Lempart: Val neofašizma valja se Poljskom

Ugledna aktivistica za ljudska prava Marta Lempart u intervjuu za Radio Slobodna Europa (RSE) ocjenjuje da su aktivisti i nevladin sektor u Poljskoj "razočarani ponašanjem Europske unije", jer Unija "kupuje laži i pristaje na ono što radi naša vlada", dok istodobno "Katolička crkva podržava neonacistički i neofašistički pokret u Poljskoj".

RSE: Deseci tisuća ekstremnih nacionalista marširali su u prošlu subotu glavnim gradom Poljske na Dan nezavisnosti te zemlje. Nosili su transparente na kojima je pisalo: "Bijela Europa, Europa mora ostati bijela" ili "Molitva za islamski holokaust". Mogle su se ćuti zastrašujuće poruke, a marš je nazvan maršom patriota. Što se to događa u Poljskoj?

Lempart: Imamo neonacizam i neofašizam koji se uvijek vukao nekako po strani, ali sada imamo vladu sastavljenu od populista i desničara koja to podržava, dopušta i potiče. Ovi marševi nisu bili samo u Varšavi, već i u drugim gradovima širom Poljske.

U Vroclavu smo mi blokirali neonacistički marš s porukom "ovdje počinje granica pristojnosti". No, ministar unutarnjih poslova je izjavio da je ponosan na baklje, skandiranja, postere koji su se mogli vidjeti. Znači vlada to potiče, a lokalne vlasti od toga okreću glavu što je vrlo, vrlo zabrinjavajuće.

Sada se više nemamo kome obratiti radi onoga što se događa u zemlji. Zbog toga se ovdje u Vroclavu, ali i u Varšavi, 12 žena se odlučilo blokirati marš neonacista, jer nijedna žalba lokalnim vlastima da ne dopuste marš nije razmatrana, iako su neonacistički i neofašistički skupovi zabranjeni po poljskom Ustavu i zakonima.

No, lokalne vlasti se pretvaraju da ne vide što se događa i nisu spremni zabraniti takva okupljanja, pa i onda kada se koriste vatrene baklje i opasni materijali. Policajci samo okrenu glavu na drugu stranu, pa i ako vide nekoga da je počinio kriminalno djelo tijekom marša. Mi nemamo podršku vlasti.

Razumijem, radi se o desničarskoj i populističkoj vladi, ali i na lokalnim razinama gdje na vlasti nisu desničari i populisti, vlasti se plaše reagirati i zabraniti neonacističke skupove. Kao građanima nam nije preostalo ništa drugo već da ih blokiramo kontraprosvjedom i u Varšavi i u Vroclavu.

To nije nešto što smo željeli, ali građanski neposluh nam je sada posljednje oružje kojim raspolažemo. Poljski neonacisti žele od Poljske napraviti središte europskog neonacizma i neofašizma. Zato su im na skup došli istomišljenici iz cijele Europe, a oni su bili ponosni zbog toga.

RSE: Kakva je uloga Katoličke crkve, jer se tijekom subotnjeg marša uzvikivalo "Katolička, ne sekularna Poljska"?

Lempart: To je zbog Katoličke crkve koja dopušta, pa i potiče, jednako kao i vlada neofašizam. Uoči marša dogodio se jedan incident. Tijekom mise u crkvi jedna žena je nosila natpis o tome da je rasizam zlo i grijeh što je svojedobno rekao papa Ivan Pavao II. Potjerana je, mlatili su je i udaljili iz crkve vjernici koji su bili na misi. Svećenik nije prestao držati misu dok su ženu tukli, već je pozdravio i blagoslovio održavanje predstojećeg neonacističkog i neofašističkog marša u Varšavi.

Dakle, Katolička crkva prilično podržava i odobrava neonacistički i neofašistički pokret u Poljskoj.

RSE: Kako Vi vidite medije u svojoj zemlji. Kako su oni izvještavali s neonacističkog marša, kao i antiprosvjeda?

