Piše: Ron Synovitz (priredila: Ajla Obradović)
Proces potvrđivanja Bretta Kavanaugha za sudiju Vrhovnog suda SAD-a uzdrman je optužbama da je seksualno napao 15-godišnju djevojku dok je i sam bio tinejdžer.
Ali ovo nije prvi put da se kandidati koje imenuje američki predsjednik za Vrhovni sud suočavaju sa skandalima ili kontroverzama tokom procesa potvrđivanja.
Skoro 25 posto svih kandidata za Vrhovni sud na kraju nije potvrdio Senat, što nalaže Ustav SAD-a, kako bi preuzeli doživotno mjesto suca u ovoj instituciji.
Evo nekih ranijih kandidata koji su se suočili sa kontroverzama i skandalima tokom procesa potvrđivanja od strane Senata, što je rezultiralo time da su neki potvrđeni, dok je jedan broj odbijen ili se povukao.
Robert Bork – ideološko tlo
Roberta Borka je predložio bivši predsjednik Ronald Reagan 1987. godine da popuni mjesto Lewisa Powella, koji se penzionisao. Bork je bio jedan od prvih kandidata koji su odbijeni zbog ideoloških stajališta, a ne zbog sudskih kvalifikacija.
Demokratski senator Ted Kennedy, javno je optužio Borka da zamišlja Ameriku kao mjesto gdje bi "žene bile prisiljene abortirati u nelegalnim ustanovama, a crnci sjedili u odvojenim prostorijama za ručak i gdje bi policija mogla provaljivati na vrata građana u bilo koje doba dana i noći".
Bork je također imao politički teret kao veteran Odjela za pravdu predsjednika Richarda Nixona, budući da je izvršio Nixonove naredbe 1973. godine i otpustio nezavisnog specijalnog tužitelja koji je istraživao aferu Watergate.
Sudski komitet je poslao Borkovu nominaciju u Senat, kojeg su kontrolisale demokrate, gdje je odbijen sa 58 na prema 42 glasa.
Douglas Howard Ginsberg – pušenje marihuane
Nakon što Senat nije izglasao Borkovu nominaciju, Reagan je u oktobru 1987. kandidovao Douglasa Howarda Ginsberga da popuni stolicu ostalu nakon odlaska u penziju sudije Powella.
Ginsberg je obavljao nekoliko funkcija u Reaganovoj administraciji od 1983. do 1986. godine, uključujući i funkcije u Uredu za informisanje i regulatorne poslove, Uredu za menadžment i budžet i u kancelariji državnog tužioca.
Ali, njegova nominacija je propala nakon što su mediji otkrili da je pušio marihuanu kao student u šezdesetim i kao asistent profesora na Harvardu u sedamdesetim.
Uslijed skandala, Ginsberg se povukao i tako oslobodio put za nominaciju i kasnije potvrđivanje sudije Anthony Kennedija.
Clarence Thomas – optužbe za seksualni napad
Sudija Clarence Thomas predložen je od strane predsjednika George Busha 1991. Kako bi zamijenio sudiju Thurgooda Marshalla, inače prvog Afroamerikanca koji je obavljao funkciju sudije Vrhovnog suda.
Thomasovo saslušanje za potvrđivanje postalo je jedno od najžešćih u historiji nakon što su procurile informacije iz FBI u kojima se otkriva da ga je Anita Hill, jedna od njegovih bivših kolegica u Komisiji za jednake prilike za zapošljavanje, optužila za neprimjereno seksualno ponašanje.
Za razliku od Borka, Thomas nije otkrio svoj stav o pravnim pitanjima sa političkom pozadinom tokom saslušanja za potvrđivanje.
Potvrđen je kao drugi afroamerički sudija Vrhovnog suda u Senatu sa 52 naprema 48 glasova, što je najtješnje glasanje u historiji.
G. Harold Carswell – koketiranje sa rasizmom
Predsjednik Nixon pokušao je imenovati Harrolda Carswella za sudiju Vrhovnog suda na mjesto suca Abe Fortasa 1969.
Ali, aktivisti za ljudska prava su, tokom saslušanja o potvrđivanju, istakli da je podržavao rasnu segregaciju tokom četrdesetih i da je, kao federalni sudac, malo uspjeha zabilježio u oblasti zaštite građanskih prava.
Takođe je kritikovan kao "osrednji" konzervativac i nije potvrđen glasanjem Senata sa 51 naprema 45 glasova.
Harriet Ellan Miers – protivljenje obje stranke
Predsjednik George W. Bush predložio je šeficu pravne službe Bijele Kuće Harriet Ellan Miers, kako bi popunila mjesto Sandre Day O'Connor koja se penzionisala 2005.
Miers je imala bliske lične veze sa Bushom, budući da je radila kao glavni savjetnik u njegovom timu kada je prvi put izabran za guvernera u Texasu 1994. godine. Takođe je obavljala niz funkcija u Bijeloj kući od 2001.
Ali, njenoj nominaciji su se protivile obje stranke budući da nikada nije bila sudija i nije imala zabilježene zapise o važnim ustavnim pitanjima.
Kritičari su isticali da Miers nije razumjela komplikovana ustavna pitanja koja su joj postavljali senatori prije saslušanja o potvrđivanju.
Kada nije uspjela ili odbila da ponudi zadovoljavajući odgovor u upitniku o ustavnim pojmovima i republikanci demokrate u Odboru za pravosuđe Senata rekli su da su njeni odgovori bili "neadekvatni", "nedovoljni" i uvredljivi.
Samo osam dana nakon njene nominacije, Bijela kuća je objavila da je Miers pitala Busha da povuče njenu nominaciju i da je Bush nerado prihvatio.
Miers je bila prva kandidatkinja za Vrhovni sud koja se povukla iz razmatranja od skandala sa Ginsburgom u 1987. Bila je sedma kandidatkinja koja se povukla iz procesa u američkoj historiji.
Facebook Forum