Marko Prelec, profesor na Školi javne politike na Centralno-evropskom Univerzitetu, nekadašnji predstavnik Međunarodne krizne grupe za Balkan (ICG/MKG) i saradnik Tužilaštava Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju (ICTY/MKSJ) u intervjuu za Radio Slobodna Evropa (RSE) kaže da je podrška ideji podjele Kosova i razmjene teritorije između Kosova i Srbije, koju je iznio u tekstu za Politico, osobni stav nakon dugogodišnjeg iskustva na Zapadnom Balkanu.
Uvjeren je da se Zapad i međunarodna zajednica, koja se, kako kaže, sve više raspada, ne bi protivila jednoj takvoj ideji ukoliko bi se Beograd i Priština dogovorili, odnosno ukoliko bi Srbija pristala da prihvati Kosovo kao ravnopravnog partnera.
On smatra da bi ovo rješenje bilo u interesu obje zemlje, ali važnije za Kosovo jer se svako-malo u Prištini "zakuha" zbog sjevera Kosova kojim, zapravo, ne vladaju.
Rusija se, takođe smatra Prelec, ne bi protivila ničemu što Srbija prihvata. Takođe je uvjeren da novo crtanje granica na Balkanu ne bi otvorilo "Pandorinu kutiju" jer niko, pa ni Rusija, ne bi priznao nezavisnu Republiku Srpsku.
RSE: U tekstu u Politicu ste naveli da bi Zapad pozdravio promjenu granica na Balkanu. Za sada međutim javno oni koji predstavljaju Zapad govore drugačije. Na osnovu čega temeljite ovaj Vaš stav?
Prelec: To je moj osobni stav i moja osobna procjena na temelju možda dvadesetak godina rada na Zapadnom Balkanu i zadnjih možda desetak godina, na odnosima između Kosova i Srbije. Mogu samo precizirati: kada sam radio za Međunarodnu kriznu grupu (ICG/MKG) radili smo izvještaje o ovom pitanju i razgovarali smo se sa vladom u Prištini i sa vladom u Beogradu, sa zastupnicima tadašnjih zapadnih vlada. Dakle, temelji su prilično duboki.
RSE: Evropska unija (EU) je, oličena u najeksponiranijem licu - makar za sada - njemačkoj kancelarki Angeli Merkel jer, kako ste i sami u tekstu priznali, snažno protiv toga, takođe se i Britanija odlučno protivi promjeni granica. Kako mislite da bi onda mogli dobiti podršku za jedno takvo rješenje?
Prelec: Sama EU kao takva, dakle Komisija u Briselu ima, rekao bih neutralan do pozitivan stav oko jednog ovakvog rješenja. A kada je u pitanju Njemačka, prvo da kažem da nemam uvid u mišljenje kancelarke Merkel i njemačke Vlade. Pretpostavljam da se radi o tradicionalnom otporu promjeni granica u Evropi, dakle jedan u suštini konzervativan stav, ali veoma bih se iznenadio ukoliko bi Njemačka zapriječila jedan dogovor između Srbije i Kosova.
Ako (Aleksandar) Vučić i (Hašim) Tači predstave cjelokupan dogovor, dakle radi se o međusobnom priznanju, o razmjeni teritorija, o nizu drugih pitanja, članstvu u Ujedinjenim narodima (UN), Njemačka to, gotovo sam siguran, ne bi zapriječila.
RSE: Da li su Sjedinjene Države sklonije toj ideji nego ranije? Zanimljivo, prije dva dana smo za komentar na ovu istu temu zamolili gospodina Jamesa Hoopera, bivšeg diplomatu, sada analitičara, stručnjaka za Balkan. Iz toga intervjua za Radio Slobodna Evropa, meni je u uhu ostala njegova rečenica - "narod Kosova treba dobro da shvati da SAD danas nisu Sjedinjene Države iz 1998, 1999. ili 2000-ih, situacija se promijenila". Kako biste Vi sve ovo protumačili?
Prelec: Gospodin Hooper je u pravu i moglo bi se reći da nisu iste SAD ni od 2015. ili 2016. Pod (Donaldom) Trumpom je vanjska politika Amerike takoreći obezglavljena, dakle, nema tu težinu i tu dubinu koju je nekad imala. Ono što čujem, ukoliko se uopće obaziru na pitanje Zapadnog Balkana, današnji State Department je isto onako, rekao bih, ne protiv ovakvih rešenja.
