Domovina u koferu

U Doboju je promovisana knjiga "Preživjele riječi" novinara i publiciste Mirka Jeleča, koji danas živi i radi u Kanadi. Radi se o zbirci tekstova 50 pjesnika i proznih pisaca, te deset slikara iz dijaspore, koji kroz svoje umjetničko stvaralaštvo potvrđuju neizbrisivu vezu sa zavičajem.

Na blizu 300 stranica novinar iz Doboja, a danas iz Vankuvera, Mirko Jeleč predstavio je stvaralaštvo Dobojlija i dobojske dijaspore. Prema njegovim riječima, ove autore zaobilaze sastavljači poslijeratnih antologija i ne pripadaju nikome, dok danas u gradu, za koji su i dalje izuzetno vezani, stvaralaštvo dijaspore i predratnih autora ne smatraju svojim.

„To su stvaraoci koji su nastavili onaj započeti posao koji je činio dobojski književni krug prije početka rata. Oni nastoje da očuvaju svoj materinji jezik, nastoje da njihova djeca ne zaborave materinji jezik, da se odupru asimilaciji. Ali, kako sada stvari stoje, teško je da ćemo uspjeti u trećoj ili četvrtoj generaciji, jer nažalost, čini mi se da je dijaspora ipak prepuštena sama sebi“, kaže on.

U ovoj knjizi našla se i pjesma Jozefine Dautbegović, pod nazivom "Domovina u koferu", iz koje prenosimo tek mali dio :

Kad raspakiram jedini kofer
u bilo kojem hotelu
oblake iz domovine
stavim na najvišu policu
kako se ne bi izgužvali
Sjećanje na fotografije
koje nisu dospjele ostarjeti
držim pri ruci u razini očiju
S ostalim uspomenama postupam oprezno
Kad otvaram ormar bilo kojeg hotela
dijelove svoje domovine objesim
na vješalice......

Iako živi tek desetak kilometara daleko od Doboja, u susjednoj opštini Doboj Istok, pjesnikinja Naida Mujkić je na promociji ove knjige dobila priliku da po prvi put svoje stihove čita u rodnom gradu. Njene pjesme su objavljivane u književnim časopisima u Gracu, Londonu, Ankari, Zagrebu, Sarajevu, Seulu.

„Važno je da kažem da sam poeziju čitala u Tirani, Luksemburgu, Beču, Gracu, Istanbulu, Strumici, Beogradu i dalje, a evo, večeras prvi put čitam u Doboju, u kojem sam rođena prije trideset i četiri godine.“

Predratni rukovodilac Regionalnog muzeja u Doboju Hadžija Hadžiabdić, sada zamjenik direktora Arhiva BiH u Sarajevu, smatra da je rukopis Mirka Jeleča značajno svjedočanstvo o ljudima koji su udarili neizbrisivi pečat jednom vremenu u ovom gradu.

„Tu možemo vidjeti univerzitetske profesore, književnike, pjesnike, istoričare... tako je na jedan način oživio duh Doboja u kojem se uvijek njegovala multietičnost.“

Mirko Jeleč kaže i da je promocijom knjige želio pokrenuti nadležne u Doboju da ponovo otvore gradska vrata pjesnicima, književnicima i drugim stvaraocima koji danas žive širom svijeta:

„Ako Doboj otvori vrata svim autorima koji su ovdje ponikli, potekli, koji su ovdje sazreli, imali bismo šta pokazati. Doboj je prisutan u svakoj strofi, u svakom retku stvaralaštva dobojske dijaspore, pa i onda kada ne govore direktno o Doboju, Doboj je dio našeg sazrijevanja, naše mladosti. Ako je nama realno da kažemo da Doboj, koji nam je okrenuo leđa '92., da je i nadalje ostao u našim srcima i da smo mi spremni da dođemo ovdje, onda mislim da je realno i da Doboj prihvati nas.“

Navode Mirka Jeleča za Radio Slobodna Evropa je komentarisao gradonačelnik Doboja Obren Petrović koji je bio pokrovitelj promocije Preživjelih riječi:

„Ti ljudi vole Doboj i nama su oni potrebni. Imamo mi ljudi koji ne vole Doboj. Moramo okupiti sve ljude koji vole svoj grad, nije bitno odakle su, iz Bosne i Hercegovine ili šire, i ponovo graditi Doboj po mjeri Bosne i Hercegovine. Na njihovom primjeru treba da gradimo i grad Doboj, a time i Bosnu i Hercegovinu, jer oni mnogo više prepoznaju i mnogo više vole Doboj i Bosnu, nego možda mi u Bosni i Hercegovini.“

Izdavač knjige Mirka Jeleča je izdavačka kuća Bosanka riječ, čiji je osnivač i vlasnik pjesnik Šimo Ešić.

„Bosanska riječ, koja je izdavač ove knjige, ove godine obilježava dvadeset pet godina postojanja i rada. Baš mi je drago da je u toj jubilarnoj godini jedan ovakav rukopis došao na moj sto, zbog toga što je Bosanska, formirana je u egzilu, sve vrijeme tragala za našim umjetnicima koji su rasuti na svih pet kontinenata“, kaže on.

A evo što je pored ostalog na promociji Preživjelih riječi kazao njihov autor Mirko Jeleč:

„Guraju nas u te obore zbog svojih interesa, zbog svog biznisa. Kroz hiljade godina ljudske civilizacije, mržnja nikada nije stvorila nijedno dobro djelo. Čvrsto vjerujem da je jedino ljubav, humanizam i težnja ka slobodi, univerzalnoj slobodi, stvaralaštvo – jedino svjetlo na kraju našeg tunela.“

Dijaspori nedostaje pokroviteljski odnos države, takođe je rečeno u Doboju na promociji knjige u kojoj je predstavljeno stvaralaštvo njegovih građana. Dobojske stvaraoce rat je rasijao širom svijeta ali oni očekuju da im njihov grad ponovo otvori, širom svoja vrata..