Spor Hrvatske i Slovenije: Svatko je čuo što je htio

Kako to obično biva, u očitovanju Europske komisije oko arbitraže između Hrvatske i Slovenije, svatko je čuo što je htio.

Dok Hrvatska i dalje ne priznaje arbitražu, ali je zadovoljna što je Europska komisija naglasila kako je to bilateralno pitanje, Slovenija likuje jer se Europska komisija oglušila na hrvatsko upozorenje da je arbitražni proces zbog nedopuštenog slovenskog dogovaranja pred dvije godine nepovratno zagađen.

„Od kolega iz Europske komisije očekujem da poštuju činjenicu da se radi o bilateralnom problemu za koji je Hrvatska spremna u dogovoru sa Slovenijom naći rješenje“, kazao je novinarima premijer Andrej Plenković, naglašavajući da Europska komisija nema nikakve nadležnosti nad arbitražom i graničnim pitanjima.

„Naša pozicija oko ove arbitražne presude zbog kršenja međunarodnog prava i protupravnih radnji slovenske strane u kojima su i agentica slovenske Vlade u tom postupku i tadašnji sudac koji je u taj sud imenovala Slovenija sami dali ostavke, jest da je taj postupak kompromitiran i da ne obvezuje Hrvatsku, i tu se pozicija neće mijenjati. Hoćemo li mi sada u javnosti biti jako pod dojmom nečijih izjava, to je za sam proces nebitno. Ono što je važno bit će susret sa kolegom Cerarom 12. srpnja u Ljubljani. Dakle, tu vidite da su sve naše reakcije razumne i racionalne.“

Vladajući imaju punu potporu opozicije. I predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske Davor Bernardić podsjeća na jednoglasnu saborsku odluku o izlasku iz arbitraže pred dvije godine kada su otkrivena nedopuštena slovenska dogovaranja.

„To je naša odluka zato što smo bili prevareni. Kada si prevaren, jednostavno izlaziš iz toga. Za arbitražu je potrebno dvoje, a Hrvatske u ovom postupku već odavno nema.“

Slovenski mediji prenose neslužbene, ali dobro obaviještene izvore kako slovenska Vlada priprema formiranje radnog tijela za provedbu arbitraže i radnog tijela za upis granice u karte i u naravi. Kako ova tijela ne mogu raditi jednostrano, ljubljansko „Delo“ kaže kako će se „morati pričekati dok Hrvatska ne omekša svoj stav oko odluke arbitraže“. Međutim, za sada nikakvo hrvatsko „omekšavanje“ nije na vidiku.

Nije nevažno da su arbitražom nezadovoljni ne samo u Hrvatskoj, nego i u Sloveniji. Hrvatski europarlamentarac iz Istre Ivan Jakovčić podsjetio je na davne zaključke slovenskog Parlamenta o rezultatima arbitraže.

„Nemojmo zaboraviti da je slovenski Parlament donio odluku da je cijeli Piranski zaljev njihov, i da oni neće prihvatiti arbitražu ako ne dobiju cijeli Piranski zaljev. Nisu ga dobili. Donijeli su odluku da će morati imati teritorijalno more kao spoj sa otvorenim morem, i da to mora biti odluka arbitraže, inače je niko neće prihvatiti. Nisu to dobili. Htjeli su sela u Istri. Ni to nisu dobili“, kazao je Jakovčić.

Novinar riječkog „Novog lista“ i dobar poznavatelj problematike Denis Romac kaže za Radio Slobodna Europa kako je arbitraža, osim kod razgraničenja u Piranskom zaljevu, gdje je na štetu Hrvatske preuzeto rješenje iz nikada realiziranog dogovora Račan – Drnovšek, u stvari vrlo izbalansirana.Slovenija je dobila slobodni režim za sva plovila i sve avione na koridoru koji ide hrvatskim teritorijalnim morem, a Hrvatska nije nad tim koridorom izgubila suverenitet.

„Ja mislim da je to iznimno povoljno rješenje za Hrvatsku, zato što je upravo to Hrvatska cijelo vrijeme naglašavala-da bez teritorijalnih ustupaka želi rješenje po kojem će Slovenija imati slobodu komunikacije. Uostalom to Sloveniji jamči Međunarodna konvencija o pravu mora, i to pravo Hrvatska nije nikada pokušala uskratiti Sloveniji.“

On vjeruje da će ta odluka arbitraže imati katarzično djelovanje na slovenske nacionaliste.

„Ova će odluka pokazati slovenskim nacionalistima da po međunarodnom pravu nije moguće pretvoriti dio hrvatskog teritorijalnog mora u slovensko teritorijalno more pod izlikom stvaranja slovenskog kontakta sa međunarodnim vodama. Mislim da je to vrlo izbalansirana i zapravo veoma vješta poruka arbitražnog suda koju mislim da nitko nije očekivao – ni u Zagrebu, ni u Ljubljani.“

Neki potporu Europske komisije provedbi ove arbitraže tumače strahom Bruxellesa da bi nepoštivanje njezinog pravorijeka odvratilo druge države od korištenja arbitraže za rješavanje teritorijalnih sporova sa susjedima. Tu se međutim zaboravlja da u hrvatsko-slovenskom sporunije odlučivao neki od stalnih međunarodnih sudova, već ad-hoc sud čije formiranje je bio slovenski uvjet za deblokadu hrvatskih pristupnih pregovora sa EU 2009.godine. Zato bi jedna od pouka ovog slučaja mogla biti da države ubuduće izbjegavaju ad-hocarbitražu i predaju prijepore na rješavanje stalnim sudovima koji sude po međunarodnom pravu, a ne – kao u ovom slučaju – „po međunarodnom pravu, načelu pravičnosti i načelu dobrosusjedskih odnosa.“