RSE: Čak iako bi moglo da dođe do ovakvog jednog sporazuma o podjeli Kosova, da li mislite da Beograd i Priština mogu da se dogovore? Vi ste u odgovoru na prvo pitanje rekli da na osnovu Vašeg prethodnog rada, dugogodišnjeg rada na Balkanu, i nekih informacija koje imate, mislite da bi ova ideja mogla da prođe?
Prelec: Mislim da ima nade, ali još je nemoguće reći. Ima puno pitanja: koliko može predsjednik Vučić napraviti, koliko daleko može izaći u susret oko ovog pitanja. Naravno, kada su politička pitanja koja su ovoliko emotivna i delikatna u pitanju, nitko neće otvoreno pokazati svoje karte. Dakle, ovo se sve radi krajnje tajnovito, ukoliko se uopće radi. Dakle, ima nade ali nitko ne može reći da je ovo gotovo riješeno.
RSE: Rekli ste da bi, i pored rizika, razmjena teritorija mogla biti u korist obje države. Pojasnite, na kakvu korist ste mislili?
Prelec: Prvo, bilo bi dobro za otprilike 100.000 ljudi koji stanuju na tim teritorijama, jer ne bi više bilo "podvlasti" i države koju mrze i koja za njih nama prijateljski odnos. Dakle, dobili bi vladavinu zakona, dobili bi policiju u koju mogu imati povjerenje, dobili bi političke zastupnike koji imaju neku težinu u glavnom gradu, ne bi više bili marginalizirani. Dakle, to je dobro.
Dobro je isto to što bi se jedna neuralgična točka skinula sa dnevnog reda. Jer ovo je važnije za Kosovo. Pitanje sjevera Kosova je nešto što svako malo zakuha politiku u Prištini, preko činjenice da tamo, zapravo, Kosovo ne vlada i ne može efektivno vladati, ali tamo se uvijek mora braniti država, ako shvaćate što mislim reći. To je nešto što će uvijek tako biti.
Mislim, ideja da će tamošnje stanovništvo objeručke prihvatiti ideju da su građani Kosova i da nisu više građani Srbije. To je nešto što je, jednostavno, san za malu djecu.
RSE: Da li bi, pod uslovom, naravno, da obje strane pristanu na to a kažete da je dug put do toga, kao i međunarodna zajednica, nova promjena granica na Balkanu mogla otvoriti novu "Pandorinu kutiju" i dati ideje drugima za mijenjanje granica. Imamo gospodina (Milorada) Dodika, koji se bez uvijanja nada nezavisnosti Republike Srpske?
Prelec: Mislim da ne i to zbog toga što je ovo unikatna situacija, gdje se radi o mogućem dogovoru između dvije strane. Dakle, ne govorimo o tome da sjever Kosova sam proglasi nezavisnost. To mogu napraviti sutra, niko to neće priznati. Isto tako je Preševska dolina se pokušala oteti od Srbije, to je propalo prije nekih 16-17 godina.
Nitko neće danas priznati nezavisnost Republike Srpske. To jednostavno koliko znam, Srbija nikad nije, od pada Miloševića do danas, aktivno tražila. Preventivno zbog toga što bi to krajnje poremetilo cijelu političku kulturu sve odnose između stranaka unutar same Srbije, čak i vlast bilo koje vlade koja tamo vlada. Da ne govorimo o tome što bi do daljnjega zaustavilo bilo kakvu nadu Srbije za članstvu u EU. Jednostvno, to ne dolazi u obzir i to Dodik savršeno dobro zna.
RSE: Da li mislite da ni Rusija ne bi priznala nezavisnost RS-a? I, molim Vas, onda mi odgovorite i na sljedeće pitanje, kako mislite da bi na sve ovo reagovala Rusija, koja je posljednjih godina jedan od ključnih igrača na Balkanu? Mislim na razmjenu teritorija i podjelu Kosova.
Prelec: Koliko znam, Rusija se službeno i neslužbeno protivi drmanju Bosne i Hercegovine i u nekoliko navrata zadnjih par godina je intervenirala privatno da ohladi retoriku Milorada Dodika. Dakle, Rusija ima unutar svoje diplomatske tradicije i naročito na Balkanu stavlja visoku cijenu na stabilnost.
