Bilal Bosnić vrbovao je navodno tridesetak zatvorenika u KPZ Zenica. Bosnić je prošle godine pravosnažno osuđen na sedam godina zatvora zbog javnog poticanja na terorističke aktivnosti te vrbovanje radi terorističkih aktivnosti i organiziranje terorističke skupine, odnosno slanja državljana BiH na sirijska i iračka ratišta.
Mediji u BiH, pozivajući se na izvor iz Komisije za praćenje uvjeta boravka u zavodima navode da su ti zatvorenici “u skladu s pravilima vehabijskog pokreta promijenili fizički izgled, skratili pantalone i pustili brade te sad vjerske potrebe ispoljavaju svakodnevnim molitvama i učenjima koja ne priznaje Islamska zajednica BiH”.
Radio Slobodna Evropa na Facebook stranici "Ne u moje ime" donosi reakciju Bosnićevog advokata Adila Loze koji tvrdi da se radi “o jednoj političkoj presiji ili možda nemoći da se zaustavi moj branjenik da kao misionar poziva ljude vjeri” te da je Bosnić “uspio 30 ljudi da vrati vjeri” i da ih je “prevaspitao”.
Kakav je Vaš komentar u vezi s navodima određenih medija vezano za situaciju u Kaznenopopravnom zavodu Zenica, tj. informacijama da vaš branjenik učestvuje zapravo u svojevrsnom vrbovanju zatvorenika KZP Zenica.
Pazite, Nezavisna komisije nije meritorna da daje kvalifikacije o nečemu što se zove vrbovanje. Onome što bismo mogli razumjeti ako se bavimo krivičnim zakonodavstvom, odnosno ako se bavimo naukom, ako se ne bavimo proizvoljnim ocjenama, vrbovanje bi značilo pozivanje nekoga na počinjenje krivičnog djela. Nemoguće je da neko u KPZ vrbuje nekoga na počinjenje krivičnog djela i da se to zna, da je to opće poznata stvar i da dođe do neke komisije koja bi bila kao državna komisija, parlamentarna komisija koja će to utvrditi jer ono što stoji u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine jeste ako postoji takva pojava, onda bi ustanova u kojoj se nalazi osuđenik trebala pokrenuti disciplinski postupak u kojem bi se utvrdila povreda zakona, odnosno, gdje bi se određena ponašanja sankcionisala. S obzirom na to da nema sankcija, da nema postupka, da je tzv. Parlamentarna komisija izišla da utvrdi činjenično stanje, zaključujem da se radi o jednoj političkoj presiji ili možda nemoći da se zaustavi moj branjenik da kao misionar poziva ljude vjeri.
Mi ćemo se složiti o jednoj činjenici da su u parlamentu ljudi različitog sastava, različitih zanimanja i da uglavnom, s obzirom na to da sam meritoran kažem ovu istinu, većina parlamentaraca jer sam i sam bio u Parlamentu Federacije ne razumije nekad ni o čemu se radi. Da su to uglavnom polupismeni ljudi koji ne razumiju elementarne stvari koju su tu više radi svog ličnog interesa, odnosno mogu slobodno kazati da se u Parlamentu BiH i u Parlamentu Federacije i bilo kojem drugom parlamentu može raditi da se ništa ne radi i da se ništa ne zna i da se ni za šta ne odgovara. Prema tome, to što su neki ljudi iz neke parlamentarne komisije dali takve informacije smatram da je zloupotreba od njih samih što su to uradili, a dalje zloupotreba je i od KPZ-a koji je dozvolio da se protiv mog branjenika iznose blaćenja u javnosti bez provjera, bez argumentacije. A, zaključit ću, prema mom uvjerenju, s obzirom na to da nisam imao kontakt s njim, da se radi o svojevrsnom pritisku kako bi moj branjenik odustao od svoje vještine pozivanja ljudi vjeri.
