Glumci su primorani, ucijenjeni da potpisuju sve i svašta, što im poture producenti, agencije, kaže za RSE profesor na sarajevskoj Akademiji scenskih umjetnosti Senad Bašić. Ovaj filmski i pozorišni glumac, koji iza sebe ima više od 60 pozorišnih uloga, a ostvario je uloge u nekim od najpoznatijih filmova, na čelu je Udruženja glumaca BiH i jedan je od najvećih zagovornika zaštite prava glumaca.
RSE: Na čelu ste udruženja glumaca Bosne i Hercegovine, koje je osnovano još 2002. godine. Koliko se do sada uradilo u području zaštite prava glumaca i što bi se u budućnosti trebalo još napraviti?
Bašić: Udruženje je osnovano 2002. godine, na nivou BiH, zato što zakon tako nalaže. Držimo se Zakona o autorskom i srodnom pravu i Zakona o kolektivnoj zaštiti autorskog i shodnog prava, na nivou BiH, i jedino tako možemo funkcionisati u skladu sa propisima EU. Mi smo revitalizirali, sa nekim zakašnjenjem, neki kratkoročni plan, za koji se nadamo da ćemo ga uraditi za godinu dana.
Planom prema institutu i onim pravima koja pripadaju glumcima, koje zakon propisuje, probati ćemo dobiti licencu od Instituta za intelektualno vlasništvo i da se učlanimo u međunarodnu organizaciju glumaca. Promijenili smo rukovodstvo. Dali smo sebi period od godinu dana da nekih dvanaest tačaka strateškog plana napravimo za ovih godinu dana.
RSE: Kakva je trenutno situacija, kakva su i koliko se prava glumaca danas poštuju?
Bašić: Nikakva. Producenti, ne samo u BiH, nego u našoj regiji ili u regiji koja govori našim jezikom, položaj glumaca je apsolutno nepovoljan. Za mene je naš jezik onaj jezik koji razumijem, a strani jezik mi je onaj koji ne razumijem. Položaj glumaca je doveden faktički do dna. Glumci su primorani, ucijenjeni, vrlo često i zbog egzistencijalnih razloga, da potpisuju sve i svašta, što im poture producenti, agencije ili ne znam ko im sve potura te potpise ugovora. Vrlo zanimljivo je da ugovori počinju u skladu sa zakonom, a onda kada krenete čitati ugovor, vidite da gotovo pola članova nije u skladu sa zakonom.
Ta praksa bi se morala prekinuti. Nas nekolicina starijih glumaca smo uzeli da idemo i prema zakonodavcu, znači da napravimo neke amandmane na postojeći zakon, izmjene nekih članova, a također i da idemo prema tome, da kada uspijemo nešto učiniti sa tih dvanaest tačaka, da prepustimo uređenu stvar mladim ljudima.
Radeći na Akademiji ovih 14 godina, prosto mi je neshvatljivo u kakve krokodilske kandže puštamo mlade glumce i u kako neuređeno polje. Vjerovatno ćemo imenovati novo rukovodstvo, koje će se mnogo više razumjeti u ove nove tehnologije.
- Zijah Sokolović: Tanka granica između stvarnosti i pozorišta
- Dino Mustafić: Vrijeme za druge političke opcije
- Nihad Kreševljaković: Život u zlatno doba mediokritetstva
- Timur Makarević: Administracija je najveća štetočina
RSE: Ovaj tjedan smo obilježili i svjetski Dan teatra. Ostvarili ste brojne uloge u teatru. Kako ste zadovoljni sa kvalitetom teatarskog repertoara u BiH i koliko se on cijeni izvan granica BiH?
