Piše: Kemal Kurspahić
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Kad je ljetos premijerka Republike Srpske Željka Cvijanović u posjeti Vašingtonu tražila sagovornike koji će imati "više razumijevanja" za težnje njenog entiteta, uključujući i brisanje njenog vođe Milorada Dodika s američke "crne liste", najbliže što je došla do "krugova bliskih Trampovoj administraciji" bili su privatni susreti – i fotografisanje – s bivšim bliskim saradnicima američkog predsjednika Stivom Benonom (Steve Bannon) i Korijem Levandovskim (Corey Lewandowski).
Benon ima značajne lične interese u Evropi: radi na projektu širenja desničarskih populističkih pokreta i vlasti u zemljama Evropske unije i bosanskohercegovački entitet Republika Srpska mogao bi biti makar i periferni dio takvog projekta. Ograničenje Benonovog uticaja u Vašingtonu: to što je on, ipak, tek jedan od vrtoglavo rastućeg broja "bivših" u Trampovom okruženju.
Levandovski taj status "bivšeg" nastoji unovčiti preko lobističkih usluga svojih bivših saradnika u Trampovpoj kampanji koji su navodno već dobili prve plaćene angažmane u lobiranju za Republiku Srpsku. Ograničenje Levandovskog: to što su njegove aktivnosti u Trampovoj predsjedničkoj kampanji u fokusu federalne istrage o ruskom miješanju u američke predsjedničke izbore 2016. godine sračunatog da pomogne Trampovu pobjedu.
Jedan od značajnijih susreta u toj posjeti Cvijanovićeve Vašingtonu bio je onaj s republikanskim kongresmenom Dejnom Rorabaherom (Dana Rohrabacher), predsjedavajućim potkomiteta za Evropu spoljnopolitičkog komiteta Predstavničkog doma u Kongresu SAD.
Rorabaher je u Sjedinjenim Državama imao nepopularnu reputaciju "Putinovog čovjeka u Kongresu", a te naklonosti pokazao je i predsjedavajući zasjedanju svog potkomiteta posvećenog zemljama Zapadnog Balkana 17. maja 2017. godine.
Tada je ležerno – kao da ne zna da su takva "rješenja" već odnijela desetine hiljada života i proizvela stotine hiljada prognanika – govorio o mogućoj "korekciji granica" na Balkanu uključujući Makedoniju i Kosovo; umanjivao štetne posljedice ruskog uticaja na Balkanu i pitao se: koga bi se ticalo to kome će Rusi prodavati energiju; podrugljivo govorio o težnjama zapadnobalkanskih država za pridruženje Evropskoj uniji poredeći to sa traženjem da im se omogući ukrcavanje na Titanik.
"Ali, Titanik je već potonuo", rekao je Rorabaher na tom zasjedanju.
Ograničenje oslanjanja na podršku ovog kongresmena težnjama bosanskohercegovačkog entiteta Republika Srpska: To što se i on našao na ovovremenom Titaniku koji je potopljen u izbornom "plavom talasu" ubjedljive pobjede demokrata na ovonedjeljnim kongresnim izborima u Sjedinjenim Državama. Rorabaher je u svom, 48. distriktu u Kaliforniji, poražen statistički minimalnom većinom, 51-49 posto.
U srijedu ujutru, nakon objavljivanja vijesti kako je na izborima u utorak Tramp zadržao republikansku većinu u Senatu dok su demokrati osvojili Predstavnički dom, u prvim pozivima da prokomentarišem rezultate izbora za balkanske medije suočio sam se s pitanjem: Nije li osvajanje Senata pobjeda predsjednika Trampa? Odgovarao sam kako bi im Tramp bio zahvalan za takvu interpretaciju ishoda izbora koja se podudara s njegovim Twitter komentarom o "fantastičnom uspjehu".
"Bez i najmanje dileme, izbori su značajan uspjeh demokrata" – rekao sam im, ilustrujući tu tvrdnju sportskom logikom: do juče je Tramp u Kongresu vodio s 2-0, kontrolišući oba doma; danas je to 1:1.
Pitali su me: kako bi nova, demokratska većina, u Predstavničkom domu mogla uticati na spoljnu i unutrašnju politiku Trampove administracije? Na spoljnu politiku – samo posredno: ona je u nadležnosti predsjednika i on, ako to hoće, može nastaviti da provodi svoju verziju "prvo Amerika" politike s jednostranim poništavanjem međunarodnih sporazuma i normi (o klimatskim promjenama, slobodnoj trgovini, iranskom nuklearnom programu) ali će – uporedo s milionskim gubicima koje trpe američki proizvođači zbog trgovinskog rata Trampove administracije rasti i pritisci za korekciju tog kursa.
U unutrašnjoj politici – izbori su pokazali da ni "istorijski najbolja ekonomija", s visokom stopom rasta i najnižom nezaposlenošću, ne može amnestirati predsjednika od odgovornosti za brojne odluke i inicijative koje potresaju američko društvo u godinama njegove vladavine.
Tramp je, kao ličnu misiju, pokušao da poništi projekt zdravstvene zaštite stanovništva prethodne Obamine administracije ali je to – i posebno bezdušnost u uskraćivanju osiguranja za osobe s teškim postojećim oboljenjima – postalo značajan izborni poen za demokrate. Sličan efekt imalo je i njegovo "kresanje poreza": javnost je procijenila da je ono uglavnom značilo milijarde dolara poreskih olakšica za najbogatije u Americi bez ikakve koristi za većinu stanovništva.
Ta većina pokazala je i nepristajanje na ponuđeni "sukob civilizacija" – od pokušaja zabrane ulaska muslimana u Sjedinjene Države; podizanje zida na granici s Meksikom; odvajanje djece od roditelja u sprečavanju ilegalnih prelazaka granice; odbijanja da se i nakon učestalih masovnih ubistava uspostavi kontrola posjedovanja oružja; izjednačavanja nasilja ekstremnih desničara, uključujući i neonaciste, i onih koji im se suprotstavljaju u Trampovoj izjavi kako je bilo "dobrih ljudi na obje strane".
Pobjeda demokrata u izborima za Predstavnički dom korak je prema ograničavanju predsjedničke samovolje pored ostalog i tako što će ubuduće komitetima Predstavničkog doma – uključujući i Komitet za obavještajne poslove – predsjedavati demokrati umjesto, u slučaju ovog komiteta, republikanca koji je rezultate istrage o ruskom miješanju u američke izbore "u povjerenju" dijelio s predsjednikom umjesto s članovima komiteta kojim predsjedava.
Facebook Forum