Dakle, ono što Rusija želi napraviti je da zakoči članstvo u NATO-u, djelomično da zakoči članstvo u EU, ali ne želi nered, ne želi nasilje, ne želi išta što bi moglo ponovno dovući na teritoriju Zapadnog Balkana zapadnu vojnu intervenciju. Koliko znam, Rusija bi prihvatila ovo, prihvatila bi "deal" (dogovor) o kojem govorimo između Kosova i Srbije.
RSE: Još jednom ću se vratiti međunarodnoj zajednici koja, saglasili smo se, za sada makar zvanično govori da je protiv podjele Kosova i razmjene teritorija. Ako promijeni stav, da li bi ovo moglo poljuljati povjerenje u dosljednost politike kada je riječ o Balkanu, koje je posljednjih godina ionako kod dobrog dijela populacija na Balkanu poljuljano?
Prelec: Mislim da je ključno shvatiti protivljenje međunarodne zajednice. Zapravo, govorimo o pojedinim državama, ne govorimo više o cijeloj međunarodnoj zajednici. Radi se, na prvom mjestu, o Njemačkoj i niz drugih država i institucija. To nije protivljenje samoj ideji razmjena teritorija, to je protivljenje vjerovanju da je to nešto što Srbija koristi kao trik da navuče Kosovo da, zapravo, prihvati ideju da nije nezavisna država i da mora ponovo krenuti u pregovore i ti pregovori bi onda trajali vječno. To je, zapravo, izvor protivljenja.
Ukoliko Srbija dokaže u otvorenom i iskrenom dogovoru sa Kosovom da prihvata Kosovo kao ravnopravnog partnera, da prihvata i da su spremna staviti nešto crno-bijelo na papir i to potpisati, 90 posto protivljenja će otpasti.
RSE: Rekli ste da više ne možemo govoriti o međunarodnoj zajednici kao takvoj već o pojedinim državama. Ovakav dogovor bi ipak trebalo da prihvati cijela međunarodna zajednica?
Prelec: Pa jeste, trebala bi se promijeniti Rezolucija Vijeća sigurnosti 1244. Ali, opet, ukoliko imamo dogovor između Srbije i Kosova, to se lako može dogovoriti. Jedina država koja je u djelomičnoj poziciji ovo zakočiti je Kina koja ima stanovitu rezervu prema promjeni granica iz svojih razloga, ali ne vjerujem da bi Kina izašla, da bi se eksponirala oko jednog u krajnjoj rečenici evropskog problema, ako ste na to mislili.
RSE: Htjela sam samo reći na ono što ste Vi rekli, da međunarodna zajednica više nije, hajde da kažemo, jedinstveno tijelo, već da je podijeljena u više glasova, ali da bi jedan dogovor Srbije i Kosova i sve što slijedi iz toga morala prihvatiti cijela međunarodna zajednica, jer bi se to moralo verifikovati zvanično. Učinilo mi se da mislite da ima različitih gledišta i stavova u onome što uslovno zovemo Zapad.
Prelec: Da, mislim, činjenica je da veliki broj država koje su nekada pratile događaje na Zapadnom Balkanu to više ne rade. Dakle, stepen pažnje je opao, jedinstvo međunarodne zajednice polako se raspada. To se vidi u činjenici da u Vašingtonu, unutar same vlade, malo ko vodi pažnju oko ovog pitanja.
Što se tiče UN-a, mislim da ne bi bilo nikakvog problema. Moguće je da bi stanovite evropske zemlje još uvijek imale rezerve oko Kosova. Mislim da bi, ukoliko Srbija da svoj "imprimatur" (službenu saglasnost) na prihvatanje Kosova kao kandidata za članstvo, bez "nickname-a" (nadimka) nego Kosova kao takvog, ostalih pet zemalja koje do sada nisu priznale Kosovo, tu državu relativno brzo priznale.
A kada se tiče za Rusiju, Rusija je uvijek imala stav da "što god je prihvatljivo za Srbiju je, 'de facto', prihvatljivo za nas" i ne vidim nikakve znakove da se taj stav mijenja.
Facebook Forum