Prema mnogim istraživanjima, 70 posto mladih u Bosni i Hercegovini ne vidi budućnost u svojoj zemlji. Grupa srednjoškolaca iz Bihaća nedavno je na gradskom trgu u tom gradu poslala uznemirujuću poruku nad kojom bi se svi trebali zamisliti. Nezadovoljni svojim statusom, položili su i zakletvu s porukom da odlaze i da se vratiti više neće.
Više od 200 učenika iz osam srednjih škola u Bihaću na Međunarodni dan srednjoškolaca poslali su jasne poruke političarima u BiH. Ukoliko se nešto ne promijeni nakon mature, zauvijek će napustiti svoju domovinu. Na gradskom trgu u Bihaću pročitali su zakletvu:
Obećavamo da ćemo biti dobri i poslušni građani svake zemlje osim ove!
Da ćemo svo svoje znanje koje nosimo u glavi pretvoriti u profit!
Da ćemo ga svesrdno pokloniti onoj zemlji koja nas primi!
Da će se drugi ponositi nama, a ne kao vi ignorisati nas!
Za kraj su mladi poručili i da će oni koji ih danas tjeraju iz zemlje, jednoga dana poželjeti da se vrate. Zašto su se odlučili na ovaj potez?
„Jedan od najvećih problema, pored infrastrukture, ovaj ću put to zanemariti, je to što većina učenika upisuje ovu školu samo kako bi mogli napustiti ovu državu“, objašnjava Naila Sedić, predsjednica Vijeća učenika medicinske škole u Bihaću.
Kenan Kečanović, predsjednik Mreže vijeća učenika srednjih škola u Bihaću, kaže kako su mladi na razne načine pokušali stupiti u kontakt sa donositeljima odluka, ali uvijek su nailazili na zid.
„Mi smo dobili poruke da smo nezreli za aktivno učešće u procesima donošenja odluka unutar zajednice u kojoj živimo. Pa ću onda postaviti pitanje za sve te. Ako smo mi nezreli i nesposobni, a vi podobni i sposobni, dajte nam kvalitetan razlog da ovdje ostanemo, a ne da koristite frazu da će doći i naše vrijeme“, kaže Kečanović.
Sve prisutnije anomalije bosanskohercegovačkog društva, deklarirale su BiH kao zemlju u kojoj nema reda i ni sustava. Zbog toga su ovakvi potezi bihaćkih srednjoškolca apsolutno opravdani, smatra psihologinja Jasna Bajraktarević.
„Nije ovde više u pitanju ni nacionalizam, ovdje je u pitanju jedna politička i ekonomska bahatost, jedna otvorena krađa u kojoj ljudi koji su na vlasti razmišljaju ovako: 'Neće ovo još dugo trajati, uzmi sad i idemo dalje'. Dakle, ukoliko se nešto ne promeni mislim da ova zemlja duboko srlja u jednu negativnu geografsku depresiju u kojoj će godine trebati da se situacija popravi. Na žalost, kao psiholog ne mogu da budem preveliki optimista, možda mogu da nazrem mogućnost da za deset, 15 i 20 godina u ovoj zemlji bude bolje, ali kao roditelj sam ogorčena“, navodi Bajraktarević.
No, s druge strane, ističe Bajraktarević, postavlja se i pitanje gdje otići, jer su se danas geopolitičke prilike u svijetu promijenile.
„Svet više nije spreman za dolazak novih ljudi, pogotovo ne posle srednje škole. Kupovina profesionalaca, kupovina ljudi koji određenoj zemlji trebaju, to je još i moguće. Ali teško je otići sa 18, 19, 20 godina i prolaziti onaj najbolniji period kada ste stranac u jednoj zemlji. To znaju oni koji su živeli sa strane, oni koji su bili i vratili se, oni koji sada upravo prolaze te muke kako je biti stranac negde“, zaključuje Jasna Bajraktarević.
Sadašnja situacija u kojoj većina mladih želi otići iz zemlje, čini ovo društvo rizičnim. Položaj mladih se ne riješava nikakvim strategijama, niti politikama mladih, nego prilikama u kojima će se oni zaposliti, naglašava sociolog Srđan Vukadinović.
„U svojim programima mnogi nacionalni lideri i i etnonacionalne političke elite morale bi da stave brigu za mlade kroz konkretnu brojku zapošljavanja Nedavno smo vidjeli da je jedan od lidera bosanskohercegovačke politike prije godinu dana govorio o nekih 100.000 radnih mjesta. Od toga nije bilo ništa, i on opet nije kažnjen na neposredno završenim lokalnim izborima.Tako da mladi ljudi moraju da pokažu da nisu kratke pameti, nego da obećanje o tome da će njihov položaj biti bolji ne bude ispunjeno, slijedi kazna koja se iskazuje kroz glasačke listiće“, ističe Vukadinović.
Iz BiH više ne odlaze samo mladi obrazovani ljudi već cijele obitelji bez obzira na nacionalnost. Samo za dvije godine ta brojka je dosegla i cifru od 80.000, podaci su nevladinih organizacija u BiH.
Facebook Forum