Viškovićem mogli smo čuti neke od opozicionara kako žale što i ranijih godina nisu dolazili na takve sastanke, jer je to navodno dobro za Republiku Srpsku. A ti isti opozicionaru su prije dva mjeseca na sva usta pričali kako je Dodikov režim korumpiran, kako je osiromašio ovu zemlju, kako zbog njega mladi ljudi masovno odlaze iz Republike Srpske. I oni danas sjede sa predstavnicima tog režima i udvaraju im se. Po meni, ono što je u ovom trenutku najvažnije za Republiku Srpsku je rješavanje ubistva Davida Dragičevića. Opozicija ne smije da pregovara sa vlašću dok se taj slučaj ne riješi. Ovdje se ne poštuje najosnovnije ljudsko pravo, a to je pravo na život. Dragan Čavić je nekada govorio: “Sa režimom se ne pregovara - režim se ruši“. On je izdao taj princip, ali građani nisu, oni još uvijek u to vjeruju.
Osveta
Omer Karabeg: Raspad opozicije ojačao je Dodikovu moć tako da je on sada krenuo da se sveti građanima koji su protestovali protiv njegove vlasti. Nismo morali dugo čekati da bude pokrenut postupak protiv Davora Dragičevića na čije pozive se je tokom godine okupljalo na hiljade ljudi da protestuju zbog toga što vlast štiti ubice Davorovog sina Davida. Protiv Davora Dragičevića se sada vodi postupak zbog navodnog krivičnog djela ugrožavanja sigurnosti. Šta će biti sa hiljadama ljudi koji su izlazili na proteste Pravda za Davida. Da li će i oni biti progonjeni?
Damir Miljević: Ovo što se trenutno dešava jeste osveta režima prema pokretu Pravda za Davida. Prvi se na udaru našao vođa tog pokreta - Davor Dragičević. To je sistem vladanja kojeg smo se nagledali u dvadesetom vijeku, gdje se pod parolom navodnog ugrožavanja države kriminalizuju kritičari režima. Kako će se stvari dalje razvijati - sve zavisi od građana. Ako oni nastave da podržavaju pokret Pravda za Davida, ako i dalje budu masovno izlazili na ulicu, režim će manje biti spreman da ide na osvetu. Ukoliko se svi mi povučemo i prepustimo Davora njegovoj sudbini, onda će režim jednog po jednog da odstreljuje pod raznoraznim optužbama. Jedini način borbe protiv režima je da mu se pokažu zubi. Jer, ako mu mi ne polažemo zube, on će ih pokazati nama.
Stefan Blagić: I ja mislim da je osveta već uveliko počela. Uostalom, gospodin Dodik je tu osvetu najavio u predizbornoj kampanji, a naša takozvana opozicija na to uopšte nije reagovala. Dodik je u predizbornom govoru u Bileći rekao da će prvog dana nakon izbora, dakle već 8. oktobra, Davor Dragičević i svi ostali biti zbrisani sa trga. On to nije uradio fizički, ali pokušava da to uradi zastrašivanjem, ucjenama, otkazima. Nekoliko desetina ljudi je ostalo bez posla ili im je promjenjeno radno mjesto. Kada samohrana majka, koja je radila u Banjaluci, dobije premještaj za Doboj, pa onda svakog dana mora do Doboja i nazad, onda ona mora da potraži drugi posao.
Potpuno sam saglasan sa gospodinom Miljevićem da se osveta može zaustaviti jedino masovnim izlaskom građana na ulice, a nikako povlačenjem pred kandžama režima. Jer, povlačenje će osokoliti režim da se još bahatije ponaša i još više sveti. Uvjeren sam da će borba Davora Dragičevića uroditi plodom i da će ubice njegovog sina biti izvedeni pred lice pravde, mada ne vjerujem da će se to isto desiti i sa onima koji odgovorni za prikrivanje ubistva. To bi bilo iluzorno očekivati od ovog režima.
