Piše: Ines Šaškor
(Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RSE)
Pozdrav 'Za dom spremni' u bili kakvoj upotrebi i obliku u Republici Hrvatskoj za nas nije prihvatljiv, izjavio je predsjednik Židovske općine Zagreb i Koordinacije židovskih općina u Hrvatskoj Ognjen Kraus u nedjelju 15. travnja u Jasenovcu. Tamo su židovske zajednice samostalno organizirale komemoraciju za žrtve toga najvećeg ustaškog logora smrti. Prisustvovali su veleposlanici ili predstavnici ambasada Izraela, SAD, Francuske, Kanade, Njemačke, Austrije, Srbije, kao i predstavnici Srpskog narodnog vijeća.
Sve židovske organizacije treći put za redom bojkotiraju službeno državno obilježavanje proboja iz Jasenovca. Bojkotiraju ih i antifašističke organizacije. Najveća srpska organizacija, Srpsko narodno vijeće, bojkotirala ih je posljednje dvije godine, o nazočnosti na ovogodišnjoj, predviđenoj za 22. travnja, tek će se izjasniti.
Kraus je u Jasenovcu izrekao i glavni razlog ustrajavanja u bojkotu državne manifestacije – ništa se nije promijenilo. Sporna ploča s natpisom "Za dom spremni" premještena je iz Jasenovca desetak kilometara dalje, ali nije uklonjena iz javnog života. Povjerenstvo koje je Vlada osnovala zaključilo je, otprilike, "Za dom spremni" jest protuustavan i neprihvatljiv ali ga se izuzetno može koristiti.
S druge strane, antifašistički simbol zvijezda petokraka nije protuustavna i prihvatljiva je, ali ju se izuzetno može i zabraniti. Ovakvo je mišljenje izazvalo očekivano nezadovoljstvo na svim stranama, osim u Vladi Andreja Plenkovića. Židovska zajednica protumačila ga je kao još jedan dokaz povijesnog revizionizma, a zaključak Povjerenstva skandaloznim.
"Židovska zajednica ne može se složiti s revizijom povijesti, ne možemo se složiti s izjednačavanjem Narodnooslobodilačke borbe i Nezavisne Države Hrvatske (NDH) i SFRJ, kada se govori o totalitarizmu. NDH je bila sazdana na rasnim zakonima, zar se to može izjednačavati", kazao je Kraus i zatražio od Vlade da donese propise usklađene s Ustavom. Veleposlanica Izraela u Hrvatskoj Zina Kalay Kleitman izjavila je u Jasenovcu: "Kod pozdrava 'Za dom spremni' ne bi smjelo biti mogućnosti da se on smije koristiti ponekad".
Sve u svemu, Hrvatska je tu gdje je i bila. Podijeljena i s ambivalentnim odnosom prema vlastitom fašističkom nasljeđu. Situacija koja se već treći put ponavlja na komemoraciji u Jasenovcu samo je vanjski, najvidljiviji izraz te podjele. Odgovornost je vladajućih elita što se iz te situacije ne izlazi. Epizoda s posebnim povjerenstvom pokazala se neuspjelim pokušajem iznalaženja rješenja po načelu "vuk sit i koza cijela".
Društveni i politički život nastavio se po starome. Ne može se tvrditi da su neofašistički ispadi u porastu, još manje da su masovni. Izravne neoustaške manifestacije okupljaju tek desetine ljudi i djeluju redikulozno. Stvarna opasnost za društvo je kapilarna desničarska ofanziva koja je obuhvatila sve oblasti javnog života, a u kojoj je ustašonostalgija podrazumijevajuća. Tomislav Karamarko bio je najomraženiji i najkratkotrajniji politički lider u novije doba. Nestao je ekspresno s političke pozornice i nije ostavio tragova. Istodobno, njegova glavna politička agenda živi.
Domovinski rat kao jedino hrvatsko povijesno uporište, negiranje izvorišnih odredbi Ustava (ZAVNOH nasuprot NDH), izbacivanje iz javnog života lijevoliberalnih tradicija, a priznavanje konzervativnog katolicizma kao jedine hrvatske baštine uz agresivni antikomunizam – svu tu tipičnu desničarsku prtljagu Karamarko je uveo u HDZ-ov stranački mainstream. Sam Karamarko nije politički kreativna osoba. On je izražavao politička htijenja okupljena oko ultrakonzervativnih krugova Crkve i militantnih desničarskih krugova. Novi lider HDZ-a Andrej Plenković ne pripada tome krugu, ali do sada nije pokazao dovoljno ni snage niti sposobnosti raščistiti s tom prtljagom.
Otuda ta stalna vrtnja u krug, oprez, neodlučnost, skrivanje iza nekoliko otrcanih fraza, a u stvarnosti nedjelovanje.
Tako je za hrvatske političke prilike postala svakodnevica da su političari jednog dana antifašisti, a drugog sudionici ustaških sijela.
Šefica države Kolinda Grabar-Kitarović nedavno je u Argentini bila gošća izabranog društva ustaških poklonika. Slušala je kako traže izbacivanje antifašizma iz Ustava. Ustašku je emigraciju pozdravila kao one koji su "nakon Drugog svjetskog rata upravo u Argentini našli prostor slobode u kojem su mogli svjedočiti domoljublje i isticati opravdane zahtjeve za slobodom hrvatskog naroda i domovine". Kada ju se podsjetilo da koketira s ustašama, obrecnula se na kritičare – ne dopušta nametanje kolektivne stigme hrvatskom narodu, kazala je. Prije odlaska u Argentinu prisustvovala je i promociji knjige o filoustaškom teroristi Zvonku Bušiću, uz ministre i saborske dužnosnike.
Prije nekoliko dana u Zagrebu predsjednica je prisustvovala obilježavanju Dana sjećanja na žrtve holokausta Jom Hašoa. Vjerojatno nije ni pomislila da mnogi njezini domaćini iz Argentine, kao i pristaše Zvonka Bušića negiraju holokaust, Jasenovac, fašistički karakter NDH i da jednom šefu demokratske države ne priliči družiti se s njima i potom komemorirati žrtve holokausta.
Prije desetak dana Vlada je isključila iz članstva Savjeta za Hrvate izvan RH argentinskog filoustašu Mirka Hasenaya, obožavatelja NDH i Ante Pavelića.
Predsjednica se sastaje s dijelom obožavatelja ustaša, Vlada je s jednim takvim raskrstila.
Vlada je odlučila obnoviti Savjet Javne ustanove Spomen-područja Jasenovac koji se raspao prije niz godina. Premijer Plenković sastao se prije nekoliko dana s predstavnicima židovskih organizacija, antifašista, SNV i pripadajućih državnih tijela kako bi dogovorili barem osnovne kriterije.
Istodobno, Predsjedništvo Sabora nije ni stavilo na dnevni red prijedlog da Sabor bude pokrovitelj obilježavanja Dana pobjede nad fašizmom. Zbog proceduralnih razloga, kažu.
Stvarni razlozi su ukupan odnos prema antifašizmu, a procedura je ovdje finta.
I tako stalno svjedočimo gafovima, pa popravljanju gafova. Zamorna igra koja traje već predugo pruža sliku Hrvatske kao nevjerodostojne zemlje u suočavanju s prošlošću.
Zbivanja oko ratifikacije Istanbulske konvencije nedavno u Saboru, koja je prihvaćena s više nego dvotrećinskom većinom, pokazuju da se može i drugačije. Kada političari riskiraju barem mali dio svoga komoditeta i usprotive se nazadnjaštvu, mogući su i potezi koji ozdravljuju društvo.
Facebook Forum