Razgovarala Una Čilić
Evropska regija iako nema zaraženh dječijom paralizom, nije sigurna od ponovnog povratka ove bolesti, zaključili su stručnjaci na godišnjem sastanku Evropske regionalne komisije za certifikaciju (RCC) istrebljenja dječje paralize (polio) održanog u Kopenhagenu krajem maja.
Dječja paraliza je otežavajuća i potencijalno fatalna zarazna bolest. Ne postoji lijek za nju, ali postoje sigurne i efikasne vakcine. U Pakistanu, Afganistanu i Nigeriji ova bolest je još uvijek endemska, no iz RCC-a su tri nove zemlje naznačili kao rizične kada je u pitanju dječja paraliza. Jedna od njih je i Bosna i Hercegovina gdje zbog pada u stepenu imunizacije, slabog nadzora i nedostatka materijala postoji strah od širenja ove bolesti.
Za Radio Slobodna Evropa (RSE) o problemu pada stope imunizacije u Bosni i Hercegovini ali i riziku od ponovog pojavljivanja nekih bolesti govori doktor Patrik O'Connor, lider tima u sklopu odjela za vakcinisanje spriječivih bolesti i imunizacije evropske kancelarije Svjetske zdravstvene organizacije.
RSE: Prema nalazima RCC- a Evropa i dalje nema zaraženih dječjom paralizom, ali Bosna i Hercegovina, Ukrajina i Rumunija su naznačene kao rizične zemlje. Zašto je Bosna i Hercegovina završila na listi zemalja koje bi mogle staviti pod rizik cijeli region?
O’Connor: Kako bi utvrdili potencijalne rizike dječije paralize u Evropi, RCC prati par faktora koji su povezani sa prevencijom ali i odgovorom na potencijalno izbijanje bolesti. Jedan od najvažnijih faktora jeste stepen vakcinisanja. Bosna i Hercegovina se nalazi među onim zemljama gdje je vakcinacija protiv dječje paralize opasno niska na nivou cijele države, dok je u nekim ranjivim grupama ona je još niža.
Dalje, također je od vitalnog značaja da svaka zemlja ima visoko kvalitetni sistem za otkrivanje i istraživanje slučajeva akutne flacidne paralize u slučaju da bi mogli biti povezani sa poliovirusom te i da imaju napravljen plan u slučaju izbijanja bolesti.
RCC također gleda i na koji način reaguju zemlje na izbijanje drugih bolesti koje je moguće spriječiti cijepljenjem. Bosna i Hercegovina je među smanjenim brojem zemalja u regiji u kojima su ospice i rubeola još uvijek endemske.
RSE: Od 1988. godine slučajevi oboljenja od dječje paralize pali su za 99 posto. No, danas u 2018. godini mi se suočavamo sa opasnošću povratka dječje paralize i generalnog ugrožavanja imuniteta. Zašto je to slučaj?
O’Connor: Možemo reći da je sve do nedavno, do kasnih 80-ih, više od 350.000 djece godišnje bilo paralizovano zbog dječije paralize. Podaci od 12. juna ove godine nam pokazuju da, globalno, imamo 11 zaraženih ljudi. No, dječja paraliza je zarazna bolest. I sve dok se globalno istrebljenje ne desi, opasnost ponovnog pojavljivanja ove bolesti će se nastaviti u svakoj zemlji koja nije ostvarila i zadržala visok nivo vakcinacije stanovništva.
RSE: Posljednji podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je u nekim dijelovima Bosne i Hercegovine imunizacija pala na čak 40 posto, te da se nastavlja smanjivati. Sa ovako niskom stopom imunizacije, sa čim bi se mogli susresti u budućnosti?
O’Connor: Podaci o vakcinaciji koji su prikupljeni u Bosni i Hercegovini omogućili su Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji da ukaže kako je imunizacija sa trećom dozom polio vakcine opala sa 86 posto u 2014. godini na 75 posto u 2017. godini. Slične su brojke i za drugu dozu vakcine protiv ospica, dešava se pad sa 92 posto na 80 posto.
