RFE / RL
Međunarodni olimpijski komitet (MOK) odložio je odluku o suspenziji ruskih sportista sa Olimpijskih igara koje 5. avgusta počinju u Rio de Žaneiru.
Tako se 340 ruskih sportista nada da će ipak moći da se takmiče u Brazilu. Čeka se rješenje Suda za sportsku arbitražu (CAS) koji na sastanku u Ženevi razmatra žalbe 68 ruskih atletičara kojima je Svetska atletska federacija (IAAF) zabranila učešće u Riju, na osnovu nedavno objavljenog izvještaja Svjetske antidoping agencije (WADA) iz kojeg je evidentno da je pokroviteljstvo nad dopingom sportaša imala sama ruska država.
Onaj ko ga je pročitao lako je mogao pomisliti da je to dio priče iz filmova o Jamesu Bondu ili izvadak iz špijunskih romana Johna le Carréa.
Sa šifriranim riječima, strogo čuvanim mjestima u laboratorijima, tajnim agentima, umiješanosti ruske vlade u nastojanju da dovuče kući rekordni broj zlatnih medalja na Olimpijskim igrama u Sočiju 2014 - da ne spominjemo još nekoliko međunarodnih natjecanja - čini priču još uvjerljivijom.
Čak i prije objavljivanja izvještaja WADA, dužnosnici u Moskvi pokušali su se izvući, malo lagati, malo zaobilaziti istinu, uskratiti informaciju, pa čak i u nekim slučajevima se ispričavati zbog korištenja dopinga.
Profesor prava Richard McLaren, šef WADA-ine komisije ustvrdio je da je rusko ministarstvo sporta, “izvan svake razumne sumnje”, uz pomoć njihove antidopinške agencije i federalne sigurnosne službe pomagalo svojim sportašima prilikom dopingiranja.
Nestanak takozvane “pozitivne metodologije”
Dok su Olimpijske igre u Sočiju bile glavni fokus istrage, ruski dužnosnici su stvorili cijeli sustav kojim su prikrivali da uzorci urina uzetih od sportaša ne stignu na analizu. Od kraja 2011. do augusta 2015. godine koristio se službeni objekt pod imenom Moskva laboratorij. Naime, uzorak urina sportaša koji bi vrlo vjerojatno bio pozitivan na doping po međunarodnim procedurama, zamijenjen je "čistim" uzorkom pa bi se ti lažni podaci unosili u službenu bazu podataka.
Varijacije ovog sistema koristile su se na ranijim natjecanjima, uključujući i Olimpijske igre u Londonu 2012. godine, Svjetsko atletsko prvenstvo u Moskvi 2013, kao i na Svjetskim sveučilišnim igrama u ruskom gradu Kazanu 2013. godine.
U izvještaju WADA-e se ističe da je glavna osoba koja je odlučivala da li će pozitivni rezultati dopinga biti sakriveni od javnosti bio je zamjenik ruskog ministra sporta, Jurij Nagornjik.
Vodoinstalater iz Federalne službe sigurnosti
Igre u Sočiju bile su novi izazov za sustav zbog veće prisutnosti neutralnih promatrača za doping. McLarenov izvještaj je utvrdio angažman ne samo službenika na ministarskoj i federalnoj razini, već i agenata iz Federalne službe sigurnosti (FSB), koja je nasljednik sovjetskog KGB-a.
U Sočiju, jedan agent identificiran kao Blohin, bio je nadležan za nadziranje laboratorija i procuedure testiranja. On je imao pristup dvorani za provjeru nalaza, aI spavao je u objektu, a bio je navodno zaposlen kao vodoinstalater na održavanju zgrade. Nosio je uniformu kompanije za održavanje zgrade Bilfnger.
"FSB je bio dio sustava koji je omogućavao ruskim sportašima da se natječu iako su bili pod dopingom”, zaključuje se u izvještaju.
Mikroskopska analiza
U Sočiju su ruski dužnosnici osmislili složenu shemu za zamjenu uzorka urina ruskih sportaša osumnjičenih za doping sa čistim urinom. O tome je javno i detaljno prvi put u maju progovorio bivši direktor ruske anti-doping agencije Grigorij Rodčenkov.
Staklene epruvete u kojima se držao uzorak urina imale su na vrhovima posebne preparate koji su signalizirali da je epruveta otvarana izvan laboratorija gdje se obavljalo ispitivanje.
No, agenti FSB su otkrili način da to izbjegnu tako da međunarodni antidoping promatrači nisu primjetili da su epruvete zamijenjene.
Ipak, istražitelji WADA-ine komisije to su uočili zahvaljujući mikroskopskim analizama vrhova epruveta.
Rodčenkov je potvrdio da je FSB izrezao čak i otvor u laboratoriju u Sočiju kroz koji su zamjenjivane epruvete što nisu mogle zabilježiti kamere za video nadzor.
Sol i urin
U svojim ranijim javnim komentarima, Rodčenkov je otkrio kako su potencijalni doping uzorci urina u Sočiju ne samo zamjenjivani za “čiste” uzorke, veći su i sami uposlenici laboratorija koristili kemijske supstance koje se podudaraju sa normalnim biološkim rezultatima. U nekim slučajevima su u urin dodavali sol.
Naknada istraga je, međutim, utvrdila da se u uzorcima urina kod sportaša koji se bili testira na nalaziloviše soli od količine koju prozvodi ljudsko tijelo, što upućuje na to da je sol dodana kasnije. Dva takva uzorka pripadala su ruskim sportašima koji su osvojili medalje u Sočiju.
Testirani su i četiri uzorka koji su navodno dobijeni od jednog ruskog sportaša: tri tokom Igara u Sočiju , a četvrti koncem 2014. godine. DNK analizom utvrđeno je da jedan od uzoraka uzet izvan Sočija ne odgovara trima ostalima, što znači da čisti urin pripadao nekom drugom sportašu.
Mutko i strani nogometaš
Iako je fokus McLarenovih istražitelja bio doping sustav uspostavljen za Olimpijske igre u Sočiju 2014. godini, otkriven je i jedan strani nogometaš. Njegovi podaci pojavili su se u laboratorijskim zapisima. Na epruveti s uzorkom urina pisalo je "spasiti". To je značilo da je biopozitivan na zabranjene lijekove za poboljšavanje sportske izvedbe, ali njegov uzorak urina je naknadno označen kao negativan, i kao takav uvršten u službenu bazu podataka.
Tipično, odluka da se “spasi” nogometaš došla je od zamjenika ministra sporta ali nalog je dao sam Vitalij Mutko, koji je “slučajno” i predsjednik ruskog nogometnog saveza.
Facebook Forum