Prvi odlazak turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana (Redžep Tajip Erdoan) izvan zemlje nakon pokušaja vojnog udara bio je posjet ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu. Što je Erdogan time želio poručiti Zapadu, te zašto su utihnule kritke u Turskoj protiv njegove gotovo sultanske vladavine? O tome za RSE govori Amanda Paul, geopolitička i vanjskopolitička analitičarka, stručnjakinja za Tursku u Europskom centru za politiku u Bruxellesu.
RSE: Svjedoci smo sve napetijih odnosa Turske i Zapada. Ankara sve češće koristi antiameričku i antizapadnu retoriku. Znači li to da se Erdogan okreće Moskvi i Teheranu, a okreće leđa Washingtonu i Bruxellesu?
Paul: Nisam sigurna da ćemo uskoro vidjeti onakve odnose kakvi su bili prije ovoga pokušaja puča. Nisu bili idealni, ali bili su bolji, iako je bilo bitnih razlika. Ankara nije zadovoljna načinom rješavanja krize u Siriji, a posebno je nezadovoljna što Sjedinjene Države pomažu sirijske Kurde.
S druge strane, Europskoj uniji zamjeraju što dogovor koji je zaustavio migrantski val nije ispoštovan do kraja. Ali, nemoguće je zamisliti da bi Turska mogla napustiti "zapadnu orbitu". Desetljećima je članica NATO saveza. Kišobran vojne alijanse Turskoj je danas potrebniji nego ikada ranije, pogotovo što je turska vojska sada oslabljena, a sigurnosna situacija na terenu je vrlo složena.
Također, EU je Turskoj važna i zbog ekonomskih veza. EU je najveće tržište za Tursku. Naravno, tu je i Rusija, a Turska očito želi preinačiti svoju vanjsku politiku, ali Rusija je zemlja koja u ekonomskom smislu ne raste i ona ne može punuditi Turskoj onu vrstu sigurnosti koju može EU i SAD.
RSE: Uvjereni ste da nema zaokreta Ankare prema Moskvi i Teheranu?
Paul: To nije alternativa. Što uopće znači termin "strateško partnerstvo" sa Rusijom? Može li Rusija na sebe preuzeti garanciju sigurnosti koja je potrebna Turskoj? Da li je Rusija u situaciji da pomogne razvoju turske ekonomije nekom značajnijom mjerom ili sredstvima? Ne, to nije slučaj.
U prošlosti su rusko-turski odnosi imali uzlazno-silazne faze. Dvije zemlje međusobno su ratovale, a kada nije bilo sukoba, imale su prilično zategnute odnose, kao što je slučaj u najnovije vrijeme nakon obaranja ruskog aviona na tursko-sirijskoj granici. Mislite li da su najbolji odnosi ikada između Rusije i Turske sada zbog toga što su njihovi lideri Putin i Erdogan? Teško, prije bih rekla da se ovdje radi o ekonomskom interesu za obje strane.
Naime, pogledate li pažljivije odnose kroz geopolitički i geostrateški ugao, vidjet ćete mnoge razlike. Od rata u Gruziji, aneksije Krima, rata u Ukrajini gdje Rusija podržava proruske separatiste na istoku zemlje, pa do rata u Siriji. Istina, sada su ih stavili po strani, ali te razlike egzistiraju i tako će biti i ubuduće. Zato je nemoguće da Rusija zamjeni strateško partnerstvo kakvo Turska ima s Europskom unijom i Sjedinjenim Dražavama već desetljećima.
RSE: Vratimo se događajima u samoj Turskoj. Od pokušaja vojnog udara, deseci tisuća ljudi su ili uhićeni, ili je za njima raspisana tjeralica. Među privedenima su vojnici, oficiri, diplomati, učitelji, sveučilišni profesori, suci, tužitelji, odvjetnici, novinari… Čitala sam da je raspisana tjeralica i za Hakanom Sukurom (Šukur), poznatim nogometašem… Dokle sve to može ići?
Paul: Već je otišlo suviše daleko, mnogo dalje nego su mnogi to očekivali. Više od 90.000 ljudi – to je razlog za zabrinutost. Međunarodne institucije, EU ili međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava moraju pažljivo pratiti što se događa u Turskoj. Mora se i istražiti što je bilo u pozadini navodnog puča? Da li je iza svega bio pokret Fethullaha Gulena (Fetulah) kako tvrde vlasti, i koji se uvukao u razne institucije? Međutim, vlast privodi i one koji nemaju nikakve veze s Gulenom ili njegovim pokretom. Ovo je prilika da se vlast "riješi" svih kritičara i oponenata, a ne tek operacija da se raskrinka Gulenov pokret.
RSE: U zemlji je na snazi izvanredno stanje. Erdogan ponavlja da će uvesti smrtnu kaznu, ako narod to želi. Mislite li da će on to i učiniti?
Paul: Ako to uradi, to će biti, dodatno, vrlo uznemiravajući razvoj događaja koji će tražiti ozbiljan odgovor međunarodne zajednice. Željela bih vjerovati da se to neće dogoditi. Podsjećam da je smrtna kazna postojala u Turskoj kada je bio uhapšen lider Kurda Abdullah Ocalan (Abdulah Očalan) i ona nije primijenjena.
Pretpostavljam da su turske vlasti svjesne mogućeg međunarodnog odgovora koji bi mogao uslijediti uvedu li ponovno smrtnu kaznu. Zato smatram da se cijela priča zavrtila iz populističkih razloga kako bi vlada dobila na popularnosti. Ne vjerujem da bi Erdogan za to dobio podršku drugih političkih stranaka u parlamentu, ali to bi bio ozbiljan problem uvede li ponovno smrtnu kaznu.
RSE: Vladajuća Stranka pravde i razvoja (AKP) želi kontrolirati sve u Turskoj, Erdogan kontrolira stranku. Društvo je sve više žrtva njegove, gotovo, sultanske vladavine.
Paul: Predsjednik Erdogan zasigurno prekoračuje ovlasti koje ima u mandatu kao predsjednik države. Jasno je da je to vladavina jednog čovjeka. No, i pokušaj vojnog puča dao mu je dodatni vjetar u leđa i šansu da učvrsti svoju vladavinu na način kakav nije postojao ranije.
Ali, ne treba zaboraviti da pola zemlje ne podržava predsjednika Erdogana. Pedeset posto ljudi smatra da nedemokratski vodi zemlju, ograničava ljudska prava i slobode. Turska prolazi kroz jedno traumatično i turbulentno razdoblje. To je po mom sudu i razlog zašto su utihnule neke grupe koje su vrlo kritične prema predsjedniku Erdoganu i načinu na koji on vlada.
Facebook Forum