Osmog februara 1984. u Sarajevu su svečano otvorene 14. Zimske olimpijske igre "ZOI 84", koje su trajale do 19. februara. Upravo danas u Olimpijskom selu u Pyeongchangu, podignuta je zastava BiH. Na 23. Zimskim olimpijskim igrama u Južnoj Koreji, iz zemlje domaćina 14. zimskih igara, učestvuju četiri takmičara. Dva će se nadmetati u alpskom skijanju, isto toliko će braniti boje Avganistana.
To, na neki način odslikava promjene koje su se desile u protekle 34 godine, pa se BiH i njen glavni grad, svijetu pokazuje u sasvim drugačijem svjetlu. Nema više starog Sarajeva, jer je podijeljeno međuentitetskom linijom, olimpijski objekti uništeni tokom ratnih godina nisu obnovljeni, zimski sportovi nisu više u istoj mjeri dostupni mladima.
Ali su činjenice i uspomene ostale da podsjećaju na zimsku bajku, deset olimpijskih dana Sarajeva i tadašnje Jugoslavije.
Sarajevo je 1978. dobilo organizaciju najveće sportske manifestacije na svijetu, podsjeća sportski novinar Nikola - Noka Bilić.
"Taj D dan nam se posrećio. Kada je 18. maja 1978. godine, u atinskom hotelu Karavel, lord Killanin, predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, objavio da je Sarajevo dobilo organizaciju XIV Zimskih olimpijskih igara, u konkurenciji sa dva sjajna protivnika, Göteborgom i Sapporom, radosti nije bilo kraja. Nas novinara u Atini bilo je malo, ali smo brzo u svoje redakcije prenijeli veliku radost i sreću. Tada je prvi put u istoriji Radio Sarajevo prekinulo program da ja saopštim najradosniju vijest. A nakon toga, nastalo je veliko slavlje u Sarajevu, BiH i Jugoslaviji", prisjetio se Bilić.
Uslijedile su godine strpljivih priprema i rada, tokom kojih se nije zaboravljao ni najmanji detalj. Mnogi gosti iz cijelog svijeta su u Sarajevu brzo naučili krilaticu "problema nema", što je na najbolji način opisivalo deset dana olimpijskog sna u Sarajevu.
To su bili dani radosti, kaže Nikola Bilić:
"Tih dana, cijeli svijet je gledao u Sarajevo, u koje je stigao rekordan broj sportista iz tog vremena – 1.500 sportista iz 49 zemalja. Bilo je 400 fotoreportera, 2.200 novinara, tu je, naravno, i tehničko osoblje. Na Igrama je bilo angažovano oko 8.000 ljudi. Iz zgrade tadašanje Radio televizije Sarajevo - RTV centra i glavnog press centra u Skenderiji javljalo se u 769 redakcija. Bili su to nezaboravni dani. U Sarajevu je bilo 15.000 gostiju, svi smo bili radosni, srećni, gostoljubivi, jer smo mogli svijetu pokazati da Sarajevo može organizovati do tada najbolju Bijelu olimpijadu."
A to je potvrdio, na ceremoniji zatvaranja Zimskih olimpijskih igara 19. februara tadašnji predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta Juan Antonio Samaran, koji je rekao da je Sarajevo najbolji organizator Zimskih olimpijskih igara u njihovoj historiji.
Kako bi uspješno bile održane zimske olimpijske igre, izgrađena je bob staza na Trebeviću, skakaonica na Igmanu, RTV dom, olimpijsko selo na Mojmilu i na Dobrinji, kulturno-sportski centar Skenderija, dvije ledene dvorane, hotel Holiday Inn, dvorana Zetra, skakaonice i još mnogo toga, čak i prije predviđenog roka.
Sve je to radila strpljiva vojska ljudi, koji nisu pitali ni za radno vrijeme ni za platu. Danas, olimpijske objekte da su srećom preživjeli rat, sadašnja vlast ne bi uspjela ni održavati, jer i za to bi zatrebala "politička volja", koje nema.
A te 1984. svega je bilo – elana, upornosti, želje volje.....samo nije bilo snijega.
A onda, u noći između 7. i 8. februara, nemilice je počeo padati snijeg, na šta podsjeća Ahmed Burić, publicista i novinar:
"Svi smo gledali u vrhove planina i čekali da konačno krene snijeg i da krene Olimpijada jer su svi bili spremni. Nekako, svi smo živjeli za Olimpijadu, i što bi se reklo - falila nam je još božija ruka, falio nam je još snijeg. I onda kada je zasuo snijeg, mogli smo odahnuti. Zimska bajka je počela."
I tako, 14. ZOI i dalje žive u uspomenama koje ujedno podsjećaju da su to davno prohujala vremena. Danas ništa više nije isto, pa čak nema ni snijega.
Olimpijski duh se nastojao obnoviti Evropskim olimpijskim igrama mladih (EYOF), čiji su domaćini 2017. trebali biti Sarajevo i Istočno Sarajevo. To se pokazalo nemogućim, jer ni jedan nivo vlasti u BiH nije uplatio predviđeni iznos kako bi se napunio budžet od 12 miliona konvertibilnih maraka (KM) da bi se ovo međunarodno takmičenje, najavljivano kao najveće poslije Zimskih olimpijskih igara 1984. godine, u glavnom gradu BiH i održalo. Tako je omladinsku olimpijadu preuzeo turski grad Erzurum, a BiH je novu šansu dobila u organizaciji ove sportske manifestacije, 2019.godine
Olimpijske planine, ali i drugi objekti ne podsjećaju gotovo ničim na 1984. godinu. Moglo bi se reći da je jedino Vučko, maskota Olimpijskih igara, preživio, a glas mu je posudio pjevač Zdravko Čolić.
Ipak, nakon 34 godine ostaje sjećanje da je grad zbijen u dolini i okružen planinama, koji spaja Istok i Zapad, u februaru 1984. godine otvorio vrata cijelom svijetu, na Olimpijskim igrama pod motom: Citius, Altius, Fortius - Brže, više, snažnije.
Facebook Forum