Rumunjsko selo Geamana nekoć se nalazilo u dubokoj i plodnoj dolini. Danas leži ispod 90 metara industrijskog otpada. Četrdeset godina nakon što je evakuirano, fotoreporter RSE Amos Chapple upoznao je neke od mještana koji su odbili napustiti domove, te otkrio šta se sve krije ispod debelog sloja mulja.
Geamana u ranim 70-im godinama prošloga stoljeća. Crkveni toranj bio je posljednja točka u selu koju bi zahvatile sunčeve zrake prije zalaska. U vrijeme kada je načinjena ova fotografija planovi za iskopavanje bakra već su bili u tijeku.
Danas isti crkveni toranj stoji kao spomenik selu izgubljenom u mulju.
U proljeće 1977. godine istraživači ruda, inače predstavnici vlade komunističkog diktatora Nikolaja Čaušeskua, došli su u Geamanu i rekli mještanima da život nastave negdje drugdje. Kao kompenzacija za napuštanje domova ponuđena im je cifra od 2.000 dolara. Oko 300 obitelji bilo je rasuto po Rumunjskoj.
Mulj koji se i danas sipa u dolinu, rezultat je flotacije (postupak odvajanja korisnih od nekorisnih sastojaka mineralnih sirovina), tehnološkog postupka kojega koriste rudnici Rosia Poieni i većina drugih rudnika bakra diljem svijeta.
Crvena kisela voda nastaje od kiše i izvorske vode koja prolazi kroz rudne minerale.
Fotografija Marije i njezina pokojnoga muža nekoliko godina prije dolaska vladinih istraživača ruda. Marija optimistično gleda na cijelu priču o rudniku i selu. "Što je učinjeno – učinjeno je. Selo je devastirano. Ali, ovaj rudnik barem ljudima daje kakav posao."