Ova nedjelja obilježena je trijumfom, u oba bosanskohercegovačka entiteta, politike totalne etničke isključivosti koja ne ostavlja bilo kakvog prostora za nadu da bi u skorije vrijeme moglo doći do uspostave pravne države, vladavine prava i pomirenja zasnovanog na uvažavanju međunarodnopravno utvrđenih činjenica o prirodi i razmjerama zlodjela devedesetih.
U Banjaluci su, uz najveće počasti i u prisustvu najviših izabranih funkcionera Republike Srpske, dodijeljene zahvalnice najistaknutijim vođama "udruženog zločinačkog poduhvata" koji su pred Tribunalom u Hagu osuđeni za neka od najtežih nedjela uključujući i genocid i istrebljenje nesrpskog stanovništva sa prostora tog entiteta.
U Sarajevu je Skupština Kantona Sarajevo, uz častan protest i napuštanje sjednice od strane predstavnika opozicionih stranaka – Naše stranke, Socijaldemokratska partija (SDP)-a i Demokratske fronte (DF) – odlučila da jednoj školi da ime propagatora ustaštva u Drugom svjetskom ratu koji je, pored ostalih manifestacija podržavanja nacističke i ustaške ideologije, sa zadovoljstvom pisao o "nestajanju" Jevreja iz Sarajevske čaršije a istovremeno sa odavanjem počasti policajcima koji su smaknuti u pokušaju hapšenja i privođenja jednog od odmetnutih komandanata Armije Bosne i Hercegovine, odgovornom i za odvođenje i ubijanje srpskih civila na Kazanima tokom opsade Sarajeva, odata je i počast tom komandantu valjda u skladu s izjavom ratnog predsjednika Predsjedništva Bosne i Hercegovine Alije Izetbegovića kako je on bio "i heroj i zločinac".
Na područjima pod političkom kontrolom Hrvatske demokratske zajednice BiH (HDZ) ranije su s najvećim počastima dočekivani haški osuđenici nakon izdržane kazne odgovorni za masovna zlodjela u Ahmićima i Stupnom Dolu i za progone u Hercegovini i logore poput Dretelja i Heliodroma a brojnim ulicama, trgovima i ustanovama data su imena ustaških prvaka i propagandista.
Sve te manifestacije u kojima se slave zlikovci i njihova zlodjela nisu samo neljudsko ruganje žrtvama naših ratova i okrutno zabadanje prsta u oko preživjelima i posebno njihovoj najbližoj rodbini: one su i izraz primitivnog gaženja univerzalno prihvaćenih ideala vladavine prava koje – nasuprot izjašnjavanju takozvanih političkih elita za "evropski" a među nekima i "euroatlantski" put – udaljava Bosnu i Hercegovinu od evropskih perspektiva.
To se naglašava u izjavama najviših međunarodnih predstavnika u Bosni i Hercegovini. Oni su jednodušni u osudi veličanja osuđenih ratnih zločinaca ali ako žele da budu i ozbiljno shvaćeni jedino logičan sljedeći korak bila bi politička izolacija najodgovornijih za oživljavanje etničkih i vjerskih podozrenja i mržnji.
Ono nije tek prirodan izraz nekih viševjekovnih osjećanja nego je sistematski pothranjivano politikama u kojima se najviši izabrani predstavnici srpskog naroda aktivno angažuju u negiranju genocida u Srebrenici i proslavljaju kao "veliku pobjedu" ruski veto na rezoluciju Savjeta bezbjednosti o genocidnoj prirodi "najvećeg zločina u Evropi od Drugog svjetskog rata"; u kojima bivši vrhovni vjerski poglavar bosanskih muslimana podvikuje kako je "Turska vazda bila naša mati: tako je bilo i tako će ostati"; u kojima se hrvatski politički prvaci ujedinjuju oko ideje kako se jednakopravnost naroda može ostvariti samo u formi stvaranja – ako ne baš bukvalno trećeg entiteta – onda izborne jedinice koja će na tim teritorijama osigurati vlast zna-se-koje partije.
Ono što posebno žalosti u prevladavanju ovih nazadnih ideologija u poratnoj Bosni i Hercegovini je odsustvo snažnije medijske osude političkog ekstremizma. Mediji koji bi trebalo da budu neka vrsta "javnog servisa", rukovođenog prvenstveno interesima javnosti, uspavljujuće se ograničavaju na funkciju ogledala: bilježe događaje dana – i skrivaju se iza ideala "novinarske neutralnosti" u političkom procesu.
O tom konceptu "novinarske neutralnosti" pisao sam u dva prestižna akademska žurnala u Sjedinjenim Državama, Nieman Report na Harvard Univerzitetu i Columbia Press Review na Columbia Univerzitetu u Njujorku, ukazujući na to da postoje zbivanja – na primjer, genocid – u kojima jednostavno ne možete biti neutralni ali možete i morate biti objektivni.
Ovih dana, u vezi sa završnicom američke izborne trke, tom temom na sličan način se bavi kolumnista Washington Posta Dejna Milbank (Dana): osvrćući se na tvrdnje republikanskog kandidata za predsjednika, Donalda Trampa (Trump) kako su za njegov pad krivi "nepošteni, korumpirani, užasni, otrovni i pristrasni mediji" Milbank kaže kako je problem u tome što mediji nisu bili pristrasni protiv Trampa "ranije i češće".
Dva vodeća američka dnevnika – The New York Times i Washington Post – od početka izborne kampanje – dokumentovali su Trampove lažne ili rasističke izjave i projekte: tvrdnju kako je gledao kako hiljade muslimana u Nju Džerziju (New Jersey) proslavljaju rušenje tornjeva Svjetskog trgovinskog centra u Njujorku 11. septembra 2001. i kako Meksiko šalje u Sjedinjene Države silovatelje i kriminalce; namjeru da se muslimanima zabrani ulazak u Ameriku; kako će zahtijevati mučenja i čak ubijanja članova porodica osumnjičenih za islamski ekstremizam.
"U ovom slučaju, izigravanje neutralnosti ozakonjuje nezakonito", zaključuje Milbank.
Facebook Forum