Djeca i odrasli koji su vakcinisani u skladu sa rasporedom vakcinacije u njihovoj zemlji su zaštićeni od barem deset opasnih bolesti. Zahvaljujući vakcinama, bolesti poput dječije paralize, tetanusa i difterije su gotovo zaboravljene. Ali bez održavanja visokog stepena vancinisanja, bilo koja od ovih opasnih bolesti bi se mogla vratiti. Izbijanje velikih boginja u evropskom regionu u posljednje dvije godine, jasan je podsjetnik na te rizike.
RSE: Šta je po vašem mišljenju razlog za smanjenje stope vakcinisanja?
O’Connor: Razlozi za pad u broju vakcinisanih ljudi u Bosni i Hercegovini su veoma kompleksni i ne mogu biti objašnjeni sa anti-vakcinacionim aktivnostima, dezinformacijama i problemima sa povjerenjem.
Trenutno se sprovodi projekat kojim se nastoje identifikovati barijere za vakcinaciju te razviti strategije zasnovane na dokazima kako bi se povećao broj vakcinisanih. Projekat se vodi i implementira u zemlji a Svjetska zdravstvena organizacija ga podržava.
Generalno, važno je zapamtiti da većina roditelja prepoznaje korist vakcinacije te se osiguraju da su im djeca u potpunosti i blagovremeno vakcinisana.
Međutim, obzirom da su vakcine bile tako efektivne u smanjivanju toliko bolesti, neki roditelji ne shvataju da one i dalje predstavljaju prijetnju za zdravlje njihove djece. Sa konstantnim širenjem dezinformacija, strah od bolesti može biti zamijenjen strahom od vakcina, koji u konačnici, mogu staviti zdravlje djece u rizično stanje.
Nekim roditeljima je skupo ili previše komplikovano da vakcinišu svu svoju djecu u potpunosti i na vrijeme.
Istraživanja stalno pokazuju da radnici za zdravstvenu zaštitu ostaju najuticajniji izvor informacija za roditelje kada su u pitanju vakcine. Doktori, medicinske sestre i babice se možda nisu susretali sa bolestima koje vakcine spriječavaju i neki od njih možda nisu dovoljno pripremljeni da pomognu roditeljima kako bi na osnovu dokaza donijeli odluke o vakcinisanju djece.
Pored toga, prekid u opskrbi vakcinama je isto tako problem u nekim zemljama. Evropski ogranak Svjetske zdravstvene organizacije radi na rješavanju ovog izazova tako što podržava zemlje u jačanju njihovih sistema nabavke i isporuke vakcina.
RSE: Danas svjedočimo povratku bolesti koje su ranije bile pod kontrolom, aktuelan je i anti - vakcinacioni pokret, nedostatak povjerenja u medicinske stručnjake, niska stopa imunizacije ali i ugrožavanje kolektivnog imuniteta. Koje preporuke RCC ili Svjetska zdravstvena organizacija imaju za ovu situaciju u kojoj smo se našli?
O’Connor: Uspostavljanje kontrole i konačno istrebljenje bolesti je kompleksan izazov, ali i prioritet Svjetske zdravstvene organizacije u sklopu ciljeva Univerzalne zdravstvene zaštite i održivog razvoja. Sve zemlje evropskog regiona su 2014. godine prihvatile, kroz Evropski akcioni plan, skup ciljeva za imunizaciju, kao i strategija kroz koje će da postignu te ciljeve i da mjere napredak. Ovaj plan daje jasne preporuke te vodi posao Svjetske zdravstvene organizacije i evropskih zemalja za rješavanje kompleksnih izazova sa kojima se suočavaju pri programima imunizacije, uključujući nedostatak vakcina, nejednak pristup vakcinama ali i neodlučnost ka samom vakcinisanju.
Facebook Forum