Bašić: Zaista sam zadovoljan. Imao sam sada jedan period od dva mjeseca, kada sam bio malo slobodniji, da pogledam predstave koje nisam pogledao. Zaista sam prijatno iznenađen time da su teatri puni. Kao da se događa nekakav proces prezasićenja druženja sa mobitelima i laptopima, te ljudi imaju potrebu da izađu, da popiju kafu, da se vide uživo. Ne samo da vide glumce, nego da vide jedni druge. U teatru postoji fizička prisutnost, i publike i izvođača. Jaka je interakcija, gotovo svemirska je reakcija i jake su vibracije koju publika šalje glumcima, a glumci šalju publici.
RSE: Više od deset godina glumite u jednom od najgledanijih serijala - Lud, zbunjen, normalan. Snimljeno je jedanaest sezona. Je li stavljena točka na tu seriju i da li će ona doživjeti svoja nastavak?
Bašić: U umjetnosti je vrlo teško stavljati tačku na bilo šta. Za sada stoji da je tačka, ali nikada ne znate. Najbolji vam je primjer Mustafa Nadarević, koji je igrao Smrt trgovačkog putnika, u HNK (Hrvatsko narodno kazalište) u Splitu. Ostao je sam u teatru i oprostio se od teatra. Međutim, nije prošlo ni dvije godine a on je ponovo stao na scenu.
Ne može se biti principijelan kada su takve stvari u pitanju, da li će nešto krenuti. Što kaže Šekspir - Mnogo je stvari koje će se poroditi iz utrobe vremena. Mi ne možemo kontrolisati da li će nešto eventualno ponovo zaživjeti na tu temu, možda u nekom drugom obliku. Ljudi će ostariti. Možda će mali Džebra doći u situaciju da nastavi Lud, zbunjen, normalan sa svojom familijom.
RSE: Nakon 33 godine oživljena je i kultna predstava Audicija. Turneja uveliko traje. Kako ste Vi zadovoljni sa reakcijama današnje publike?
Bašić: Lično, a vidim i moje kolege, smo iznenađeni, prije svega odzivom publike. I reakcije su sigurno duplo bolje nego onda kada smo je igrali nekada. Koji je to fenomen, ne mogu to ni objasniti. Možda je to nostalgija za nekim boljim vremenima, možda smo mi sada postali duplo smješniji, nego onda kada smo bili mlađi. Vjerovatno je to.
Audicija je ipak jedna forma koja, iz reprize u reprizu, uvijek dobije nešto novo, neku novu šalu, neka nova ideja padne u bekstejdžu ili dok se vozimo i putujemo. To je živ proces. Već smo odigrali oko 30 predstava u Evropi i ovdje po BiH i Hrvatskoj. Nevjerovatno je da se već za oko 30 posto razlikuje od onoga što je bilo premijerno ovdje u Sarajevu. Znači, za nekih stotinjak predstava, Audicija će potpuno drugačije izgledati. Baš sam rekao producentu da treba da snimi stoto izvođenje, ako naravno budemo živi i ako nas zdravlje posluži jer će to biti potpuno druga predstava, obzirom da je on snimao premijeru.
RSE: Situacija u kinematografiji BiH godinama je sve lošija. Nema baš ni televizijskih serijala, javni servisi su u kolapsu. Da li očekujete da će se nešto popraviti u tom području?
Bašić: Čak i ova naša inicijativa u vezi Udruženja glumaca, u jednoj svojoj strateškoj tački, ima i to da se popravi proizvodnja, odnosno ono što se na Zapadu zove kreativna industrija. Mi imamo ogroman potencijal, obzirom da je Akademija osnovana 1981. godine. Za ovih 30 i nekoliko godina postojanja dala je ne male rezultate.
Bosna i Hercegovina ima svoju autohtonu, i kinematografiju i glumište i reditelje. Nismo više pod uticajem onoga što se događa u Beogradu ili Zagrebu, kao što je to bilo za vrijeme bivše Jugoslavije. Mi sada imamo svoje teme, naše probleme, svoje vrhunske reditelje i glumce, ali vlast još uvijek ne prepoznaje taj potencijal.
Facebook Forum