Pitanje knjiženja perspektivne vojne imovine na BiH, tačnije velikih objekata bivše Jugoslovenske narodne armije od kapitalne vrijednosti, postalo je jedno od ključnih koje koči put BiH ka NATO, ali i ispunjenja uslova za zatvaranje Ureda visokog predstavnika kako bi BiH potpuno sama profunkcionisala.
Međutim, od onog što je naoko tehničko, postalo je prvorazredno političko pitanje.
Na primjeru kasarne u Han Pijesku, koja je proglašena perspektivnom i za koju je Sud BiH u prvostepenom postupku naložio da se uknjiži na BiH apsurdnost političke zbilje posve je vidljiva.
Radi se o jednom od najvećih vojnih objekata u BiH koji je i radio-relejno čvorište. Sastoji se i od podzemnog objekta koji je svojevremeno bio zapečatio EUFOR, a u njemu je tokom posljednjeg rata bio smješten Glavni štab Vojske Republike Srpske, čiji je komandant bio haški optuženik Ratko Mladić.
Naime, dok se još čeka konačna presuda Republika Srpska (RS) uložila je apelaciju Ustavnom sudu protiv ove presude, ali je odbačena kao preuranjena. Tako je postupak vraćen tamo odakle je i krenuo, a uskoro će se znati i konačan stav.
Međutim, ni to neće riješiti problem, jer politički predstavnici u RS insistiraju na tome da je riječ o imovini koja pripada ovom entitetu.
"Postoji političko stajalište predstavnika vlasti Republike Srpske da neće podržati knjiženje perspektivne nepokretne imovine koju koristi Ministarstvo odbrane na državu BiH, ali ne želim da komentarišem stav političke stranke iz Republike Srpske", kazala je ministrica odbrane BiH Marina Pendeš.
Međutim, ovo nije isključivi stav Saveza nezavisnih socijaldemokrata, na šta je vjeruje zamjenik predsjedavajućeg parlamentarne Komisije za odbranu i sigurnost BiH Borislav Bojić, Pendeš aludirala. To je stav cijele RS.
"Republika Srpska smatra da korišćenje perspektivne vojne imovine od Oružanih snaga BiH nije problem, ali pitanje vlasništva te imovine je nešto drugo. Republika Srpska se neće odreći svoje imovine", izričit je Bojić.
Na teritoriji RS nalazi se trećina, odnosno 20 objekata koji su proglašeni perspektivnim. U FBiH, s druge strane postupak knjiženja je uveliko u toku. Sa 63 ranije utvrđene perspektivne lokacije broj je smanjen na 57. U FBiH uknjižene su 24.
Radi se o objektima ogromne vrijednosti, ali i strateškog značaja, koji su građeni za odbrambene potrebe bivše Jugoslavije. Među njima i aerodromi Dubrave kod Tuzle, te „Ortiješ“ u Mostaru.
No, RS insistira i na tome da se sva vojna imovina rješava u okviru dogovora o kompletnoj državnoj imovini BiH, ocjenjuje Denis Hadžović iz Centra za sigurnosne studije.
„To ne nailazi baš na razumijevanje stranaka koje dolaze iz Federacije. Imamo nedovoljno političke odgovornosti, nedovoljno dijaloga po ovom pitanju, svi nekako ostaju striktno na svojim pozicijama, bez dogovora i pokušaja pronalaska nekog kompromisa po ovom pitanju.
Ovakvo stanje može voditi u nedogled. Nedovoljno se priča na tom političkom nivou, kao što se priča o nekim drugim stvarima, nedostaje dijaloga kojim bi se pokušalo naći neko optimalno rješenje“, kaže Hadžović.
Problemi su puno dublji od samog uknjižavanja, pa se tako tiču i članstva BiH u NATO koji RS ne podržava, iako su još prije 12 godina kao glavni vanjsko - politički ciljevi BiH, saglasno navedene euroatlanske integracije, odnosno NATO.
Kao jedan od argumenata koristi se i taj da se RS otima teritorija, te da će omjer naveden u Dejtonu, po kojem RS ima 49 posto teritorije biti narušen, jer samo sporna kasarna u Han Pijesku ima površinu od 11.474 metara kvadratnih. Takav stav stiže i iz Ministarstva pravde tog entiteta, a prenosi ga savjetnik ministra Nikola Kovačević.
„Teritorija RS je nedjeljiva i neotuđiva. Prema tome svako umanjenje teritorije je suprotno Dejtonskom sporazumu“, tvrdi Kovačević.
S druge strane, neperspektivne lokacije također su predmet mešetarenja, ponajprije onog koji se tiče njihove namjene. Tako je bilo pokušaja da se prepišu pojedinim kompanijama, ili da se jednom ustupljene na korištenje izdaju trećim licima.
Treba imati na umu da se radi o lokacijama koje su izutetno atraktivne, te mogu poslužiti građanima ili kao dobra turistička atrakcija.
Takav je primjer i bunker u Konjicu, ali i još neke druge, kaže vojnopolitički analitičar Đuro Kozar.
„U Sarajevu je osim prostora gdje se nalazi ambasada SAD kampus Univerziteta, u Banjaluci bivša kasarna tenkovska „Petar Drapšin“ se koristi za Univerzitet, kao bivša komanda korpusa u Tuzli je sjedište gradske administracije, jer je njihova propala zbog slijeganja tla, Dom armije u Tuzli je sada mjesto gdje se uče mladi glumci“, objašnjava Kozar.
No i sa neperspektivnim objektima Ministarstvo odbrane BiH ima probleme, pošto se mnogi ne preuzimaju, a zahtijevaju održavanje, ali i angažman vojnika, sve dok ne pređu na nove korisnike, što košta.
Među njima nalazi se i bivši vojni aerodrom Željava kod Bihaća koji je svojevremeno bio najmoderniji vojni aerodrom u bivšoj Jugoslaviji. Gradnja je koštala 90 milona dolara, a aerodrom je bio u funkciji do 1992. godine. U podzemne je galerije moglo stati 58 aviona, prostor za smještaj 500 ljudi, te tri i po kolimetra duga mreža tunela. Danas je zapušten i uništen.
BiH će ipak, navodi Kozar, najviše koštati političke trzavice, zbog kojih će biti u zastoju. Apeluje stoga da se što manje ovisi o političkim odlukama koje će uraditi sve da ne urade ništa.
„Mislim da bi se moralo sa gospodom iz NATO establišmenta dogovoriti da to ipak ne bude uslov i da se ne ide na dalja suđenja. Jer ako i ova apelacija RS ne bude usvojena onda će ići na sud u Strazburu i to ide u nedogled. Ja ne znam kako će se to i upisati, jer se mora upisati u RS, a oni će tražiti načina da se to ne uradi“, zaključuje Kozar.
Facebook Forum