Bosna i Hercegovina je 2014. zauzela posljednje mjesto od ukupno 37 država Evrope, na osnovu podataka koje je objavio Evropski zdravstveni potrošački indeks. Kako je tada saopšteno, posljednje mjesto BiH je pripalo zbog "zapanjujućeg nedostatka podataka o zdravstvenoj zaštiti".
Ova informacija ne treba da čudi ako se u obzir uzme činjenica da Bosna i Hercegovina nema ministarstvo zdravlja na državnom nivou. Podatke o stanju u entitetskom zdravstvu prikuplja Ministarstvo civilnih poslova, koje, kako saznajemo, ne smije objaviti informacije entiteta, i to na njihov zahtjev.
No, i bez tih podataka, više je nego jasno u kakvom katastrofalnom stanju se nalazi bh. zdravstvo. Zastarjela oprema, neuslovne bolničke sobe, dugovanja zdravstvenih ustanova, niske plate i odlazak medicinskih radnika, samo su neki od problema zdravstvenog sistema u Bosni i Hercegovini.
Tome svakodnevno svjedoče građani. Evo šta su nam Banjalučani i Tuzlaci rekli šta misle o zdravstvu u svojim gradovima.
Pored građana, nezadovoljni su i medicinski radnici koji odlaze "trbuhom za kruhom" u inostranstvo. Preciznih podataka o broju onih koji su otišli, najčešće u Austriju i Njemačku nema, ali na osnovu informacija sa kojima raspolaže Agencija za rad i zapošljavanje BiH, kao jedna od institucija koje posreduju u zapošljavanju, tokom 2016. je oko 1.100 medicinara sa srednjom stručnom spremom otišlo van bh. granica.
Osim ovog, jedan od problema u bh. zdravstvu su i dugovanja zdravstvenih ustanova. Primjerice, zdravstveni sistem u Republici Srpskoj bilježi stotine miliona maraka minusa, što je pokazala i rasprava u entitetskom parlamentu polovinom marta ove godine.
Tako su ukupna potraživanja po osnovu doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje na kraju 2016. iznosila više od 226 miliona eura. Za neuplaćene doprinose, gotovo 56 miliona duguju javna preduzeća i zdravstvene ustanove.
I dok u entitetskoj vladi tvrde da situacija nije tako crna, predsjednik Strukovnog sindikata doktora medicine Republike Srpske Miodrag Femić navodi kako je zdravstveni sistem srozan ispod svakog minimuma.
„Ako gledamo po nivoima, prvenstveno što se tiče prema pacijentima, osporavaju se njihova prava, ti ljudi dugo čekaju i jednostavno ne mogu se usluge pružiti adekvatne tim ljudima. Kada gledamo drugi nivo, snabdjevenost, svakodnevno ste i vi svjedoci da uvijek negdje svašta fali od tih potrepština da bismo mogli da radimo svoj posao. Treći nivo, organizacioni, zbog loše organizacije, trpimo i mi i pacijenti i komplet čitava zajednica. Četvrto, što se tiče samih plata, u Federaciji BiH su 100 odsto maltene veće nego u RS, a u jednoj smo zemlji, što se kaže", navodi Femić za RSE.
Strukovni sindikat doktora medicine RS podnio je i krivične prijave protiv 34 direktora bolnica i domova zdravlja u Republici Srpskoj zbog neplaćanja poreza i doprinosa. Koordinator pravnog tima Strukovnog sindikata doktora medicine Darko Marjanović izdvaja one koji su najveći dužnici.
„Bolnica Gradiška nije uplatila 40 mjeseci doprinosa, bolnica u Doboju 51 mjesec, bijeljinska bolnica 22 mjeseca, Dom zdravlja u Petrovu 40, Dom zdravlja u Modriči 40 mjeseci itd“, kaže za naš program Marjanović.
Ništa bolja slika nije ni u Federaciji BiH. I u ovom bh. entitetu, štrajkovi medicinskih radnika su skoro svaki mjesec, a u tome prednjače medicinari u Hercegovačko-neretvanskom kantonu.
Mostarski liječnici, u odnosu na sarajevske, plate imaju manje i do 500 eura. U februaru ove godine su tražili da im se obeća poseban kolektivni ugovor. Predstavnica Sindikata Kristina Bevanda tada je izjavila:
„To je naše zakonsko pravo, kao reprezentativnom sindikatu da imamo da za svoju granu djelatnosti imamo svoj kolektivni ugvoor i naravno povećanje plaća liječnicima“, kazala je Bevanda.
Zahtjevima ljekara, nakon ovog štrajka, je udovoljeno.
Sve ono sa čim se suočavaju pacijenti i zdravstveni radnici u Bosni i Hercegovini svjesni su i u Ministarstvu civilnih poslova BiH, koje dostavlja podatke o ovoj oblasti evropskim i svjetskim zdravstvenim institucijama.
„Naši zdravstveni djelatnici imaju mogućnost da vide na koji način se pruža zdravstvena usluga negdje drugdje, kontinuirano prate nove tehnologije i mogu vidjeti da naše bolnice nisu u mogućnosti dobiti nove aparate, a time se onemogućava pružanje zdravstvene zaštite na što bolji način i što boljom dijagnostikom“, navodi prim.dr. Draženka Maličbegović, pomoćnica ministra za zdravstvo za Radio Slobodna Evropa.
Poređenja radi, prema Evropskom zdravstvenom potrošačkom indeksu za 2017. godinu, Hrvatska je na devetnaestom, Makedonija na dvadesetom, a Srbija na 24. mjestu.
Facebook Forum