Ne vidim tu ništa što bi se moglo nazivati vrbovanjem. Moglo bi se govoriti vjerovatno o podučavanju ljudi. Njegovom učenju vjerovanju što nije u suprotnosti s Evropskom konvencijom, što nije u suprotnosti ni s pozitivnim propisima. Ali, evo samo da podsjetim na jednu činjenicu koja je temeljna, koja se dogodila 15. augusta 2014. godine kada je Vijeće sigurnosti UN-a na 7240. sjednici usvojilo rezoluciju koju je ponovilo Vijeće sigurnosti UN-a i potvrdilo da se terorizam, uključujući i akcije ISIL-a ne može i ne treba povezivati s bilo kojom religijom, nacionalnošću ili civilizacijom.
Smatrate li da je riječ o zloupotrebi od nekih članova komisije ako je vaš klijent isključivo pozivao na vjeru, a ne vrbovao?
Pazite, što se tiče i samog procesa koji je vođen na državnom sudu radi se o jednom čisto montiranom političkom procesu. Ja ću najvjerovatnije presudu, odnosno žalbu koja ima 140 stranica i presudu koju su donijeli objaviti na stranici advokatskog društva da se javnost upozna o čemu se radi. Moj branjenik nikada nije nikoga vrbovao da odlazi na strana ratišta. I uopšte ne postoje takvi dokazi. Radi se samo o izvlačenju rečenica iz konteksta njegovih predavanja koja su bila jako opširna i duga. I, gdje su ta predavanja objavljena jer su ona dostupna široj javnosti. Neko ih je objavljivao, on ih nije objavljivao. Ali postoje takva predavanja i mi ih svakodnevno možemo čuti od drugih predavača. Međutim, ovdje je u pitanju nešto drugo što je moj branjenik vjerski autoriteti, trebalo ga je zaustaviti u pozivanju ljudi da prihvate islam kao jedinu istinu. Evo ja javno kažem da je islam jedina istina, evo i ja pozivam sve ljude svijeta da prihvate islam, nestat će ratova, nestat će sukoba, stvari će se vrlo lagano rješavati. Je li me sada za to treba osuđivati. Ovo je moje pravo koje je garantovano evropskom konvencijom jer se tamo i kaže i garantovano je i našim pozitivnim zakonodavstvom i Ustavom BiH da se može pozivati, odnosno, iznositi svoja vjerska uvjerenja i stajališta pa i kada se drugima to ne sviđa. Kada se ne sviđa mnogima što neko govori istinu koju nažalost i naša ulemma u IZ, da bi se dodvorila vlasti, prešućuje dio islamskog učenja i vjerovanja i sada se pojave ljudi koji ga iznose do kraja. Oni se kvalificiraju na razne načine, kao otpadnici, kao selefije, kao paradžemati što je vrlo pogubno jer to postaje, vidite i sami, kao što ste rekli, u zatvorskoj ustanovi ljudi jednostavno uvažavaju autoritet tog čovjeka. Napravite samo jednu paralelu u Zenici imate muftijstvo, imate mesdžid IZ, imate možda više od stotinu ljudi koji pozivaju u vjeru – niko nikad nije prihvatio islam kada su oni pozivali, evo moj branjenik je uspio 30 ljudi da vrati vjeri. Ja vjerujem da će ti ljudi biti dobri građani, svi koji prihvate. Ako su prihvatili vjeru, sutra neće činiti kriminal, on ih je prevaspitao. To je moje mišljenje.
Razgovarali smo i s predsjedavajućim ove komisije, radi se o nezavisnoj komisiji, kao nezavisnom parlamentarnom tijelu, međutim nije nam rekao definitivno da li je bilo govora u izvještaju o ovome i da će krajnji izvještaj biti sačinjen 26.10. Međutim, radi se o informacijama iz nezavisnog tijela do kojih su novinari određenih medija došli nezvanično i od nekih članova. Kakvim vi informacijama raspolažete.
Vidite, gospodine, nezavisnog tijela nema u Parlamentu Federacije, svi su zavisni. Oni se samo tako zovu, kao nezavisno tijelo, ali da bismo mi iskristalisali istinu, evo ja ih javno pozivam da dođemo u neku televizijsku emisiju, da se pred sudom javnosti raspravljamo i pričamo o tim pitanjima jer oni pričaju svoju priču, evo i ja pričam svoju priču, ali dozvolite da se nađemo negdje i da razgovaramo ako smiju da razgovaraju o tom pitanju, ako su nezavisna komisija. Evo ja ih pozivam. Nikakav problem nije.
