Sud Bosne i Hercegovine proglasio je 9. jula 2018. krivim državljanina BiH Amira Haskića (23) za planiranje odlaska na strano ratište, odnosno u Siriju.
Prvostepenom presudom je oslobođen kazne jer je, kako je navedeno u presudi, dobrovoljno odustao od izvršenja tog krivičnog djela. Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe i Tužilaštva BiH i obrane.
U presudi se obrazlaže da je Amir Haskić, rođen 1995. godine u Sarajevu, u drugoj polovini 2017. godine pravio plan i osigurao sredstva za pridruživanje paravojnoj formaciji izvan BiH te da se putem aplikacija Telegram, Viber i društvene mreže Facebook dopisvao s osobama El Bosnavi, Abdu Kaim i Abdullah, za koje se vjeruje da se nalaze na stranom ratištu. Haskić se pri tome koristio nadimkom “Allahov rob”.
Tužilaštvo je u optužnici navelo da je Haskić u porukama navodio da će otići ratovati na strani tzv. Islamske države, koja se nalazi na listi Ujedinjenih nacija (UN) kao teroristička, kao i da će po dolasku u Siriju zapaliti svoj pasoš.
Predsjedavajući sudskog vijeća Izo Tankić je obrazlažući presudu naveo da je neosporno utvrđeno da je Haskić namjeravao pridružiti se IDIL-u u Siriji te da se raspitivao za cijenu avionske karte za let iz Sarajeva do Istanbula (Turska) što potvrđuju iskazi svjedoka i materijalni dokazi.
Sudija Tankić je pak kazao da je sudsko vijeće, nasuprot navodima Tužilaštva BiH, utvrdilo da je Hakić od te namjere sam odustao te da je to Vijeće zaključilo na osnovu iskaza optuženog Haskića, njegovog oca te razgovora i poruka u kojima je Haskić razgovarao o uzgoju koza na planini i izolaciji, jer se oženio i uništio pasoš.
Irhad Kos iz Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) je tokom suđenja svjedočio da je u predmetima oduzetim od Haskića, pronašao preuzete tekstove, knjige, časopise, među kojima su oni o džihadu, usporedbi IDIS-a i Al-Kaide, te trenutnom stanju teritorija u Siriji.
Izvršena je i rekonstrukcija podataka iz baze aplikacije Viber, te je izvučen određeni sadržaj koji se tiče grupne komunikacije između Haskića, odnosno Allahovog roba s profilima pod nazivom "Abdulah" te "Strah, nada, poniznost". U grupi je, kazao je Kos, Abdulah objavljivao fotografije ubijanja.
Nijaz Haskić, otac optuženog, rekao je da je njegov sin prije nego je počeo puštati bradu i kratiti pantalone, bio vrlo dobar i odličan učenik, te je svirao gitaru.
Poslije toga je, prema njegovim riječima, počeo na odlazi na predavanja o vjeri i na laptopu preko YouTube kanala da sluša ljude, koji, kako je rekao, truju omladinu. Nijaz Haskić je kazao da njegov sin “nije imao dinara” te da ga je on uzdržavao te mu je, nakon što se Amir Haskić odlučio oženiti, platio i najam stana.
"Njegova intencija je da praktikuje islam od prije hiljadu godina, da živi izolirano. Želio je da nabavi kože i živi od toga", kazao je Nijaz Haskić tokom suđenja dodavši da mu je sin rekao da “neće ići u Siriju jer su tamo navjernici”, ali i da se “ne slaže sa ideologijom svog sina”.
Vještak neuropsihijatar Abdulah Kučukalić, koji je nalaz uradio po nalogu Suda BiH, kazao je tokom svjedočenja da “optuženi čvrsto vjeruje i ponaša se u skladu sa praksom 'pravog izvornog islama'”, da je Haskić negirao je da tzv. Islamska država Iraka i Levanta (IDIL) predstavlja izvorni islam, da se optuženi zadnje četiri godine educira u želji da shvati koji je to izvorni islam, kao i da je nepokolebljiv u tom uvjerenju i teško se nešto može promijeniti u vezi s pritiscima.
Amir Haskić se oženio 25. decembra 2017., a dan kasnije su ga u Sarajevu uhapsili službenici SIPA-e. Optužnica je potvrđena 21. februara 2018.
“Bez obzira na ponašanje optuženog tokom čitavog postupka i nepoštivanje Suda, Vijeće je odlučilo da mu da zadnju šansu da više ne čini krivična djela i oslobodilo ga od kazne, imajući u vidu da se radi o osobi mlađe životne dobi i da nije osuđivan”, rekao je Tankić.
Haskić je, naime, tokom suđenja odbijao ustati ili sjesti prilikom ulaska sudskog vijeća i kazao da se to kosi s njegovim religijskim uvjerenjima, odnosno “da se pokorava samo Allahu”.
Prema ranijim izvještajima Ministarstva sigurnosti BiH, na strana ratišta je otišlo oko 300 ljudi. Do sad je u BiH izrečeno više od 20 kazni za ovo krivično djelo. Iako su predviđene kazne do deset godina zatvora, oni koji su se vratili u BiH dobijali su u prosjeku kazne od oko dvije godine zatvora, a neki nisu proveli ni dan zatvora jer su otkupili su kaznu ili su već izašli iz zatvora.