Lempart: O tim događajima se izvještavalo, no u državnim medijima su se mogle čuti samo laži o maršu, a akcent je bio na tome da je to bio dan sreće i okupljanja obitelji. Nije bilo informacija o tome kakvi su se natpisi pojavljivali na prosvjedu, poput onih "Bijela Europa, Europa mora biti bijela" i "Molimo za islamski holokaust". Nisu se mogla čuti užasna, užasna skandiranja. Bila je to totalna državna medijska propaganda. No, drugi mediji, posebno oni nezavisni su o svemu izvještavali vrlo opširno.

Ljudi žele saznati što se događa, mnogi su preplašeni i nervozni. O tome se govori. I naravno, važno je da ljudi vide što se događa, da je to loše, jer se nešto takvo i ranije događalo u Poljskoj. No, to se sada širi poput bolesti i mnogo je veće nego je nekada bilo i zato je važno što nezavisni mediji nisu okrenuli od toga glavu, izvještavaju o svemu, govore što se događa.

RSE: Da li ste kao Poljakinja preplašeni zbog ovoga što se događa u zemlji. Kakva će biti budućnosti mladih generacija u Poljskoj?

Lempart: Mi radimo sve kako bi zaustavili neonaciste. No nema ni vlade, ni lokalne vlasti, ni policije, ni Katoličke crkve koja bi to učinila. Nema onih koji bi vidjeli opasnost od ovog vala neonacizma i neofašizma, no nadamo se da ćemo mi pobijediti. Barem moramo to pokušati.

Ima jedna poljska tradicija - dobiti ono što je nemoguće u određenim okolnostima. Na dugi rok ipak ćemo mi pobijediti. To nam je uvijek polazilo za rukom. Nikada nismo odustali. Vjerujem da ćemo poništiti ovo što se sada događa i da ćemo imati mnogo bolju zemlju od ove današnje.

RSE: Bili ste liderica pokreta poljskih žena koje su svojedobno prosvjedovale protiv pokušaja vlasti da ograniči prava žena da odlučuju o svom tijelu. Pokazali ste kako se bori za ljudska prava. Da li ste danas optimistična ili pesimistična u pogledu prava žena u Poljskoj?

Lempart: Trenutačno sam pesimistična jer se loše stvari sve više dešavaju. Sada imamo takozvani slučaj Ustavnog suda kojeg, zapravo, više nemamo. Slijedit će novi napad na naša reproduktivna prava. Pokušat će zabraniti abortus. Moramo se pripremiti za tu borbu. No, događa se još mnogo toga.

Nedavno je policija pretresla urede nevladinih organizacija koje se bave pravima žena, te oduzela kompjutere. To je bilo dan nakon godišnjice obilježavanja prošlogodišnjih prosvjeda. Oni nas žele prestrašiti. Bilo je još takvih stvari, no mi smo i dalje jedna organizirana snaga i najmanje što možemo je zaustaviti neofašiste. Uostalom pred 60.000 onih koji su u Varšavi marširali bilo je 12 žena.

RSE: Odgovor Europske unije prema službenoj Varšavi nije sasvim određen. Bruxelles poziva na dijalog, ali poljska vlada na njega ne odgovara. Što uraditi?

Lempart: Vrlo smo razočarani ponašanjem EU i kako ona kupuje laži i pristaje na ono što radi naša vlada. Uvjereni smo da to nije vlada koja treba uživati povjerenje Unije. Europske institucije ne bi trebale tu vladu više tretirati kao ravnopravnog partnera. Imamo osjećaj da smo prepušteni sami sebi, da nas europske institucije više ne podržavaju.

Prošlo je previše vremena, a ljudi ostaju bez posla, zatvarani su i sve se to događa na dnevnoj bazi, a Europa i dalje razmišlja i još je "zabrinuta" s onim što se događa u Poljskoj.