Jednoumlje
Omer Karabeg: Da li će nakon raspada opozicije nastati jednoumlje u Republici Srpskoj? Čini mi se da već ima znakova koji na to ukazuju. Recimo, niko od opozicionih političara više ne govori o malim platama, kriminalu, privilegijama funkcionera, nepotizmu, već je glavna tema - da li zastava Republike Srpske treba da stoji ispred Dodikovog kabineta u Predsjedništvu BiH i da li policajci Republike Srpske treba da štite Dodika, kada bude išao u Sarajevo na sjednice Predsedništva. Dodik sada nameće ono o čemu treba da se razgovara i to svi horski prihvataju.
Damir Miljević: Dodik već godinama vrlo uspješno primjenjuje taj metod skretanja pažnje sa bitnih na nebitne stvari. To mu, na žalost, uz obilnu pomoć medija - i to ne samo režimskih nego i takozvanih slobodnih - polazi za rukom. Zato je ta vrsta tema stalno u centru pažnje. Sve je ovdje bitnije od života. Ali ja vjerujem da će se baš zbog tog jednoumlja pojaviti neki novi ljudi koji misle svojom glavom i koji žele da urade ono što misle. Sada kada su gotovo svi na jednoj, pobjedničkoj strani, otvoren je prostor za nove političke stranke i opcije koje će pokušati da se na drugačiji način suprodstave ovoj vlasti. Prema tome, koliko god sve ovo na prvi pogled izgledalo loše, ipak u svemu tome ima i nešto dobro. Saznali smo da većinom imamo lažnu opoziciju što je otvorilo prostor za pravu, demokratsku opoziciju čiji je posao da ukazuje na probleme i ruši vlast.
Stefan Blagić: Dodik diktira teme otkako je na vlasti, znači već dvanaest godina, a opozicija nikada nije znala da nađe adekvatan odgovor na to. Sada vidimo da su se svi političari zakačili za zastavu Republike Srpske. Nemam ništa protiv toga da ta zastava stoji ispred Dodikovog kabineta, ali još više nemam ništa protiv toga da prosječna plata u Republici Srpskoj bude 1.300 KM. Ali, Dodiku je lakše da priča o zastavi, nego da poveća plate. Ljudi iz opozicije kao da nisu toga svjesni, ili se prave da nisu, pa dopuštaju da u javnosti dominira priča o zastavi umjesto da glavna tema bude katastrofalno niski životni standard koji je glavni uzrok pražnjenja, ne samo ove zemlje, nego i čitavog Balkana. Sada smo svjedoci jednoumlja, ali je činjenica da je, kako reče gospodin Miljević, otvoren prostor za nove ljude i nove političke partije za kojima Republika Srpska zaista vapi.
Živimo u Dodikstanu
Omer Karabeg: Ako se nastavi represija u Republici Srpskoj, ako zavlada opšti strah, ako nezadovoljni ljudi i dalje nastave da masovno odlaze u inostranstvo, da li će se Republika Srpska pretvoriti u Dodikstan?
Damir Miljević: Ona najvećim dijelom to već i jeste, s obzirom da sve teme i javni život u Republici Srpskoj kreira gospodin Dodik koji donosi i sve ključne odluke. Prema tome, mogu da kažem da mi živimo u Dodikstanu.
Stefan Blagić: I ja mislim da je danas Republika Srpska vrlo blizu da postane Dodikstan. Žao mi je što u ovom razgovoru nismo pomenuli ponašanje međunarodne zajednice koja ćuti na sve ovo što se dešava u Republici Srpskoj i Bosni i Hercegovini. Ćuti na teško narušavanje ljudskih prava, tako da Dodik može u Republici Srpskoj da radi šta god poželi.
Ja vidim dvije mogućnosti. Prva je da Dodik vlada doživotno - kao pravi diktator. Druga je da se zaustave međunarodni krediti koji se upumpavaju u Republiku Srpsku, a koje će građani morati da vraćaju, pa da se stvori narodni bunt koji će moći da se izbori sa ovim režimom. U slučaju da međunarodna zajednica nastavi da ćuti - nema izlaza iz ove situacije. Potpuno razumijem mlade ljude kojima je lakše da napuste ovu zemlju i odu na Zapad, gdje će normalno da žive, nego da se protiv režima bore u društvu sa ovdašnjim opozicionim političarima kojima ne možete vjerovati ni kada kažu dobar dan, jer prvo morate pogledati kroz prozor da vidite da li je uopšte dan.
Facebook Forum